[img[Resources..tif | images/Resources.tif.jpg]]\n\nPredstavivši 19 mladih umjetnika sa splitske i zagrebačke umjetničke akademije, izložba je nastojala pokazati odnos između novih medija, umjetničke edukacije i mladih umjetnika u Hrvatskoj. Budući da su tehnološke inovacije postale svakodnevno dostupne i budući da je informatička kultura kompjutora i Interneta korjenito promijenila svakodnevni život, izložba je pokušala prikazati na koji način se te brze promjene odvijaju na području umjetnosti. Kustosi izložbe Željka Himbele i Klaudio Štefančić odlučili su se za mlade umjetnike, koji su poslovično otvoreniji prema novim umjetničkim paradigmama. Na izložbi najveći dio zastupljenih radova pripada mediju video-umjetnosti, pa se može zaključiti kako implementacija kompjutorske tehnologije i kulture interneta tek predstoji hrvatskom umjetničkom školstvu. Izlagali su: Maris Cilić, Goran Čaće, Zrinka Budimlija, Mile Modić, Vanja Činić, Matija Debeljuh, Jelena Nazor, Marija Prusina, Dunja Sablić, Jelena Bračun, Gorna Škofić, Ana Hušman, Maja Rožman, Karmen Dugeč, Lala Raščić, Mario Mišković, Bruno Razum, Ana Šerić, Galeb Vekić i Ivana Runjić.\nIzložbu su podržali: Grad Velika Gorica, Ministarstvo kulture RH, Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske i Filip Trade d.o.o.

[img[deviceart..jpg | images/deviceart.jpg]]\n\nOva prva međunarodna izložba ovoga tipa realizirana je u suradnji s kustoskim timom "Kontejner" iz Zagreba i predstavlja nastavak umjetničkih i kulturnih aktivnosti posvećenih uspostavljanju dijaloga između čovjeka i stroja, umjetnosti i tehnologije, koji je polovicom 20. stoljeća zagrebačku umjetničku sredinu upisao u kalendar relevantnih europskih umjetničkih događanja (Nove tendencije). Nastupilo je 13 umjetnika iz Slovenije, Hrvatske i Italije: Vedran Relja (Zaprešićka zajednica tehničke kulture), Tomislav Brajnović, Vuk Ćosić, Davide Grassi, Lina Kovačević, Dubravko Kuhta a.k.a Tesla, Ivan Marušić Klif, Tomaž Pipp, Borut Savski, Sašo Sedlaček, Berislav Šimičić. Marijan Vejvoda, Silvio Vujičić, Nenad Vukušić Sebastijan, Branko Zupan.\nIzloženi radovi podjednako problematiziraju tradicionalne, analogne i nove, digitalne strojeve na različitim razinama interakcije: od flipera kao stare mehaničke igre u Grassijevom radu povezane s problemom sufinanciranja umjetnosti, do video-igre u radu Saše Sedlačeka, koja je dizajnirana kao digitalni, virtualni okoliš, nadređen svim ostalim oblicima realne i virtualne pojavnosti. Svi radovi prikazani na izložbi su interaktivni, bez obzira proizvodite li zvuk, sliku ili kretanje u stvarnom ili virtualnom vremenu i prostoru. \nKustosice izložbe: Sunčica Ostoić (Zagreb), Olga Majcen (Zagreb) i Sandra Sajovič (Ljubljana).\nIzložbu su podržali: Ministarstvo kulture RH, Ured za kulturu grada Zagreba, Grad Velika Gorica i Ministarstvo kulture Republike Slovenije.

[img[identity sharing interface..tif | images/identity sharing interface.tif.jpg]]\n\nVođena od strane tzv. Predstavnice Internet stranice www.mouchette.org , ova kratka radionica za mlade umjetnike pokušala je pokazati što i kako se zbiva iza stranice posvećene djevojčici pod imenom Mouchette, a koja je na svoj 13. rođendan putem interneta najavila samoubojstvo. Ispitujući promjene koje nam u koncepciju identiteta unosi medij interneta, predstavnica ove stranice izložila je povijest i način rada na ovom jedinstvenom umjetničkom projektu, koji je po ocjeni kritike jedan od značajnijih na području Internet umjetnosti 90-ih.

[img[arteducation,simpozij..tif | images/arteducation,simpozij.tif.jpg]]\n\nOva dvodnevna konferencija imala je za cilj da na jednom mjestu okupi umjetnike i profesore s umjetničkih akademija Srednje i Istočne Europe, da prezentira djelovanje njihovih akademija i fakulteta na području primjene novih medija u umjetnosti, te potakne razmjenu iskustava među profesorima, umjetnicima i studentima. Kao izlagači sudjelovali su: Zoltan Szegedy Maszak ( Odsjek multimedijalne umjetnosti na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti; C3 - Centar za kulturu i komunikacije, Budimpešta), Michael Bielicky (Odsjek za nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Pragu), Gisela Domschke (Odsjek kulturalnih studija na Goldsmiths College u Londonu), Ivan Ladislav Galeta ( Odsjek medijske umjetnosti na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu), Dejan Grba ( Interdisciplinarni poslijediplomski studij na Univerzitetu umjetnosti u Beogradu), Dan Oki (Odsjek za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu), Hermen Maat (Odsjek za medijsku umjetnost, Umjetnička akademija Minerva u Groningenu), Izabella Gustowska ( Umjetnička akademija u Poznanju, Poljska) i Predstavnica Internet stranice mouchette.org. Moderator konferencije bio je Dan Oki (Slobodan Jokić), umjetnik i profesor Umjetnosti novih medija na Umjetničkoj akademiji u Splitu.\nKonferenciju podržali: Grad Velika Gorica, Ministarstvo kulture RH, Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske i Filip Trade d.o.o.

''Ratko Petrić, "Teatar birokracije II"'', 17.12.1981. - 09.01.1982.\n''Eugen Kokot'',11.11. - 30.11.1981.\n''Mojmir Mihatov'', 22.09. - 14.10.1981.\n''Likovna grupa 10. Lipanj'', 08.06. - 29.06.1981.\n''Nives Kavurić Kurtović, "Vlastita suprostavljanja"'', 12.05. - 04.06.1981.\n''Ante Jakšić'', 14.04. - 05.06.1981.\n''Daniel Butala'', 13.02. - 13.03.1981.\n''Ivan Lovrenčić, "Ciklus Balade Petrice Kerempuha"'', 20.01. - 06.02.1981.\n''Ivica Šiško, "Zapisi nove prirode"'', 26.11.- 31.12.1980.

''Miroslav Šutej, Mladenka iz Markuševca'', 09.12.1982. - 05.01.1983.\n''Zlatko Čular'', 09.11. - 03.12.1982.\n''Marijana Muljević'', 28.09. - 22.10.1982.\n''Godišnja izložbe likovne grupe 10. Lipanj'', 08.06. - 19.06.1982.\n''Zlatko Kauzlarić Atač, Od crteža do scene'', 13.05. - 04.06.1982.\n''Antov, Felker, Mitić, Stamenk'', 15.04. - 08.05.1982.\n''Milenko Bosanac-~Minja, Dnevnik buđenja'', 17.03. - 05.04.1982.\n''Slavko Peršić'', 11.02. - 04.03.1982.\n''Zlatko Keser'', 19.01. - 08.02.1982.

''Milena Lah, "Mjesečevi stupovi"'', 17.11. - 13.12.1983.\n''Rudi Labaš'', 20.10. - 12.11.1983.\n''Antun Boris Švaljek'', 15.09. - 10.10.1983.\n''Likovna grupa 10. Lipnja, "Likovno stvaralaštvo općine Velika Gorica"'', 21.06. - 20.07.1983.\n''"Grafički trenutak SR Slovenije"'', 26.04. - 23.05.1983.\n''Mirna Krešić'', 24.03. - 14.04.1983.\n''Marija Braut, "Fotografije (1967. - 1983.)"'', 01.03. - 21.03.1983.\n''Mira Kraljević Donassy, "Slike icrteži (1940. - 1967.)" '', 27.01.- 19.02.1983.

''Zlatko Slevec'', 20.11. - 12.12.1984.\n''Istvan Szajko'', 16.10. - 08.11.1984.\n''"Likovna grupa 10. Lipanj"'', lipanj 1984.\n''Velizar Krstić'', 12. 04. - 05.05.1984.\n''Nusret Salihamidžić'', 20.03. - 09.04.1984.\n''Jadranka Fatur'', 16.02. - 09.03.1984.\n''"Švedska grafika"'', 24.01. - 11.02.1984.

''Zlatan Vrkljan'', 12.11. - 08.12.1985.\n''Vatroslav Kuliš'', 17.09. - 12.10.1985.\n''"Amatersko likovno stavaralaštvo bratskih općina"'', 07.06 - 29.06.1985.\n''Edo Murtić, "Drugo sunce"'', 14.05. - 05.06.1985.\n''Matko Mijić, "Čekanje"'', 16.04. - 08.05.1985.\n''"Problem kontinuiteta"'', 21.03. - 12.04.1985.\n''Branka Uzur'', 19.02. - 12.03.1985.\n''Ferdinand Kulmer'', 17.01. - 09.02.1985.

''Božidar Kopić, "Bosutski dnevnik III"'', 21.10. - 12.11.1986.\n''"Pitoma riječ divljine"'', 23.09. - 15.10.1986.\n''Društvo karikaturista Hrvatske'', 26.06. - 10.07.1986.\n''"Likovno stvaralaštvo bratskih općina"'', 06.06. - 21.06.1986.\n''Ivan Lesiak'', 15.04. - 10.05.1986.\n''Slobodan Vuličević'', 06.03. - 29-.03.1986.\n''Stanko Posavec, "Dame i ratnici"'', 30.01. - 22.02.1986.

''Dragan Drobnjak'', 10.11. - 05.12.1987.\n''Goranka Vrus Murtić'', 24.09. - 16.10.1987.\n''Izložba karikatura, "Sport i mladi"'', 07.07. - 27.07.1987.\n''"Likovno stvaralaštvo zbratimljenih općina"'', 09.06. - 27.06.1987.\n''Milan Vučić, "Prostorno-slikarski projekt"'', 12.04. - 08.05.1987.\n''Željko Lapuh'', 05.03. - 28.03.1987.\n''Vladimir Blažanović'', 03.02. - 25.02.1987.\n

''Zoran Vuković'', 10.11. - 03.12.1988.\n''Đuro Seder'', 20.09. - 15.10.1988.\n''"Međunarodna izložba karikatura"'', 08.07. - 22.07.1988.\n''"Likovno stvaralaštvo zbratimljenih općina"'', 09.06. - 28.06.1988.\n''"Odijelo-otvoreno djelo"'', 13.05. - 24.05.1988.\n''Bane Milenković i Goran Štimac'', 14.04. - 10.05.1988.\n''Slavko Peršić, "Slika prave prirode"'', 10.03. - 02.04.1988.\n''Mladen Mržljaković, "Otok"'', 04.02. - 29.02.1988.\n

''Društvo karikaturista Hrvatske'', 24.10 - 04.11.1989.\n''Boris Dogan'', 26.09. - 20.10.1989.\n''"Nagradna izložba smotre bingula-akvareli"'', 09.06. - 30.06.1989.\n''Bojan Stranić'', 11.05. - 06.06.1989.\n''Stipe Golac, "Kameni cvjetovi"'', 07.03. - 31.03.1989.\n''Ljerka Kallay'', 02.02. - 25.02.1989.\n

''"Generacijski povratak figuraciji"'', 08.11. - 05.12.1990.\n''Dubravko Adamović, "Zeleni oblak"'', 25.09. - 18.10.1990.\n''"Rani crteži"'', 05.06. - 30.06.1990.\n''Mile Skračić'', 19.04. - 16.05.1990.\n''Alem Biočić'', 15.03. - 07.04.1990.\n''Anton Vrlić'', 06.02. - 02.03.1990.\n

''Srečko Puntarić, "91.primirje"'', 28.11. - 10.12.1991.\n''Boris Bučan'', 22.10. - 15.11.1991.\n''Nenad Vorih'', 13.06. - 08.07.1991.\n''Retro-pop'', 14.05. - 07.06.1991.\n''Ljerka Njerš'', 09.04. - 04.05.1991.\n''Davorin Radić'', 05.03. - 29.03.1991.\n''Zoltan Novak'', 05.02. - 28.02.1991.\n

''Munir Vejzović'', 24.11. - 10.12.1992.\n''Žarko Šimat'', 24.09. - 17.10.1992.\n''Zorislav Drempetić Hrčić'', 16.06. - 08.07.1992.\n''Mirjana Mlinarić'', 28.04. - 22.05.1992.\n''Damir Fabijanić, "Plodovi zla"'', 02.04. - 21.04.1992.\n''"Pokuplje brani Zagreb" '', 07.03. - 14.03.1992.\n''Zlatko Prica'', 11.02. - 05.03.1992.\n

''Bojan Šumonja'', 21.12. 93.- 15.01.1994.\n''"Humanitarna izložba"'', 13.12.- 17.12.1993.\n''Marcela Munger, "Polja"'', 28.09. - 21.10.1993.\n''Josip Diminić'', 06.06.- 03.07.1993.\n''Proširena slika'', 20.04. - 18.05.1993.\n''Mato Mihinica'', 11.02. - 06.03.1993.\n''Hrvatsko društvo karikaturista, "Vlast"'', 15.01. - 30.01.1993.\n

''Jasenka Leontić'', 08.12. - 31.12.1994.\n''Sunčanica Tuk'', 08.11. - 02.12.1994.\n''Inka Mijić'', 27.09. - 21.10.1994.\n''Izložba karikaturista, "Velika Gorica i mali Zagreb"'', 07.07. - 30.07.1994.\n''Nataša Cetinić'', 12.05. - 04.06.1994.\n''Robert Šimrak, "Fragile"'', 05.04. - 26.04.1994.\n''Željko Mucko'', 22.02. - 17.03.1994.\n

''Mirjana Karolina Koren'', 03.11. - 18.11.1995.\n''Hrvatsko društvo karikaturista, "Leti, leti, leti"'', 17.07. - 14.09.1995.\n'' "Lipanjski likovni susreti"'', 27.06. - 15.07.1995.\n''Dragutin Trumbetaš, "Ljudsko smetlište/život kao zmija"'', 23.05. - 17.06.1995.\n''"Putovanje za Kitheru"'', 26.04. - 18.05.1995.\n''Zvjezdana Jembrih, "Staze rombova"'', 16.03. - 06.04.1995.\n''Slavko Peršić (posthumno), "Tragom svjetlosti"'', 16.02. - 09.03.1995.\n

''Katarina Parađ Vojković'', 29.11. - 28.12.1996.\n''Klas Grdić i Bruno Paladin'', 29.10. - 22.11.1996.\n''Duje Jurić'', 27.09. - 19.10.1996.\n''"Lipanjski likovni susreti"'', 28.06. - 20.07.1996.\n''Petar Barišić'', 12.05. - 15.06.1996.\n''"Izbor djela iz fundusa Galerije Galženica, 15 godina Galerije Galženica"'', 02.04. - 30.04.1996.\n''"Igre i strukture"'', 14.02. - 08.03.1996.\n

''Boris Demur, "Spiralna energija za (auto)meditaciju"'', 04.12. - 31.12.1997.\n''Dražen Trogrlić, "Gradovi"'', 28.10. - 28.11.1997.\n''Lovro Artuković, "Povratak prirodi"'', 25.09. - 18.10.1997.\n''Mate Lovrić, "Vode"'', 17.06. - 12.07.1997.\n''Dragica Antolović, "Slike-reljefi"'', 16.05. - 07.05.1997.\n''Dubravka Lošić, "Kalamota"'', 17.04.- 10.05.1997.\n''Nikola Koydl'', 19.03. - 12.04.1997.\n''Josip Jerković'', 14.02. - 08.03.1997.\n

''"Istina u slikarstvu"'', 08.12.98.- 08.01.1999.\n''Nevenka Arbanas'', 29.10. - 21.11.1998.\n''Dalibor Jelavić, "The space theatre"'', 29.09. 23.10.1998.\n''Mara Fabijančić Borović i Boris Borović'', 30.06.- 24.07.1998.\n''Matko Vekić, "Vizure"'', 02.06. - 27. 06.1998.\n''Ljubomir Perčinlić, "Slike iz ciklusa Mala polja"'', 28.04. - 23.05.1998.\n''Vesna Pavlaković, "Pritisci"'', 26.03. - 18.04.1998.\n''Nina Horvat'', 05.02. - 28.02.1998.\n

''Jasenka Bulj, "Kretanje energije"'', 26.10. - 16.11.1999.\n''"Prostor ravnodušnosti"'', 07.12. - 12.05.1999.\n''Ivana Franke, "Površina"'', 10.07. - 18.09. 1999.\n''Ante Žaja, "Zlatno(tele)vizija"'', 27.04. - 22.05.1999.\n''Zlatko Modrić, "Unutrašnji prostor"'', 16. 03. - 10.04.1999.\n''Nika Radić, "Konstrukcije"'', 04.02. - 27.02.1999.\n

''Jelena Perić i Anto Jerković, "Projekt 2000."'', 19.12.2000. -06. 01. 2001.\n''Goran Štimac, "Lindin svijet"'', 10.11. - 02.12. 2000.\n''Igor Rončević, "Nite libe nit sod"'', 05.10. 28.10. 2000.\n''Ana Kadoić'', 26.06. - 16.09. 2000.\n''Tomislav Buntak'', 18.05. - 10. 06. 2000.\n''Mirjana Vodopija, "Crteži žarnom niti"'', 12.04. - 06.05. 2000.\n''"Dekorativno i konstruktivno"'', 16.02. - 10.03. 2000.\n

''Predrag Lešić '', 11.12. - 31. 12. 2001.\n''Robert Mijalić'', 14.11. - 02.12. 2001.\n''Danko Friščić i Denis Krašković'', 19.10. - 31.10. 2001.\n''Dragutin Trumbetaš, "Tuš istine"'', 28.06. - 21. 07. 2001.\n''Srodnosti različitog'', 24.04. - 19.05. 2001.\n''Mauro Stipanov, "Jabuke"'', 08.03. - 31.03. 2001.\n''Daniela Ratkajec Pedišić'', 01.02. - 24.02. 2001.\n

[[Roberta Vilić, 27.11. - 30.12. 2002.]]\n[[Ivan Kožarić, "Širina", 28.10. - 16.11. 2002.]]\n[[Saša Martinović Kunović, 25.09. - 12.10.2002.]]\n[[Tanja Dabo, Ivana Franke, Jasna Šikanja, Mirjana Vodopija, "Qua forma placebit, ili kako vam drago", 17.05. - 01.06. 2002.]]\n[[Boris Cvjetanović, "Grad", 10.04. - 27.04. 2002.]]\n[[Studenti iz klase Miroslava Šuteja, "ALU Jabukovac 10", 06.03. - 24.03. 2002.]]

[[Iva Patarčec, 19.02. - 08.03.2003.]]\n[[Daniel Kovač, 26.03. - 12.04.2003.]]\n[[Paulina Jazvić i Sandra Juranić, 23.04. - 14.05.2003.]]\n[[Željko Stojanović, 28.05. - 14.06.2003.]]\n[[Andrea Robić, "Ah!", 27.06. - 19.07.2003.]]\n[["Radionica: Identity Sharing Interface", 6.10. - 7.10. 2003]]\n[["Simpozij: Nove tehnologije - novi mediji u umjetnosti i umjetničkoj edukaciji", 4.10. - 5.10. 2003.]]\n[["(Re:)sources: Novi mediji i mladi hrvatski umjetnici", 03.10. - 25.10.2003.]]\n[[Sonja Briski Uzelac, "Prozor-prizor", 12.11. - 29.11.2003.]]\n[[Ana Katičić, 17.12.03. - 10.01.04.]]

[[Vitold Košir, 28.01. - 15.02.2004.]]\n[[Davor Krelja, "Lijepe manire", 27.02. - 19.03.2004.]]\n[[Filip Quien, 31.03. - 18.04.2004.]]\n[[Viktor Popović, 30.04. - 16.05.2004.]]\n[[Damil Kalogjera, 27.04. - 13.06.2004.]]\n[[Monika Bagarić, Zlatko Odrčić, Ariela Skazlić, 23.06. - 18.07.2004.]]\n[["Device Art", 19.09.-07.10.2004.]]\n[[Branko Lepen, "Krovovi", 22.10. - 07.11.2004.]]\n[[Ksenija Turčić, "Pušenje", 08.12. - 23.12.2004.]]\n

[[Gordana Bakić, "Prijenos značajnog signala", 02.02. - 20.02.2005.]]\n[[Ines Matijević, "Eva i Adam", 02.03. - 20.03.2005.]]\n[[Ivana Pegan Baće, 13.04. - 30.04.2005.]]\n[[Sandra Sterle, "Integracije/tko je za igru?", 18.05. - 12.06.2005.]]\n[[Jagor Bučan, "Afiniteti", 05.10. - 23.10.2005.]]\n[[Mate Lovrić, "Animirani film, strip, ilustracije,oblikovanje 1975-2005.", 03.11. - 27.11.2005.]]\n[[Zlatan Dumanić, "Radikalna desublimacija", 17.12. - 30.12.2005.]]

[[Sanja Iveković, Radovi na cesti /"Road Works", 15.11. - 10.12. 2006.]]\n[[Obavijest 2]]\n[[Device Art, 26.09. - 08.10. 2006.]]\n[[Obavijest]]\n[[Pozdrav!]]\n[[Danijel Šokec, 06.07. - 30.07. 2006.]]\n[[Nagrada Radoslav Putar, "Finale 2006!", Tina Gverović, Mejra Mujičić, Damir Očko, Lala Raščić, 01.06. - 25.06. 2006.]]\n[[Oliver Dorfer, Herbert Egger, Anton S.Kehrer, Beate Rathmayr, "Light_Story_Space_Body" , 26.4. - 21.5. 2006.]]\n[[Željko Kipke, "U snovima je zapisano sve", 27.3. - 16.4. 2006.]]\n[[Mario Mišković, "Mrtva priroda", 28.2. - 19.3. 2006.]]\n[[Ivan Fijolić, 25.1. - 19.2. 2006.]]\n

[[Ana Hušman, "Po bontonu", 28.11. - 23.12. 2007.]]\n[[KiberDzezva, blog]]\n[[Kristina Lenard, "Fotosinteza", 31.10. - 18.11. 2007.]]\n[[Gordana Pogledić Jančetić, "Digitalni kolaži", 27.9. - 21.10. 2007.]]\n[[Rasvjeta, najave]]\n[[Nagrada Radoslav Putar - Finale 2007, 5. 6. - 1. 7. 2007.]]\n[[Mare Milin, "A strana, B strana", 9. 5. - 31. 5. 2007.]]\n[[Zlatan Vehabović, "Sjever", 17.4. - 6.5. 2007.]]\n[[Marko Tadić, "Storyboards", 14.3. - 8.4. 2007.]]\n[[Igor Kuduz, "Portreti", 1.2. - 25.2. 2007.]]

[[Sandro Đukić, "arch_0001_089_output / 2008", 3.12. - 24.12. 2008.]]\n[[Dan Oki, "Poslijednji Super 8mm film", 29.10. - 23.11.]] \n[[db:ae - estetika baza, 22.9. - 12.10. 2008.]]\n[[Priznanja i pohvale]]\n[[Nagrada Radoslav Putar - Finale 2008!, 10.6. - 6.7. 2008.]]\n[[Nove mreže novih medija, 9.5. - 1.6. 2008.]]\n[[Kiberdžezva, 2.4. - 27.4. 2008.]]\n[[Ivan Marušić Klif, "Telephoning", 20.2. - 23.3. 2008.]]

Type the text for 'New Tiddler'

[img[husman..jpg | images/husman.jpg]]\n\n\nIzložba ''Po bontonu'' video je instalacija koja se sastoji od tri //loop// projekcije, animacije i scenografije sa snimanja istoimenog filma.\n\n//Kad razmišljamo o pravilima lijepog ponašanja, sjetimo se svih onih neugodnih situacija u kojima nismo znali kako se nositi s alatom čudnovatog oblika, kad nas je zatekla neumjerena količina raznorodnog posuđa ili zabezeknule vrste i podvrste staklenog asortimana…\n\nIpak, ono čega se ja najviše sjećam je bonton koji je do mene došao sedamdesetih, kad sam kao dijete slušala svoju majku i njen krug, za ta vremena, slobodoumnih prijatelja kako se žale na manjak stila u odabiru odjeće djevojke iz Amerike koja je došla u posjet. Traper jakna u kombinaciji s dugom večernjom haljinom. "Ponudili smo joj da joj posudimo šal", govorili su. No ona je odbila. "Ne", rekla je "ja imam svoju traper jaknu". Amerikanka je, u stilu pravih Evropljana, dobila packu za nedostatak elegancije i svoje iskreno uvjerenje da je casual odijevanje prihvatljivo. Iz nekog razloga mi je slika te Amerikanke u večernjoj haljini i traper jakni ostala u sjećanju pored slike moje majke koju zamišljam u večernjoj haljini od ljubičastog baršuna i dugačkom ogrtaču bez rukava s vrištećim psihodeličnim uzorkom. \n\nGdje žive pravila lijepog ponašanja? Tamo gdje vlada civilizacija. \nGdje vlada civilizacija? U Evropi. \nTko je neciviliziran? Svi ostali. \nŠto njima treba? Civilizacija. \nTko će im to dati? Mi. \nTko smo mi? \n\nU knjizi Norberta Eliasa "O procesu civilizacije" nalazimo genealogiju pravila lijepog ponašanja i njihov razvoj od srednjeg vijeka do danas. Prema Eliasu, postupne promjene koje se dešavaju u poimanju srama i profinjenosti vezane su uz promjene društvene strukture tijekom vremena. Kako se usljed pritiska prema integraciji malih feudalnih posjeda u veće pacificirane društvene organizacije pomalo smanjuje broj malih dvoraca i njihovih gospodara, tako se postepeno unificiraju i pravila ponašanja. Elias ukazuje na iznenađujuću i očaravajuću povezanost postepenog formiranja države kao 'monopola primjene sile' i internalizacije prihvatljivih oblika ponašanja u organizaciji društva koja je sve više centralizirana (...).// ( iz predgovora Nicole Hewitt)\n\n\n\n''Ana Hušman'' je diplomirala 2002. na Odjelu za multimedije i na Nastavničkom smjeru Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi te sudjelovala na filmskim i video festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je nekoliko nagrada (Visura aperta/Momiano, Momjan 2003. i 2004.; Gastro film fest, Beograd 2003; Osijek 2004; 15.Dani hrvatskog filma, Zagreb 2006; 28. Salon Mladih, Zagreb). Asistentica je na odjelu za animirani film na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.\n\n\nLinkovi:\n(1) http://www.filmski.net/vijesti/kratki-film/2557/eksperimentalni_film_14._dhfa\n(2) http://www.cunterview.net/index.php?option=com_content&task=view&id=75&Itemid=66\n(3) http://www.kulturaplus.com/k/program_view.asp?p=1666&c=18&g=1\n

[img[katicic..jpg | images/katicic.jpg]]\n\nAna Katičić Barbić jedna je od mladih slikarica, koja je u svijet umjetnosti ušla kao slikarica školovana na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Igora Rončevića. Ovo joj je druga samostalna izložba. U svom radu pokazuje sličnost s mlađim kolegama i kolegicama, koji su krajem 90-ih i početkom novog stoljeća započeli s promjenom umjetničke i slikarske paradigme. U osnovi, riječ je o promjeni, do tada u hrvatskoj umjetnosti, dominantne paradigme neo-ekspresionističkog, odnosno geometrijskog slikarstva, i primjeni određenih slikarskih metoda, koje uključuju okretanje prema svijetu svakodnevnice, u onom smislu u kojem o njemu možemo govoriti kao o svakodnevnoj, gotovo ritualnoj kulturnoj praksi (periodična ljetovanja, noćni izlasci, kultura fotografiranja i sl.). Shodno tome, sadržaji slika Ane Katičić Barbić preuzeti su iz osobnog fotografskog albuma, iz kulture dokolice (kafići, disko-klubovi) ili iz masovnih medija.

[img[A_Robic..tif | images/A_Robic.tif.jpg]]\n\nMlada velikogorička slikarica Andrea Robić predstavila se slikama čije se slikarsko polje sa samostalnih štafelajnih slika širi na zidove galerije. Oslikavajući galerijske zidove slijedila je slikovnu strukturu izložene štafelajne slike i tako realizirala osobeni "site specific" rad. Ili kako u predgovoru kataloga ističe Vladimir Gudac: " U ovom slučaju, riječ je o umjetnici koja svojim kolorističkim poljima mekanih snova rasprostire znak "ukočene geste", koji opet želi, pa to i čini, izaći iz polja platna, ukazujući na širinu imaginativnih polja snova, takorekuć sugerirajući činjenicu neizrecivog pomoću jake, čvrste kolorističke jezgre i bolnog loma široke crte (ili više njih) koja bi htjela van, u protor izvan slike i slikarstva, prije svega prema nama, publici-promatračima." Andrea Robić diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti 1998. godine i ovo joj je četvrta samostalna izložba.

[img[slika | images/2732a.jpg]]

[[1981-1982]] [[1983]] [[1984]] [[1985]] [[1986]] [[1987]] [[1988]] [[1989]]\n[[1990]] [[1991]] [[1992]] [[1993]] [[1994]] [[1995]] [[1996]] [[1997]] [[1998]] [[1999]]\n[[2000]] [[2001]] [[2002]] [[2003]] [[2004]] [[2005]] [[2006]] [[2007]] [[2008]]

[img[slika | images/30.jpg]]

[img[slika | images/46.jpg]]

[img[slika | images/7.jpg]]

[img[slika | images/8.jpg]]\n\n

[img[slika | images/5-1.jpg]]

[img[slika | images/5-3.jpg]]

[img[slika | images/5-4.jpg]]

[img[slika | images/5-2.jpg]]

[img[B_Cvjetanovic..tif | images/B_Cvjetanovic.tif.jpg]]\n\nNakon dužeg perioda neizlaganja Boris Cvjetanović se u Galeriji Galženica predstavio novim ciklusom fotografija, koji u odnosu na njegov prethodni rad unosi dvije novosti: kolor fotografiju i digitalnu fotografiju. Tema izložbe, međutim, svojevrsni je nastavak Cvjetanovićevog fotografskog rada, kakvog poznajemo od početka 80-ih do danas. I na ovoj izložbi je, naime, riječ o određenom socijalnom aspektu suvremenog života, o zapuštenim gradskim prostorima snimljenim u samom užem ili širem centru grada, o bizarnim prizorima velegrada, o javnoj scenografiji, kraj koje svakodnevno prolazimo, ignorirajući njeno značenje. Dok je u prijašnjim ciklusima Cvjetanović snimao socijalni okoliš u interakciji s ljudima, u ovom ciklusu ljudsku figuru potpuno je isključio iz kadra, usredotočivši se isključivo na prizore grada. Cvjetanovićev Grad s jedne strane je dokument jednog vremena, dokaz o raspadu određenog komunalnog modela u upravljanju jednom urbanom zajednicom, a s druge, fotografski dokument, koji ukazuje na mnogostrukost, proturječnost ili heterogenost fenomena kakav je grad.\nBoris Cvjetanović (1953) jedan je od najpoznatijih hrvatskih umjetničkih fotografa. Na ALU u Zagrebu diplomirao je 1976. Od 1981. objavljuje fotografije u Studentskom listu, u kojem tijekom 1987. i 1988. godine i urednik fotografije. Izlagao je u zemlji i inozemstvu. Bio je predstavnik Hrvatske na 50. venecijanskom bijenalu suvremene umjetnosti.

[img[slika | images/58.jpg]]

[img[lepen..jpg | images/lepen.jpg]]\n\nBranko Lepen (1957) se na umjetničkoj sceni započeo formirati krajem 70-ih i početkom 80-ih godina, no za razliku od transavangarde umjetničke prakse, koja je područje svoga djelovanja pronalazila i na ne-umjetničkom području (Irwin, NSK, NEP), Lepen se u svom kiparskom radu okrenuo kompleksnom i labilnom fenomenu postmoderne skulpture. Razlažući njezinu modernističku sintaksu, uvijek iznova uspostavljao je privremene cjeline, skulpturalne tekstove, potvrđujući njihovu ovisnost o dominantnim društvenim i kulturnim oblicima. U Galeriji Galženica postav triju gotovo identičnih, gigantskih skulptura, proširuje polje Lepenovog rada na ambijentalni aspekt kiparstva.\nBranko Lepen diplomirao je 1883. na Fakultetu građevinskih znanosti u Zagrebu. Skulpture mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremen umjetnosti u Zagrebu, u Muzeju moderne i suvremen umjetnosti u Rijeci, u Modernoj galeriji u Zagrebu, Gliptoteci HAZU i Zbirci Modriaanhuis u Amersfortu (Nizozemska). Izlaže od 1981. godine, a za svoj rad dobitnik je nekoliko nagrada od kojih treba izdvojiti Nagradu na 18. i 19. salonu mladih (1986., 1987.) i Nagradu 6. trijenala hrvatskog kiparstva 2000. godine. Autor je tri skulpture u javnom prostoru: u SRC Mladost u Zagrebu, u Gliptoteci HAZU i u dvorištu Graditeljske škole u Čakovcu.

[img[kalogjera..jpg | images/kalogjera.jpg]]\n\nDamil Kalogjera (1962) svoja je prva fotografska profesionalna iskustva stjecao surađujući s nekoliko za medij fotografije ključnih novinskih izdanja (Polet, Studentski list, Start). U Galeriji Galženica izložio je fotografije nastale za vrijeme jednomjesečnog boravka na Kubi. Za razliku od medijske reprezentacije Kube kao siromašne, no sretne i rasplesane zemlje, reprezentacije diktirane logikom turističkog tržišta, Kalogjerine fotografije Kube bitno su drugačije: one imaju nešto što ne poznamo od prije, neku napuklinu, neki naboj iznenađenja i neku potencijalnu kritiku. Ukratko sve ono čemu se Roland Barthes pokušao približiti terminom "punctum".\nDamil Kalogjera izlaže od 1980. godine, radi kao foto-reporter, a u suatorstvu objavio je slijedeće knjige: "Dubovica, "Vis-otok tajni", "10 godina B.P. Cluba", "50 godina muzičkog bijenala u Zagrebu" i "40 godina Međunarodne glazbene tribine".

[img[oki..jpg | images/oki.jpg]]\n\n\nOvo je drugi puta da se Super 8mm film suočava s umjetnički propulzivnijim medijem. Nakon što je 1965. izumljena u Kodakovom laboratoriju, tehnologiju Super 8mm filma prvi put je zasjenila VHS (Video Home System) tehnologija. Drugi puta, zahvaljujući sve većoj dostupnosti kvalitetnih digitalnih kamera, kao i pojavi novih distribucijskih kanala kao što je Internet, isto se dogodilo dvadesetak godina kasnije. Super 8mm film se tako nikad nije probio u centar zbivanja na području video i filmske umjetnosti. Korišten je najvećim dijelom za ono za što je bio i namijenjen. Omogućio je, naime, umjetničkim i filmskim laicima, bez osobitog tehničkog znanja, snimanje i reproduciranje filma u dužini od otprilike tri minute na bilo kojoj od postaja njihovog svakodnevnog života.\n\nKoliko se superosmica, međutim, kao proizvod pokazala široko upotrebljivom u društvu, toliko se kao jedan od žanrova u filmskoj i video umjetnosti pokazala posebnom, gotovo opskurnom, ponajviše zahvaljujući osobitom 'antikvarnom' karakteru slike, snimanju od nerijetko 18 sličica u sekundi, čestom nedostatku zvuka itd. Takvu poziciju Super 8mm filma može dobro ilustrirati i umjetnički rad Dana Okija. "Poslijednji Super 8 mm film", naime, kolekcija je vlastitih superosmica nastalih u periodu od 1986. do 2005. Bilo da prikazuju prva snimateljska iskustva, tada mladog filmskog amatera iz Zadra, bilo da prikazuju nikad javno izvedene suprugine performanse, bilo da prikazuju svakodnevni obiteljski život, ti su filmovi do sada bili uvijek od drugostupanjske važnosti u kontekstu službene Okijeve umjetničke karijere. Umjesto umjetničke oblikovnosti, produkcijske dotjeranosti i tehnološke izvrsnosti – osobina koje obilježavaju najveći dio njegovog rada – ove superosmice, kao svojevrsni dnevnici poredani kronološkim redom, izgledaju 'nedotjerano' i 'obično', krećući se neodređenim područjem na kojem se intimni život preklapa s profesionalnim i šire društvenim.\n\nRemedijalizacija je stalna karakteristika medijske umjetnosti. Od Mcluhana do Manovicha, uvidi u proces u kojem 'tehnologija jučerašnjice postaje umjetnost sutrašnjice' (Mc Luhan) ne gube na oštrini. U slučaju izložbe "Poslijednji Super 8 mm film" riječ je, čini mi se, o osobitoj vrsti remedijalizacije, onoj koja se u konačnici odnosi na fenomen arhiva i arhiviranja. Procesom telekiniranja (transformacijom analognog u digitalni video zapis), naime, Okijeve superosmice nisu samo prilagođene reprodukciji na digitalnim uređajima (kompjutor, TV monitor itd.), nego su također određenom logikom organizirane u neku sistemsku cjelinu. Kako u svom eseju 'Digital Archiving as an Art Practice' pokazuje Dew Harrison <http://www.chart.ac.uk/chart2005/papers/harrison.html>, prakse arhiviranja nisu rijetkost u umjetnosti 20. stoljeća. Među njima Harrison osobitu pažnju posvećuje samoarhiviranju koje, između ostalog, ilustrira radom grupe Art & Langugae. Premda rad grupe ne pripada medijskoj umjetnosti – od koje su se njezini članovi tijekom 70-ih godina nedvosmisleno ograđivali - nego konceptualnoj umjetnosti, kasnija sudbina njihovog rada "Indexes" (1972-74) jasno je pokazala razmjere remedijalizacije koju je digitalna tehnologija unijela u umjetničku kulturu. "Indexes" je sistem promjenljive strukture; 1972. na Documenti V sastojao se od 350 tekstualnih jedinica (fragmenata tekstova) deriviranih iz tekstova i razgovora o umjetnosti između članova same grupe i organiziranih tako da se svaka jedinica odnosi prema drugoj jedinici, rezultirajući tako s ukupno 122.500 referenci. (Jedino se na taj način može, tvrdili su članovi grupe, doći do područja na kojem se uspostavljaju značenja i na kojem umjetnička kritika postaje egzaktna, a ne fantazijska praksa). Galerijska prezentacija rada sastojala se od arhivskih ormarića s indeksiranim fragmentima tekstova i od na zid obješenih panoa s tablicama koje su fragmente tekstova dovodile u različite odnose. Tridesetak godina kasnije, transformacija ovog rada u DVD medij – prelazak s teksta na hipertekst – omogućila je članovima grupe Art & Language da vlastiti umjetnički rad tretiraju kao dokument i da zahvaljujući remedijalizaciji omoguće nove intepretacije vlastitog rada. Kako tvrdi Dew Harrison, digitalna varijanta ovog rada bila je, čini se, neizbježna.\n\nO sličnom samoarhiviranju riječ je i u radu "Poslijednji Super 8 mm film". Ovdje je, međutim, u skladu s aktualnim pomakom interesa s osobnog kompjutora na World Wide Web, logika indeksacije podataka, tj. superosmica prilagođena takozvanoj folksonomiji, odnosno mogućnosti da na World Wide Webu u stvarnom vremenu označavate bilo koje podatke vlastitim oznakama popularno nazvanim "tagovi" (eng. 'tag'). Drugim riječima, s pojavom Weba 2.0 tradicionalna je metoda klasificiranja došla u prvi plan. Naime, metapodaci naših privatnih analognih arhiva često pored kronoloških sadržavaju i tematske odrednice koje označavaju ono o čemu je u pohranjenom materijalu zapravo riječ. Riječ je o oznakama koje preciznije opisuju sadržaj pohranjenih materijala; na primjer, 'ljeto', 'vjenčanje', 'prvi rođendan', 'matura', 'razno' itd. U "Poslijednjem Super 8mm filmu" istu je logiku primijenio i Dan Oki: digitaliziravši kolekciju vlastitih superosmica zapravo je tradicionalnu arhivu filmova organizirao u suvremenu bazu podataka, služeći se, u osnovi, starim principom sistematizacije, takozvanom folksonomijom. Time je posjetitelju izložbe, odnosno korisniku Interneta, bez obzira na njegovo poznavanje aktualnih komunikacijskih trendova, omogućio lako pretraživanje i pregledavanje filmova. \n\nŠto nam, međutim, proces ponovnog arhiviranja govori? Ukazuje li Okijeva digitalizacija već postojećeg arhiva na nešto novo ili samo baca drugačije svjetlo na ono što već znamo o njegovom radu, o umjetničkoj kulturi i medijskoj umjetnosti općenito itd.? Usporedimo li Okijev proces samoarhiviranja s primjerima iz povijesti moderne umjetnosti, odnosno povijesti umjetničke kritike koje ističe Dew Harrison, prvo što primjećujemo je razlika u vrsti sadržaja podvrgnutog sistematizaciji. Svi primjeri koje navodi Harrison zapravo su pokušaji da se sistematiziraju određena nad-individualna područja života, predstavljena pojmovima 'kulture', 'duha vremena', 'imaginarija', 'rječnika' itd. (naziv Warburgovog projekta 'Mnemozinin atlas' dobro ilustrira tu perspektivu). Za razliku od njih, Okijeva je sistematizacija usmjerena na vlastiti privatni i profesionalni život, ne naravno s tipično (post)modernističkim ciljem da se, kao u slučaju grupe Art & Language i njihovog rada 'Indexes', korigiraju dominantni diksurzi umjetničke kritike, nego da se kroz proces revalorizacije radne i životne prošlosti pronađu sadržaji i metode korisni za buduće umjetničko djelovanje. U kontekstu medijske umjetnosti, kojoj rad Dana Okija najvećim dijelom pripada, tu revalorizaciju možemo zvati i remedijalizacijom. Ona u "Poslijednjem Super 8 mm filmu" upućuje na dvije stvari. Na razini onoga što bi još uvijek mogli zvati umjetničkom poetikom, Okijeve superosmice upućuju na često zanemareni tematski sloj njegovih radova. Iz ove se perspektive, naime, nadaje da je uvjetovanost medijske umjetnosti, tehnološkim, pa time i ekonomskim, odnosno političkim faktorima, Oki 'omekšavao' subjektivizmom, romantičkim usredotočenjem na samog sebe kao umjetnika. Brojni njegovi radovi govore tome u prilog (Kućepazitelj [1997]; Zaboraviti, sjetiti se i znati [1998] i drugi). Napokon, potreba da se kao u slučaju ovih filmova neprestano bilježi svakodnevni život rekurzivno povrđuje upravo snimatelja (umjetnika) kao centra reprezentacijskog pogleda (svemira). (Kao, primjerice, u filmu Jonasa Mekasa 'Lost, lost, lost' [1976] - ne tako \ndaleke reference na Okijev filmski rad). Druga stvar na koju upućuje "Poslijednji Super 8 mm film" tiče se suvremene kulture i trenutka u kojem krajnje privatni podaci (rođenje djeteta, ljetni odmor, dnevni rituali kao što su odmaranje, hranjenje ili čitanje, ljubavni i supružnički odnosi itd.) postaju društveno relevantni. Jednom digitalizirani i organizirani u određeni sistem, podvrgnuti softverskim 'data-mining' operacijama njihova informacijska važnost počinje rasti. Premda je među Okijevim superosmicama moguće razlikovati 'visoko' od 'nisko-privatnih' filmskih zapisa – kao što su primjerice snimci jednog dijela zagrebačke subkulture s kraja 80-ih u amsterdamskoj emigraciji – činjenica da su nastali u intimnom okruženju prijatelja, a ne u uvjetima neke profesionalne produkcije, samo još više naglašava njihovu privatnost.\n\nAko je prije digitalnog kulturnog obrata arhivska umjetnička praksa još bila u mogućnosti razlikovati dokumente, odnosno arhive od privatnog i javnog, općedruštvenog značaja, to danas, osobito nakon pojave Weba 2.0, nije više moguće. Neprestano uspostavljajući, pa potom opet brišući granicu između privatnog i javnog, digitalizacija danas arhivira sva područja ljudskog života. U slučaju Okijevog "Posljednjeg 8mm filma", ona s jedne strane, baca novo svjetlo na njegov rad, dok s druge, kreira bazu podataka koja će s vremenom postati sve manje privatna i sve više javna, sve manje njegova, a sve više naša. (Klaudio Štefančić) \n\n\n\n''Dan Oki'' (Slobodan Jokić, 1965, Zadar) je medijski umjetnik i filmski autor. \nU svom radu koristi se medijima filma i videa, instalacije, računalne umjetnosti i interneta. U središtu njegovog interesa je tzv. hibridni dugometražni film i kinematografska baza podataka u kontekstu novih medija. Svoje prve izložbe i eksperimentalne filmove realizirao je u Zagrebu od 1987. do 1989. godine. Od 1991. do 1993. studira film i video na De Vrije Academie u Den Haag-u u klasi profesora Fransa Zwartjesa. 1996. završava magistarski (Ma) studij iz medijskih umjetnosti na Hogeschool voor de Kunsten u Arnhemu. Od 1997. do 1999. studira na postdiplomskom studiju iz filmske režije i scenaristike na Maurits Binger Film Institute u Amsterdamu. Spada u generaciju umjetnika koji su 90-ih godina prošlog stoljeća radili s bazama podataka, interaktivnim videom, kompaktnim diskovima, medijem Interneta i računalnom animacijom. Kao izvanredni profesor predaje na Odsjeku za fim i video na Umjetničkoj akademiji Sveučilista u Splitu i na Akademiji dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnik je nekoliko nagrada od kojih treba izdvojiti: Grand Prix Videoex 2000 za film Divine Beings u Zurichu; specijalnu nagradu žirija za nove medije na Međunarodnom festivalu novog filma u Splitu za CD ROM U okolišu himera 1999.; nagradu Werkbeurs (Netherlands Foundation for Fine Arts and Design) u Amsterdamu 1998.; nagradu žirija na međunarodnom bijenalu ARTEC'97 za računalnu animaciju The Householder u Nagoyi 1997.; treću nagradu za eksperimentalni film na filmskoj reviji za film V moje oči letio igle u Zagrebu 1989.\n \n

[img[D_Kovac..tif | images/D_Kovac.tif.jpg]]\n\nReferirajući se na film "Logan's Vehicles", Kovač je svojim skulpturama pridodao značenje, koje nadilazi uske modernističke probleme kiparskog medija i ulazi na područje popularne kulture. Iz te perspektive njegove skulpture, odnosno nezgrapna vozila za bijeg - kako sam naziva izložene skulpture u predgovoru kataloga - možemo gledati i kao neku vrstu ironičnog komentara društvene tranzicije kroz koju Hrvatska prolazi, u kojoj je svijest o drugačijim i uspješnijim društvima generirala specifični oblik stvarnog ili mentalnog gastarbajterstva. Izložene skulpture, bez obzira na svoju sirovu, privremenu obradu, također upućuju na Kovaču omiljeno područje automobilskog dizajna, kojeg naziva vrhunskim kiparstvom. Daniel Kovač rođen je 1966. u Subotici. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu radi kao asistent na kiparskom odsjeku. Izlaže od 1991. Dobitnik je Nagrade na 5. trijenalu hrvatskog kiparstva 1994. i Nagrade ALU iz Zagreba 1997.

[img[sokec2..jpg | images/sokec2.jpg]]\n\nDanijel Šokec izložio je četrdesetak crteža rađenih tušem na papiru, u kojima je služeći se manirom „drhtavog“, „nervoznog“ ekspresionističkog crteža, reprezentirao različite teme: od klasično erotskih (ženski akt, ljubavni par), preko alegorijskih, značenjski neodređenih scena na rubu raspoznatljivosti, do prizora, kojima naslov crteža pridaje komična ili svakodnevna, gotovo banalna značenja. U tom smislu, ovi se crteži mogu promatrati i kao ciklus, koji s jedne strane, podsjeća na tradicionalnu crtačku „vježbu ruke“, a s druge, na svojevrsni dnevnik, na niz artefakata, koji stoje negdje između štafelajne slike/crteža i bloka za skiciranje. Naglašeni kontrasti crnog i bijelog, također, prizivaju estetiku stripa, što ovim crtežima pridaje dodatna, narativna značenja.\nDanijel Šokec (1967.) je završio Srednju školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, te diplomirao na ALU u Zagrebu 1991.Izlaže od 1984., a do sada je izlagao na 20 samostalnih i više skupnih izložaba u zemlji inozemstvu.\nIzložba je dio programa usmjerenog na razvoj lokalne umjetničke kulture.\n \n

[img[krelja..jpg | images/krelja.jpg]]\n\nDavor Krelja (1960) započeo je svoje umjetničko formiranje u vrijeme neo-ekspresionističkog slikarstva, u okviru pojave nazvane "Nova slika", koja je tijekom 80-ih predstavljala hrvatski odgovor na izazove europske transavangarde, odnosno američke postmoderne. U Galeriji Galženica se nakon kratkog rada na području ambijentalnih instalacija, ponovno vratio slikarstvu izloživši dvadesetak naglašeno panoramski komponiranih slika. Dva su se fenomena na izložbi nametnula kao najzanimljivija. S jedne strane, uključivanje književnog diskursa u izložbu posredstvom proširenih naziva slika, koji umjesto tzv. legendi, sada postaju kratki i žanrovski određeni književni oblici. S druge strane, pak, to je osobit nadrealistički, fantastički naboj, kojeg posjeduju slike, neraspoznatljivih i pomalo tajanstvenih značenja.\nDavor Krelja je diplomirao slikarstvo na ALU u Zagrebu 1985. Izlaže od 1984. u Hrvatskoj i u inozemstvu.

[[Nagrada Radoslav Putar - Finale 2009, 3.6. - 28.6. 2009.]]\n[[Interzone : networked, Pandora Pop, "Still Life", instalacija / performans, 18. 5. - 22.5. 2009.]]\n[[Interzone : nacija, 1.4. - 10.5. 2009.]]\n[[Interzone : grad, 4.2. - 15.3. 2009.]]

[img[deviceart2..JPG | images/deviceart2.JPG]]\n\n//''Kal Spelletich, Flight Simulator, 2004.''//\n\nTermin "Device_art" označava umjetničku produkciju utemeljenu na kreativnoj upotrebi novih ili starih tehnologija, a uključuje mehanizme bazirane na analognoj ili digitalnoj tehnologiji, koncepte utemeljene na kreativnoj ili dovitljivoj upotrebi medija, robote, arhaične sprave, kinetičko – optičke radove, projekte s obilježjem interaktivnosti..."Device_art" naziv je za područje kulturalnog i umjetničkog djelovanja, koje zamagljuje granice između umjetnosti, tehnologije i dizajna, te zbog toga nudi drugačiji način u razumijevanju umjetnosti i njezinog odnosa prema tehnologiji i "vice versa".\n\n2004. zajedno s kustoskim dvojcem iz Zagreba - KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse - organizirali smo prvu međunarodnu izložbu "Device_art" sa svrhom da i na području Hrvatske potaknemo, mapiramo i kontekstualiziramo umjetničku praksu koja nastaje u sprezi sa suvremenom tehnologijom. Izložba je izazvala velik interes publike, te se pokazala iznimno uspješnom.\n\nOve je godine "Device_art" prostorno i konceptualno proširen, što znači da su se u projekt uključili Multimedijalni institut iz Zagreba i Blasthaus Gallery iz San Francisca, odnosno da je izložba prerasla u višednevno događanje koje započinje izložbom i performansima u Galeriji Galženica, a nastavlja se i završava u Tvornici Jedinstvo u Zagrebu izložbom i predavanjima posvećenima odnosu umjetnosti i tehnologije. Također, u studenome ove godine izložba "Device_art" bit će prezentirana u galeriji Boca i galeriji RX u San Franciscu.\n\nSudionici: \nMiha Ciglar (SI), Marijan Crtalić (HR), Luka Dekleva (SI), Dale Dougherty (US), Ryan C. Doyle (US), Saša Đurić (SCG), Ivan Fijolić (HR), Ivana Franke (HR), Luka Frelih (SI), Ines Krasić & Ivan Nikolić Lesh (HR), William Linn (US), Ludic Society, Ivan Marušić Klif (HR), Edita Matan (HR), Martina Mezak (HR), Nika Oblak & Primož Novak (SI), Magdalena Pederin (HR), Douglas Repetto (US), Christian Ristow (US), Milica Ružičić (SCG), Sašo Sedlaček (SI), Kal Spelletich (US), Teo Spiller & Tadej Komavec (SI), Silvio Vujičić (HR), Veljko Zejak (SCG)\n\nIzložbu "Device_art" podržavaju: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Ured za obrazovanje, kulturu i šport grada Zagreba, Grad Velika Gorica, Zagrebačka županija, Filip Trade d.o.o.\n\n[http://www.blasthaus.com/]\n[http://www.sfboca.com/]\n[http://www.rxgallery.com/]\n[http://www.kontejner.org/]\n[http://www.mi2.hr/]

[img[slika | images/17.jpg]]

!Što je Galerija Galženica?\n\nGalerija Galženica dio je Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, u okviru kojeg djeluje od 1980. Galerija Galženica neprofitna je galerija i jedna je od najpoznatijih galerija suvremene umjetnosti u Hrvatskoj.\n\n!Gdje se nalazi Galerija Galženica i kada je mogu posjetiti?\n\nNa trgu Stjepana Radića 5, u Domu kulture Galženica u Velikoj Gorici. Radno vrijeme galerije za vrijeme trajanja izložbe je radnim danom od 10 do 19 sati, te subotom i nedjeljom od 10 do 13 sati. Ponedjeljkom je galerija kao i većina hrvatskih galerija i muzeja zatvorena za javnost. Nevezano za izložbe, svakim radnim danom od 9 do 15 sati možete doći, nazvati, pisati i dobiti bilo koju informaciju ili uslugu s područja umjetnosti i umjetničke kulture. \n\n!Tko i kako određuje program Galerije Galženica?\n\nRad Galerija Galženica najvećim dijelom usredotočen je na praćenje i promicanje različitih tokova u suvremenoj umjetnosti. Program Galerije Galženica određuje voditelj galerije Klaudio Štefančić, uz pomoć Savjeta galerije, koji čine: Marina Viculin (viša kustosica Galerije Klovićevi dvori), Mladen Mikulin (akademski kipar), Mira Gattin (viša kustosica Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu), Guido Quien (viši kustos u Muzeju Ivana Meštrovića), i Nika Radić (akademska kiparica).\nOd ove godine Galerija Galženica odustala je od forme javnog natječaja na temelju kojeg je određivala program za slijedeću godinu i to iz više razloga. U protekle dvije godine, natječaji raspisani od strane Galerije Galženica, odnosno Pučkog otvorenog učilišta, nisu se pokazali dobrim rješenjem, budući da se ne temelju pristiglih molbi nije mogao formirati program rada, koji bi bio konkurentan na području izlaganja i promicanja suvremene umjetnosti. Budući da se forma javnog natječaja pokazala neadekvatnom specifičnoj poziciji Galerije Galženica (dugogodišnje članstvo u tzv. priznatim muzejsko-galerijiskim prostorima u RH, pozicija ni centra ni margine, blizina metropole, prostorni uvjeti i određenja itd.), odlučili smo nekadašnju formu javnog natječaja proširiti na cijelu godinu. Što znači da svojevrsnu molbu za izlaganje možete podnijeti svakodnevno, osobno, telefonski ili putem elektronske, odnosno zemaljske pošte. Pritom napominjemo da program rada za slijedeću godinu mora biti poznat do kraja srpnja tekuće godine, budući da državna i lokalna uprava natječaje za sufinanciranje programa u kulturi raspisuje prije ili netom poslije ljetnih praznika.\n\n!Mogu li i ja izlagati u Galeriji Galženica?\n \nU prostoru Galerije Galženica moguće je izlagati ukoliko ste dio redovnog izložbenog programa koji se sastoji od osam do deset izložaba ili umjetničkih događanja na godinu, a kojima je Pučko otvoreno učilište Velika Gorica producent.\n\n!Što mi osim izložaba Galerija Galženica može još ponuditi?\n\nNa području grada Velike Gorice Galerija Galženica jedino je mjesto gdje možete dobiti relevantne informacije o hrvatskoj i europskoj povijesti moderne i suvremene umjetnosti. Zanima li vas umjetnost, završavate li srednju školu i želite studirati predmete s humanističkog i umjetničkog područja ili vam je jednostavno potrebna bilo kakva informacija s područja suvremene kulture, slobodno nam se obratite. Galerija Galženica posjeduje zavidnu arhivu u kojoj bez ikakve naknade možete razgledati, čitati ili proučavati knjige i kataloge pojedinih umjetnika ili umjetničkih razdoblja, stilova i grupa. Također, tijekom trajanja određene izložbe, a uz prethodnu najavu, Galerija Galženica vam nudi i stručno vodstvo kroz izložbu.\n\n!Izlaže li galerija samo slike i skulpture?\n\nNe. Program Galerije Galženica okrenut je glavnim tokovima i promjenama na suvremenoj hrvatskoj umjetničkoj sceni, što znači da galerija prati i promiče interese i rad hrvatskih suvremenih umjetnika, pa u galeriji možete razgledati djela nastala u različitim umjetničkim medijima: u mediju slikarstva, crteža, skulpture, fotografije, video umjetnosti, ambijentalnih i računalnih i instalacija i dr.\n\n!Mogu li informacije o izložbama, umjetnicima i događanjima pronaći drugdje?\n\nOsim kataloga izložbe u kojem možete naći osnovne informacije o izložbi i koje u galeriji možete dobiti besplatno, informirati se možete u dnevnim novinama (Vjesnik i dr.), na radijskim stanicama (Radio Velika Gorica, Radio Sljeme, Radio 101, Hrvatski radio II. program i dr.), televizijskim programima (HTV, OTV) i web portalima (kulturpunkt.hr, iPortal.hr, Jutarnji.hr i dr.), koji kontinuirano prate program Galerije Galženica.\n\n!Tko podržava rad galerije?\n\nRad Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, pa time i rad Galerije Galženica najvećim djelom financira Grad Velika Gorica. Pored grada Velike Gorice program galerije potpomažu i druge vladine i nevladine organizacije, kao što su primjerice, Ministarstvo kulture RH, Zagrebačka županija i Filip Trade d.o.o. Međunarodne izložbe i događanja uz navedene subjekte podržavali su Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske i Ministarstvo kulture Republike Slovenije i Austrijski kulturni forum iz Zagreba.

// //''Name:'' Favicon\n// //''Version:'' <<getversion favicon>> (<<getversiondate favicon "DD MMM YYYY">>)\n// //''Author:'' AlanHecht\n// //''Type:'' SystemConfig\n\n// //''Description:'' favicon allows you to stipulate the location of a webpage icon (also known as a favorite icon or favicon) for your TiddlyWiki. The location of the icon is absolute (meaning that you need to give the full URL path, including the "http:"). This allows you to use any favicon icon that exists on the Web -- even if it is on a totally different server.\n\n// //''Directions:'' <<tiddler StartupBehaviorDirections>> \n// //Then, in the code section below, change the line beginning with {{{n.href}}} so that the value inside the quotation marks is the absolute URL for the icon file (usually named favicon.ico).\n\n// //''Notes:'' Many web browsers -- with the exception of Microsoft Internet Explorer (IE) -- load favicons in the browser address bar automatically. However, IE users will not see your favicon unless they 1) have IE set as the computer's default browser, and 2) create a favorite (aka bookmark) for your site (and even then, IE sometimes still doesn't play nice).\n\n// //''Related Links:'' for more information on creating favicons, visit ''[[this page|http://www.chami.com/html-kit/services/favicon/]]'' which also has a tool to convert an image of your choice into a favicon file.\n\n// //''Revision History:''\n// // v0.1.0 (18 July 2005) - initial release\n\n// //''Code section:''\nversion.extensions.favicon = {major: 0, minor: 1, revision: 0, date: new Date("Jul 18, 2005")};\nvar n = document.createElement("link"); \nn.rel = "shortcut icon"; \nn.href = "http://www.galerijagalzenica.info/images/favicon.ico"; \ndocument.getElementsByTagName("head")[0].appendChild(n);

[img[slika | images/19.jpg]]

[img[quien..jpg | images/quien.jpg]]\n\nFilip Quien (1979) apsolvent je splitske Umjetničke akademije na Odsjeku za slikarstvo. Student je u klasi profesora Gorkog Žuvele U Galeriji Galženica izložio je slike na kojima je u tradiciji enformela zaokupljen slikarskim materijalom i materičnošću slike kao objekta. Ili kako u predgovoru kataloga ističe Vanja Babić: " U svojem dosadašnjem stvaralaštvu mladi se umjetnik podjedanko služio metodama akcionog slikarstva, enformela ili asemblaža, dakle uvijek poetski odrednicama prijemčivim za isticanje materičnosti slikarskih uradaka. U Filipovim slikama moguće je uz nakupine boja pronaći i katran, dijelove limenki, aluminijsku prašinu, slamčice za ispijanje sokova i još mnoštvo kojekakvih gradbenih elemenata, sve u svrhu postizanja apsolutne perceptivne nesputanosti te izbjegavanja prihvaćanja likovnosti po principu zatvorene opažajnosti."

Na trgu Stjepana Radića 5 u Velikoj Gorici, u Domu kulture Galženica ( 2. kat).\n\n[img[karta | images/karta_500.gif]]

/***\n|''Name:''|GenerateRssHijack|\n|''Description:''|Generate an RSSFeed with plaintext, html and TiddlyWiki content|\n|''Version:''|0.1.4|\n|''Date:''|Oct 23, 2006|\n|''Source:''|http://tiddlywiki.bidix.info/#GenerateRssHijack|\n|''Documentation:''|http://tiddlywiki.bidix.info/#GenerateRssHijackDoc|\n|''Author:''|BidiX (BidiX (at) bidix (dot) info)|\n|''License:''|[[BSD open source license|http://tiddlywiki.bidix.info/#%5B%5BBSD%20open%20source%20license%5D%5D ]]|\n|''~CoreVersion:''|2.0.0|\n|''Browser:''|Firefox 1.5; InternetExplorer 6.0; Safari|\n|''Include:''|none|\n|''Require:''|none|\n***/\n//{{{\nversion.extensions.GenerateRssHijack= {\n major: 0, minor: 1, revision: 3, \n date: new Date(2006,9,29),\n source: 'http://tiddlywiki.bidix.info/#GenerateRssHijack',\n documentation: 'http://tiddlywiki.bidix.info/#GenerateRssHijackDoc',\n author: 'BidiX (BidiX (at) bidix (dot) info',\n license: '[[BSD open source license|http://tiddlywiki.bidix.info/#%5B%5BBSD%20open%20source%20license%5D%5D]]',\n coreVersion: '2.0.0',\n browser: 'Firefox 1.5; InternetExplorer 6.0; Safari' \n};\n\n// Return the tiddlers as a sorted array\nTiddlyWiki.prototype.getTiddlersTaggedWith = function(field,includeTag)\n{\n var results = [];\n this.forEachTiddler(function(title,tiddler) {\n if(tiddler.tags.find(includeTag) != null)\n results.push(tiddler);\n });\n if(field)\n results.sort(function (a,b) {if(a[field] == b[field]) return(0); else return (a[field] < b[field]) ? -1 : +1; });\n return results;\n}\n\n// generate RSS file with tiddlers tagged with toRSS\nwindow.generateRss_ori = window.generateRss;\nwindow.generateRss = function ()\n{\n var s = [];\n var d = new Date();\n var u = store.getTiddlerText("SiteUrl",null);\n // Assemble the header \n s.push("<" + "?xml version=\s"1.0\s"" + " encoding='UTF-8'" + "?>");\n s.push("<rss version=\s"2.0\s" xmlns:tiddlywiki=\s"http://tiddlywiki.bidix.info/#TiddlyWikiNamespace\s" xmlns:content=\s"http://purl.org/rss/1.0/modules/content/\s">");\n s.push("<channel>");\n s.push("<title>" + wikifyPlain("SiteTitle").htmlEncode() + "</title>");\n if(u)\n s.push("<link>" + u.htmlEncode() + "</link>");\n s.push("<description>" + wikifyPlain("SiteSubtitle").htmlEncode() + "</description>");\n s.push("<language>en-us</language>");\n s.push("<copyright>Copyright " + d.getFullYear() + " " + config.options.txtUserName.htmlEncode() + "</copyright>");\n s.push("<pubDate>" + d.toGMTString() + "</pubDate>");\n s.push("<lastBuildDate>" + d.toGMTString() + "</lastBuildDate>");\n s.push("<docs>http://blogs.law.harvard.edu/tech/rss</docs>");\n s.push("<generator>TiddlyWiki " + version.major + "." + version.minor + "." + version.revision + "</generator>");\n // The body\n var tiddlers = store.getTiddlersTaggedWith("modified","toRSS");\n var n = config.numRssItems > tiddlers.length ? 0 : tiddlers.length-config.numRssItems;\n for (var t=tiddlers.length-1; t>=n; t--)\n s.push(tiddlers[t].saveToRss(u));\n // And footer\n s.push("</channel>");\n s.push("</rss>");\n // Save it all\n return s.join("\sn");\n}\n\nTiddler.prototype.getAsInnerHTML = function() {\n var wrapper = createTiddlyElement(document.body,"span",null,null);\n wikify(this.text,wrapper ,null,this);\n var text = wrapper.innerHTML;\n wrapper.parentNode.removeChild(wrapper);\n //replace tddlylink with externallink\n var u = store.getTiddlerText("SiteUrl",null);\nvar pattern;\nvar substitution;\n if ((version.major = 2) && (version.minor > 0)) {\n pattern = /<a\ss+tiddlylink="([^"]+)"\ss+refresh="link"\ss+class=\s"([^"]+)\s"\ss+title=\s"([^"]+)\s"\ss+href="([^"]+)"/mg;\n substitution = "<a href=\s""+u+"#[[$1]]\s" class=\s"$2\s" title=\s"$3\s" tiddlylink=\s"$1\s" refresh=\s"link\s" ";\n }\n else {\n pattern = /<a\ss+tiddlylink="([^"]+)"\ss+refresh="link"\ss+title="([^"]+)"\ss+href="([^"]+)"/mg;\n substitution = "<a tiddlylink=\s"$1\s" refresh=\s"link\s" title=\s"$2\s" href=\s""+u+"#[[$1]]\s"";\n }\n text = text.replace(pattern, substitution);\n return text;\n};\n\nTiddler.prototype.saveToRss = function(url)\n{\n var s = [];\n s.push("<item>");\n s.push("<title>" + this.title.htmlEncode() + "</title>");\n //plain text\n s.push("<description>" + this.text.replace(regexpNewLine,"<br />").htmlEncode() + "</description>");\n // html text\n s.push("<content:encoded><![CDATA[ " + this.getAsInnerHTML() +"]]></content:encoded>");\n // tiddler\n s.push("<tiddlywiki:title>" + this.title.htmlEncode() + "</tiddlywiki:title>");\n s.push("<tiddlywiki:wikitext>" + this.text.htmlEncode() + "</tiddlywiki:wikitext>");\n s.push("<tiddlywiki:modifier>" + this.modifier.htmlEncode() + "</tiddlywiki:modifier>");\n s.push("<tiddlywiki:modified>" + this.modified.convertToYYYYMMDDHHMM() + "</tiddlywiki:modified>");\n s.push("<tiddlywiki:created>" + this.created.convertToYYYYMMDDHHMM() + "</tiddlywiki:created>");\n //s.push("<tiddlywiki:links>" + this.text.htmlEncode() + "</tiddlywiki:links>");\n s.push("<tiddlywiki:tags>" + this.getTags().htmlEncode() + "</tiddlywiki:tags>");\n for(var t=0; t<this.tags.length; t++)\n s.push("<category>" + this.tags[t] + "</category>");\n s.push("<link>" + url + "#" + encodeURIComponent(String.encodeTiddlyLink(this.title)) + "</link>");\n s.push("<pubDate>" + this.modified.toGMTString() + "</pubDate>");\n s.push("</item>");\n return(s.join("\sn"));\n}\n//}}}

[img[slika | images/54.jpg]]

[img[bakic..jpg | images/bakic.jpg]]\n\nGordana Bakić (1972) je u Galeriji Galženica izložila crtež/ambijentalnu instalaciju, svojevrsni "work in progress". Riječ je o nizu velikih crteža, koji su povodom izložbe spojeni u jednu gigantsku cjelinu, prilagođenu prostoru galerije. Instalaciju sačinjavaju crteži rađeni rukom, fotokopirani grafički materijali čije je porijeklo u različitim i nerijetko zaboravljenim udžbenicima ili priručnicima, prostorni, trodimenzionalni objekti, nepravilni papirnati izresci itd. Kao i na tradicionalnim, štafelajnim slikama, koje Gordana Bakić radi posljednih godina, i ovdje je riječ o reprezentaciji zaboravljenih načina reprezentacije: uzimajući ikoničke predloške iz udžbenika i ilustriranih knjiga, koji pripadaju kulturi prije masovne dostupnosti digitalnih medija, prije tzv. "slikovnog obrata", ona "oneobičava" slikovnu reprezentaciju, čineći nas tako svjesnima svojevrsne "arheologije medija", odnosno različitih i brzo izmjenjujućih modela vizualne reprezentacije. \nGordana Bakić diplomirala je na ALU u Zagrebu 1996. Izlaže od 1993.. Dobitnica je nekoliko nagrada od kojih treba izdvojiti Nagradu Zagrebačke banke 2001. i Nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika za najbolju mladu umjetnicu u 2003. godini.

[img[pogledic..jpg | images/pogledic.jpg]]\n\n\nGordana Pogledić Jančetić (1977) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2001. na području primijenjene grafike i dizajna. Njezin profesionalni rad odvija se na području fotografije, slikarstva, animiranog filma i grafičkog dizajna. \nDobitnica je Treće nagrade za najbolju fotografiju na prvom slovenskom festivalu znanstvene fantastike, fantasy-ja i horora 2007 i Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovala je u radu na animiranom filmu o Janku Poliću Kamovu u produkciji Zagreb filma. Sudjelovala je, također, u izradi vizualnog indentiteta predstave Čitajte Kamova u produkciji HNK Ivan Zajc u Rijeci 2000. godine te u izradi vizualnog identiteta samostana franjevaca trećeredaca u Glavotoku 2001. Izlagala je na desetak samostalnih i skupnih izlozaba u Hrvatskoj.\n\nU Galeriji Galženica Gordana Pogledić Jančetić izložila je fotografije ženskih aktova. Vizualna struktura ženskog tijela modificirana je različitim softverskim alatima, tako da je dobiveni rezultat drugačiji od onoga na kojeg smo navikli u tradicionalnoj fotografiji. Za razliku od tradicionalnog umjetničkog akta, koji čak i kao radikalni umjetnički eksperiment zadržava nešto od materijalnosti umjetničkog objekta, digitalni aktovi Gordane Pogledić Jančetić prije su slike različitih podataka, nego više ili manje prepoznatljiva transfiguracija ljudskog tijela. Njihova autonomija u odnosu na stvarnost je potpuna: fotografije, zapravo, ne prikazuju ljudsko tijelo na način klasične fotografije, kao zrcalni odraz tijela, odnosno svjetla i sjene u tamnoj emulziji filmske trake. One prije koriste ljudsko tijelo kao jedan od motiva u bezgraničnom svijetu vizualnih podataka, dostupnih svakom korisniku softvera za obradu slike ili Interneta. Digitalna fotografija je, u tom smislu, zadnji stupanj modernističkog projekta autonomne i apsolutno kreativne umjetnosti i na tom mjestu treba tražiti razloge njezine popularnosti, odnosno sposobnosti da povezuje odvojene prakse visoke i popularne umjetničke kulture.

[img[kuduz..jpg | images/kuduz.jpg]]\n\n//''Igor Kuduz, Portreti, polaroid fotografija, 2006.''//\n\n\n\nIgor Kuduz (1967) pripada generaciji umjetnika koja se početkom 90-ih profilirala, s jedne strane, radom u različitim //novim// medijima, a s druge referiranjem na neo-avangardnu umjetničku tradiciju. Tu tradiciju, koja je u domaćem prostoru nazvana i drugom linijom (Ješa Denegri), umjetnička grupa Egoeast – kojoj je Kuduz i sam pripadao – 1992. na 23. salonu mladih u Zagrebu i manifestno je izložila kao program, uvodeći u hrvatsku suvremenu umjetnost tako i drugo, ne-ekspresivno, ne-slikarsko lice umjetničkog postmodernizma.(1)\n\nJedno od obilježja drugog vala postmodernističke umjetnosti, pored gotovo arhivarskog odnosa prema tradicije avangardne i neoavangardne umjetnosti, bilo je i naglašen rad s medijskim sadržajima, odnosno medijskim alatima. Na sadržajnoj razini postmodernistička se tendencija otkrivala kao upućenost na kulturu masovnih medija, shvaćenu kao široki raspon pojava od politike do zabave, dok se na razini medijskih alata ona očitavalo kao učestala upotreba fotografije, videa, tehnologije (digitalnog) tiska ili ambijentalne instalacije.(2)\n\nU kontekstu tih događanja, Kuduz se usredotočio najprije na fotografiju i video, a zatim i na grafički dizajn (voditelj je uspješnog dizajnerskog studija Pinhead ured )(3). S obzirom na odnos između objekta i umjetničkog medija, u svojim fotografskim i video radovima Kuduz je uglavnom zaokupljen aspektima prikazivanja. Birajući za svoje fotografije, primjerice, motive i sadržaje koji pripadaju svijetu industrije zabave (makete, igračke, gobleni itd.), tretirajući ih kao dijelove stvarnog, fizičkog svijeta Kuduz dovodi u pitanje do tada relativno čvrsta pravila umjetničkog prikazivanja. Narušavajući naoko samorazumljive odnose između stvarnosti i njezinog slikovnog prikazivanja, odnosno između umjetnosti i proizvoda masovne kulture, Kuduz, čini mi se prije pokušava obnoviti mogućnosti umjetničke komunikacije nego je samo parodirati.\n\nU seriji najnovijih fotografija "Portreti", Kuduz je još jednom na tragu revitalizacije. Ovoga puta tradicionalni medij polaroid fotografije i još tradicionalniji žanr (fotografskog) portreta izložio je estetici tzv. amaterske fotografije, čije bezbrojne i nepregledne emanacije – od obiteljskih do erotskih - možemo svakodnevno pratiti na Internetu. Množina fotografskih žanrova, pristupa, montaža, estetika, koje danas s nekoliko klikova mišem možemo promatrati smješteni u najintimnijem prostoru stana, nadilazi svaku moguću umjetničku validnost skrojenu, s jedne strane po mjeri tradicionalne, modernističke fotografije, a s druge po želji dominantnih kulturnih i ekonomskih institucija. U tom smislu, govoreći slikovito, čini mi se da su Kuduzovi Portreti pokušaj da se na vatri Interneta ogriju promrzli krvotoci jednog medija; medija koji je u svojoj dugoj borbi za priznanjem zaboravio da je nekad bio novi. (Klaudio Štefančić)\n\nIgor Kuduz (1967) diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1995. Izlagao je na više desetaka skupnih i samostalnih izložaba u zemlji (Zagreb, Poreč, Rijeka, Split, Dubrovnik, Slavonski Brod i drugi) i inozemstvu (Berlin, Tirana, Manchester, Aachen, Dessau, Bonn, Trst, Clermont Ferrand, Graz, London i drugi).\n\nLinkovi:\n(1) http://www.mi2.hr/whw/what.htm\n(2) http://www.filmski.net/vijesti/kratki-film/4156\n(3) http://www.zgraf.hr/katalog.htm

[img[matijevic28..jpg | images/matijevic28.jpg]]\n\nInes Matijević (1982) apsolventica je na zagrebačkoj ALU. Njezin dosadašnji interes bio je usredotočen na problem reprezentacije žene i ženstvenosti u suvremenoj kulturi. Kako je umjetnost, gotovo povlašteno mjesto te reprezentacije, autorica se u svom dosadašnjem radu nerijetko referirala upravo na tradiciju prikazivanja žene u umjetnosti. U Galeriji Galženica izložila je 36 portreta nagih žena i muškaraca u prirodnoj veličini. Jedno od najzanimljivijih slojeva značenja, koje se tijekom pripreme i odvijanja izložbe formiralo oko ovog rada bilo je ono društveno, kulturalno. Naime, da bi snimila 36 nagih portreta autorica je morala zamoliti ili nagovoriti vlastite prijatelje da joj poziraju, iako je u jednom trenutku, u određenim informativnim medijima oglasila, kako traži modele za snimanje. Proces nagovaranja i pregovaranja oko izlaganja golog tijela galerijskoj javnosti, bio je dug i naporan i sudeći po iskustvima autorice, predstavlja - na žalost - pravi mali, nedokumentirani presjek suvremene kulture mladih u Hrvatskoj. Kada su nakon otvorenja izložbe, neki od vodećih televizijskih medija prikazali reportažu o izložbi u udarnim terminima svojih programa, ta se razina kulturalnog značenja proširila na do tada zanemarene aspekte (konzervatizam, utjecaj katoličke crkve na odgoj mladih, funkcioniranje umjetničkog establishmenta, logika masovnih medija u Hrvatskoj i sl.).\n[http://www.zarez.hr/152/vizualna3.htm] \n\n\n

[img[ikea..jpg | images/ikea.jpg]]\n\nPočetkom 90-ih godina prošlog stoljeća osamostaljenje Hrvatske poklopilo se s prvim valom ekonomske globalizacije. Ono što danas obično podrazumijevamo pod globalizacijom najčešće se odnosi na ekonomski model, koji je nakon urušavanja europskih socijalističkih država, a na krilima novih tehnologija (Internet, mobilna telefonija itd.) omogućio nove oblike stjecanja profita. Time je uzrokovao dva međusobno suprotstavljena društvena procesa: degradaciju nacionalnih ekonomija, s jedne, i proliferaciju partikularnih kulturnih identiteta, s druge strane. \n\nTijekom 90-ih, primjerice, zemlje su se srednje i jugoistočne Europe – u potrazi za svojim mjestom na novoj karti Europe - našle u paradoksalnoj poziciji da istodobno moraju provoditi denacionalizaciju privrede i nacionalizaciju kulture. Što se neki oblik kulturne prakse činio nemodernijim i partikularnijim, to je više predstavljao model kojim su se u procesu samoidentifikacije vodile novonastale države. Međutim, daleko od isključive primjene na globalnoj razini, model takozvane tradicijske kulture postao je obrazac primjenljiv i unutar granica nacionalne kulture kroz različite inačice lokalnih i grupnih identiteta. Bujanje lokalnih medija, borba za ravnopravnost jezičnih dijalekata, etno-glazba, kultura životnih stilova – samo su neke od pojava nezamislivih bez suvremene napetosti između globalnog i lokalnog, odnosno nacionalnog. \n\nProgram Galerije Galženica za ''2009''. godinu - objedinjen pod općim nazivom ''Interzone'' – najvećim je dijelom nastao na temelju prijedloga pristiglih na poziv kojeg smo na temu globalizacije uputili umjetnicima u prvoj polovici 2008. godine. Nizom različitih događanja (izložbe, predstave, predavanje) pokušat ćemo pokazati kako suvremeni umjetnici vide aktualni globalizacijski proces koji podjednakim intenzitetom utječe na društveni, umjetnički i svakodnevni život, kako u takozvanim tranzicijskim zemljama, tako i u zemljama, odnosno kulturama u kojima se globalizacijske strategije pokreću i oblikuju. Nadamo se, tako, da ćemo u okviru programa za 2009. otvoriti neka od pitanja kao što su primjerice: problem odnosa između degradacije nacionalnih ekonomija i bujanja tradicijskih kultura; problem uloge grada u neoliberalnom društvu; problem izgradnje rodnog, lokalnog ili nacionalnog identiteta u odnosu na, primjerice, rast popularnosti konzervativnih političkih partija itd. \n\nProgram Galerije Galženica 2009. osmislili su ''Ivana Hanaček'' i ''Klaudio Štefančić''. Zajedno s voditeljem galerije program će realizirati kustosice ''Sanja Horvatinčić'' i ''Nina Pisk''. Raspored događanja je slijedeći:\n\n//''Interzone / Grad''//, izložba, predavanje\n4.2. - 15.3.2009.\n\n''Sophio Medoidze'' (GE, GB)\n''Željka Blakšić & Lena Kramarić'' (HR)\n''Dino Zrnec'' (HR)\n''Guerilla Gardening'' (GB)\n''Boris Cvjetanović'' (HR)\n''Pulska grupa'' (HR)\n\n//''Interzone / Nacija''//, izložba\n 1. 4. – 10. 5. 2009.\n\n''Saša Karalić'' (NL, B i H)\n''Id Sarup'' (HR)\n''Hakan Akcura'' (TR, S)\n''Jasminka Končić'' (HR)\n''Ana Lozica'' (HR)\n\n//''Interzone / Globalno''//, performans / ples/ instalacija\n14. 5. – 23. 5. 2009.\n\n''Pandora Pop (Petra Zanki /Anna Hertling/ Katharina Trabert)'' (HR, DE, I), //Sorry! (Stereo Unplugged)// \n\n//''Nagrada Radoslav Putar – Finale 2009''//, nacionalna umjetnička nagrada za umjetnike do 35 godina starosti\n3.6. – 5. 7. 2009.\n\n//''Interzone/ Rod''//, izložba\n9.9. – 11. 10. 2009. \n(izlagači će biti poznati do lipnja 2009.; kustosice: Sanja Horvatinčić, Nina Pisk)\n\n//''Interzone / Lokalno''//, izložba\n21. 10. – 15. 11. 2009.\n(izlagači će biti poznati do lipnja; kustos: Mislav Muršić)\n\n//''Interzone / Ekonomija''//, izložba\n25.11. – 25. 12. 2009.\n\n''lemeh42 (Michele Santini, Lorenza Paoloni)'' (I)\n''Carlos Katastrofsky'' (A)\n''Rosana Ratkovcic & Fedor Kritovac'' (HR)\n''Dmitry Strakovsky'' (RUS, SAD)\n\n

Type the text for 'Interzone : Networked, Pandora Pop, "Still Life", instalacija / performans, 18. 5. - 22.5. 2009.'

Type the text for 'Interzone : Networked, Pandora Pop, "Still Life" , instalacija / performans, 18. 5. - 22.5. 2009.'

[img[city..jpg | images/city.jpg]]\n\n//Belgija je četvrtu godinu zaredom najglobaliziranija država svijeta, a Hrvatska je na 25. mjestu, objavio je u utorak švicarski ekonomski institut KOF iz Zuericha koji tradicionalno svake godine izračunava indeks globalizacije zemalja. (...)Pod ekonomskom globalizacijom podrazumijeva se tok novca, kapitala i transakcija, pod društvenom raširenost ideja, informacija i interakcija s ljudima iz drugih zemalja, a politička dimenzija odnosi se na uklopljenost u međunarodnu politiku. Hrvatska je najbolji rezultat ostvarila u društvenoj globalizaciji, a najlošiji u političkoj.//\n(HINA, 28. siječnja, 2009.) [1]\n\n\nShvaćene kao postupni proces transformacije lokalnih i globalnih fenomena na globalnu razinu s ciljem stvaranja jedinstvenog društva, naznake globalizacije stoljećima su bile prisutne u društvu. Međutim, tijekom poslijednjih pedesetak godina proces globalizacije, predvođen zamahom kapitalizma i svjetskom razmjenom kapitala, robe i ideja, dramatično se ubrzao, a svojim se uplivima u sve spore ljudskog života i njegova okoliša sve jasnije profilirao kao ključna odrednica suvremenog doba. O samome se kulturološkom fenomenu intenzivnije počelo promišljati 1980-ih i 90-ih, da bi se odnedavno stupanj globalizacije počeo i statistički mjeriti te ubrajati među, kako to uvodni citat daje naslutiti, pokazatelje ekonomske, društvene i političke razvijenosti pojedinog društva.\n\nPovodom specifičnog aspekta globalizacije kojeg problematizira ova izložba, navedenim brojkama o globalizaciji valja dodati i podatke UN -a za 2007.godinu koji govore da u gradovima, na svega 3% ukupne zemljine površine( http://www.earthinstitute.columbia.edu/news/2005/story03-07-05.html) živi polovica svjetskog stanovništva, a o trendu urbanizacije kao pokazatelja razvijenosti svjedoči čak 72% europskog, odnosno 81% stanovništva SAD (http://www.un.org/esa/population/publications/wup2007/2007_urban_rural_chart.pdf). Također valjda napomenuti i da svi navedeni podaci imaju tendenciju eksponencijalnog rasta u narednom razdoblju. \n\nJasno je, stoga, da su urbanizacija i globalizacija paralelni i međusobno zavisni fenomeni, te da se gotovo svi navedeni segmenti globalizacije, od ekonomske razmjene do produkcija znanja i kulture, generiraju upravo u urbanim sredinama. \n\nDva su različita pristupa toj temi prezentirana u sklopu izložbe //Interzone : grad//. Rad ''Pulske grupe'' [2], šestorice pulskih arhitekata/ica – Vjekoslava Gašparovića, Emila Jurcana, Jerolima Mladinova, Marka Perčića, Helene Sterpin i Edne Strenje - usmjeren je razvoju diskurzivnog polja i kritičnog odnosa prema konkretnim izazovima suvremenog urbanog planiranja i procesa revitalizacije gradske obale u Puli i okolici. Korištenjem vlastite stručne pozicije i demokratskim metodama, poput objavljivanja i distribucije publikacija, letaka, proglasa, organizacije javnih tribina i peticija, ova građanska inicijativa nastoji, s jedne strane, razotkriti, preispitati i suzbiti mehanizme manipulacije javnim gradskim prostorom od strane lokalnih vlasti i privatnih financijskih interesa, te ponuditi stručna i kvalitetna alternativna rješenja. Aktivizam grupe, u velikoj mjeri potaknut specifičnom tranzicijskom političkom klimom u kojoj djeluje, ima predznak izrazito konstruktivne, društveno dogovorne i javno angažirane funkcije u formiranju civilnog društva. U usporedbi s njime, aktivizam ''Richarda Reynoldsa'', strastvenog vrtlara iz centra Londona i osnivača globalne mreže pokreta ''Guerrilla Gardening'' [3], za hrvatske se prilike doimlje pomalo nevino. Ipak, osnovna je ideja dvaju različitih pristupa ista - preispitivanje značenja javnog urbanog prostora i samoinicijativno alternativno uređenje istoga. Guerrilla gardening opći je naziv za politički intoniran oblik aktivističkog djelovanja kojim pojedinci, preispitujući pravo njena vlasništva, zemlju spašavaju od nemara i pridaju joj novu funkcije od šireg javnog interesa. Iako je takvo djelovanje ilegalno i u suštini politički i anarhistički intonirano, Richard Reyolds i sljedbenici pokreta, mahom ugledni građani iz srednjeg i višeg društvenog sloja, svoje noćne akcije u Londonu sprovode mirno i uspješno, uz prešutan dogovor s gradskim vlastima i izrazit interes medija. \n\nUmjetnici zastupljeni na izložbi pristupaju problematici i estetici suvremenoga grada koristeći se nešto drugačijim strategijama i medijima. Fotografija je od svojih početaka išla ruku uz ruku s općom urbanizacijom društva i savršeno je odgovarala potrebi bilježenja njegove efemernosti. Fotografije ''Borisa Cvjetanovića'' [4], odabrane iz ogromnog arhiva njegovog svakodnevnog bilježenja gradskih motiva, još jednom potvrđuje autorovu gotovo dokumentaristički suzdržanu upotrebu kadra s ciljem isticanja odabranog motiva i postizanja kontemplativne unutrašnje kompozicije prikaza. Iako neke zagrebačke motive lako prepoznajemo, Cvjetanović se ne bavi identitetom nekog određenoga grada. Duhovitim i ironičnim odabirom iz bogatog repertoara suvremene gradskih motiva on bilježi prigušeni apsurd suvremenoga grada i dadaističke „dijaloge“ njegovih nevažnih predmeta. Njegove su fotografije prenapučenog grada lišene ljudske prisutnosti. Međutim, unatoč, ili upravo zbog te neobične dehumanizacije kadrova, fotografije ne djeluju prazno ili depresivno; one se tim više oslanjaju na svoju unutrašnju semantičku i formalnu razigranost. Na fotografijama ''Sophio Medoidze'' [5], s druge strane, ta lišenost ljudske figure u suvremenim prikazima napuštenih i oronulih gruzijskih socijalističkih tvorničkih kompleksa poprima drugačije značenje. Suprotstavljene s autentičnim arhivskim video zapisom iz 1972., vremena kada su ti isti kompleksi bili građeni i ispunjeni radnicima i životom, fotografije svjedoče o gotovo nevjerojatnom vremenskom i društveno-političkom procjepu. Autorica, rođena i odrasla u Gruziji, najviše je zaokupljena suvremenom podjelom grada i čitave zemlje na aktivne i potpuno neaktivne zone koje i dalje, pomalo arheološki, svjedoče o onom Drugom, zaboravljenom, stanju grada i društva. Upravo te praznine, rupe u suvremenom urbanom krajoliku čine okosnicu njezina rada, ujedno ga čineći zapanjujuće čitkim, prepoznatljivim i bliskim hrvatskoj publici.\n\n''Željka Blakšić'' [6] i ''Lena Kramarić'' [7] temi grada pristupaju kroz sasvim drugačiju prizmu. Okosnicu rada čini intimna priča dviju prijateljica čiji su životi nakon fakulteta krenuli suprotnim stranama svijeta. Ipak, koristeći se konceptom izvidničke izložbe, stvarane kroz zadano vrijeme i određeni medij, njihov rad nadilazi osobnu priču i bilježi efekt suvremene mogućnosti premošćivanja kategorija mjesta i vremena, spajanja lokalnog i globalnog, intimnog i javnog. Simultana zračna snimka i intimni doživljaj tisućama kilometara udaljenih gradova, krajnje različitih, no globalno poznatih i povezanih, otvara prostor preispitivanju fizičke percepcije vremena i naslućivanju mogućnosti globalne civilizacijske kondenzacije. \n\nJedini predstavnik slikarskog medija, ''Dino Zrnec'' [8], svoja platna možda i najizravnije dovodi u vezu s ranije spomenutim problemima identiteta novih urbanih sredina. On izmišlja nazive ulica čime kartografski prikaz jednog zagrebačkog gradskog bloka gubi identitet,a prazni putokazi i zastave u nadilaženju nacionalnog i lokalnog, postaju tek simboli dezorijentacije i traženja. Zrnecovo se viđenje grada smješta u među-prostor tranzicije, sivu zonu između tradicionalnog i još nepronađenog novog urbanog identiteta. (Sanja Horvatinčić)\n\nKustosi: Ivana Hanaček, Klaudio Štefančić\nKustosice asisentice: Sanja Horvatinčić, Nina Pisk\n\nLinkovi:\n\n[1] http://globalization.kof.ethz.ch/map/#\n[2] http://pulska.grupa.googlepages.com/\n[3] http://www.guerrillagardening.org/\n[4] http://www.photography-now.com/artists/K19565.html\n[5] http://www.medoidze.com/\n[6] http://mfaphoto.schoolofvisualarts.edu/?page_id=22\n[7] http://www.cunterview.net/index.php/Likovna-umjetnost/Lena-Kramaric.html\n[8] http://www.rolandberger.hr/office/initiatives/art_and_artists/Dino_Zrnec_en.html\n\n

[img[nacija..jpg | images/nacija.jpg]]\n\n//U Njemačkoj živi oko 6,7 milijuna stranih državljana, a četvrtinu od te brojke \nčine Turci, podaci su njemačkog saveznog ureda za statistiku. Potkraj 2008. \nu Njemačkoj je živjelo 0,3 posto manje stranaca nego 12 mjeseci prije. Od \nukupno 82 milijuna stanovnika Njemačke, Turci čine 1,5 posto, od kojih su \nmnogi do danas dobili njemačko državljanstvo. Svaki peti strani državljanin \nkoji živi u Njemačkoj rođen je u toj zemlji. Među njima je svaki treći Turčin, \ndok su 31 posto Talijani, a 28 posto Grci. Po njemačkom zakonu, uobičajeno \nje da djeca stranih državljana rođena u Njemačkoj uzmu državljanstvo \nsvojih roditelja//. (Hina) [1]\n\nKoncept nacije vrlo je složene naravi; pokušati definirati naciju podrazumijeva uzeti u obzir više kriterija kao što su jezik, kultura, podrijetlo, povijest, religija, i td. Ove takozvane objektivne kriterije možemo naći u većini današnijh definicija pojma nacije, kao što je primjerice ova: //Nacija je relativno samodovoljna i stabilna narodna zajednica života, nastala pojavom građanskoga društva kao rezultat povijesnoga razvitka oblika udruživanja ljudi radi njihovog lakšeg opstanka i razvitka, koju karakterizira jedinstven državni teritorij, zajednički ekonomski život, specifična kultura i jezik, odgovarajuća religija, razvijena kolektivna i pojedinačna svijest o nacionalnoj samobitnosti i osjećaj njezinih članova o pripadnosti datoj naciji.//\n\nU ovu složenu definiciju također je uključeno i nešto što bi se moglo označiti kao svojevoljna definicija nacije, od kojih je najpoznatija ona francuskog filozofa Ernesta Renana, koji je u svom predavanju //Što je nacija?// 1882. godine ustvrdio da je nacija //svakodnevni plebiscit//, koji počiva na subjektivnim kriterijima pojedinaca.\n\nDanas, u 21. stoljeću, problem nacije i njezinog samoodređivanja nije ništa jednostavniji; štoviše, moglo bi se reći da je pitanje složenije nego ikada, naročito kada se stavi u kontekst globalizacije. Globalizacija nije imala milosti prema naciji kao ideji, konceptu, i društvenoj realnosti. Nacija je povezana s kočenjem nezaustavljivih povijesnih sila, osuđena na zastarijevanje od strane globalne postmoderne kulture, lišena institucionalne ljuske zahvaljujući slabljenju države, a također ima upitnu reputaciju među društvenim znanstvenicima, te se čini da nacija ubrzano prelazi u ništa više nego povijesni fenomen.[2]\n\nProstori srednje i jugoistočne Europe u posljednjih se nekoliko desetljeća nalaze na skliskom terenu između dvije krajnosti: između Istoka i Zapada, između kapitalizma i komunizma, između globalizacije kao faktora uniformiranja i težnje za stvaranjem vlastitog identiteta. Početkom devedesetih, zemlje na ovim prostorima našle su se u paradoksalnoj poziciji u kojoj su trebale denacionalizirati svoje privrede a istovremeno nacionalizirati svoju kulturu. Danas se javlja pitanje što globalizacija znači za ove prostore, kakve promijene će donijeti, kako ona utječe na projekcije nacionalnog identiteta? Sigurno je da se u suvremenom svijetu problem nacije i nacionalnog identiteta ne može promatrati odvojeno od procesa globalizacije. Stoga se ova izložba bavi fenomenom nacije i nacionalnog identiteta u okviru globalizacijskog procesa, te problemima, paradoksima i ironijama koja iz tog suodnosa proizlaze.\n\nRad mladog dubrovačkog umjetnika koji radi u Zagrebu pod pseudonimom ''Id Sarup'' [3] bavi se problemom stvaranja slike o hrvatskom društvu i preispitivanju istog kroz seriju ambivalentosti koje autor stvara preobražavanjem podataka, odnosno montažom dijelova emisije //Lica nacije//. Prva ambivalentnost proizlazi iz preformuliranih statističkih podataka na osnovi izvornih koji daju općenitu sliku Hrvatske. Autor stvara vlastitu interpretaciju koja ponekad graniči s apsurdom, dok se ponekad čini kao realnija slika stvarnosti. Dobivena je tragikomična slika hrvatskog društva, koja uvodi promatrača u jedan sasvim moguć, ali i pesimističan svijet, stvoren pretjerivanjem i falsificiranjem. Javlja se pitanje o umjetnikovom stavu o društvenoj angažiranosti; upozorava li na sve negativnosti i trulež društva sa željom poticanja na promjenu, ili pak sa sigurne udaljenosti i sa zaigranošću promatra kako stvari u društvu postaju sve gore. Drugi dio rada sastoji se od pitanja autora i voditelja emisije //Lica nacije//; pitanja govore o globalnom kapitalu, naciji, granicama, Hrvatskoj, čovjeku, i slično; međutim, ona ostaju bez odgovora. Ponovno se javlja slična ambivalentnost kao u prvom dijelu; podrška ljudima koji gotovo fanatično brinu o sudbini hrvatskog društva ili činjenica da nemoć čovjeka pred kapitalom istovremeno i zabavlja i rastužuje promatrača? Obje ambivalentnosti ostavljaju prostora višestrukim interpretacijama koje kao krajnji cilj potiču promatrača na zauzimanje vlastitog stava. \n\nDok se u ovom radu otvaraju brojne mogućnosti za interpretacije, svoje viđenje umjetnosti i religije, Istoka i Zapada, daje glavni lik videorada //Schwabo// ''Saše Karalića'' [4]. Iako se njegovi odgovori na prvi pogled čine jednostavnima, oni u svojoj biti nose paradokse i proturječnosti religijskog, geopolitičkog, pa i nacionalnog identiteta. Moglo bi se čak reći da iskustvo identiteta koje svjedoči glavni lik Karalićevog rada može biti oznaka za svaki nacionalni identitet danas.\n\nGlobalnu viziju problema nacije ponudit će u svojim video radovima ''Hakan Akçura'', [5] državljanin Turske, države koja još uvijek čeka članstvo u Europskoj uniji, koji se doselio i započeo novi život u Švedskoj, EU državi, gdje se kao emigrant suočio s brojnim problemima. Njegovi radovi nastali su kao reakcija na indiferentnost i gotovo ignoriranje problema emigranata odnosno situacije u kojoj je velik broj ljudi tretiran i razmatran kao – broj. Svojim performansima Akçura ne ide protiv sustava, već se trudi olakšati mu posao i istovremeno ga učiniti pravednim, humanim i skinuti s njega etiketu diskriminacije. Tim pacifističkim pristupom teži prvenstveno dati do znanja da on postoji te ostvariti svoje pravo na slobodno kretanje i jednakost.\n\nNacija, odnosno nacionalizam i sport često su isprepleteni pojmovi, budući da sport predstavlja simboličko nadmetanje među nacijama; često sportska nadmetanja odražavaju nacionalne konflikte. Rad ''Jasminke Končić'' [6] //Product of Croatia// propituje nacionalni identitet u vrijeme globalizacije, upravo uzimajući primjere iz svijeta sporta, te se dotiče fenomena multikulturalizma/multinacionalizma koji se javlja u sportu. Što se dogodi kada dođe do situacije u kojoj strani državljanin odluči prihvatiti hrvatsko državljanstvo i natjecati se za Hrvatsku? Uglavnom s odobravanjem podržavamo takve //transakcije//, dok s nevjericom gledamo kako hrvatski sportaši dolaze u inozemstvo natjecati se za druge države. Autorica s ironijom promatra upravo taj izraženi fenomen nacionalnog patosa i multinacionalizma koji se simultano javljaju u sportu, te fleksibilne granice među njima. \n\nSerija fotografija ''Ane Lozice'' [7] također se bavi pitanjem nacionalizma u sportu, ali iz malo drugačijeg rakursa. Autorica je fascinirana privilegiranom, gotovo ekskluzivnom medijskom i društvenom pozornosti koju sport uživa, poglavito u vrijeme uspjeha hrvatskih sportaša; sudeći po novinskim naslovima, svi ostali problemi u državi su nebitni u usporedbi sa sportskim uspjehom. Ovim radom propituje se uloga i stvaranje nacionalnog identiteta u okviru sporta – koliko je sport uistinu važan u toj ulozi? Dovoljno je prisjetiti se da većina ljudi strancima krene nabrajati uspješne hrvatske sportaše kada se potonjima priča o Hrvatskoj ili ju se barem pokušava smjestiti na imaginarnoj geopolitičkoj karti...(Nina Pisk)\n\nLinkovi:\n[1] http://www.totalportal.hr/article.php?article_id=267236\n[2] http://tiny.cc/F1w1v\n[3] http://www.kulturpunkt.hr/i/najave/1986/\n[4] http://www.sasakaralic.nl/\n[5] http://hakanakcura.googlepages.com/\n[6] http://tiny.cc/dq4Zb\n[7] http://www.analozica.com/\n \n \nKustosi: Ivana Hanaček, Klaudio Štefančić\nKustosice asisentice: Sanja Horvatinčić, Nina Pisk

<<player id=7 image images/banner.gif auto auto>>\n\n//S obzirom da funkcioniramo nomadski kao četiri performerice koje rade na skupnim međunarodnim projektima, internet je naša jedina čvrsta referentna točka, naš zajednički dom i pravo radno mjesto. Polazeći od vlastog iskustva, namjera nam je osvrnuti se na važnost interneta u društvu koje se mijenja i u tom se kontekstu same pozicionirati kao umjetnice//. [1] \n\n18. svibnja četiri performerice s koferima, mobilnim telefonima i računalima ulaze u galerijski prostor. 18. svibnja one imaju četiri uvjeta potrebnih za rad: dobru bežičnu Internet mrežu, hranu, zaklon i vreću za spavanje. Kroz tih će četiri dana tri //offline// i jedna //online// performerica živjeti u Galeriji Galženica u pokušaju da obnove priredbu koju su održale u Njemačkoj, a koja je nekim čudom izbrisana iz njihove memorije, kao i s njihovih prijenosnih memorijskih uređaja. Pozvat će svoje prijatelje sa Skypea iz cijelog svijeta da im u tome pomognu. Tijekom boravka u galeriji međusobno će komunicirati isključivo putem Skypea, mejla i chata. Očajnički tražeći izgubljene podatke i vlastite identitete, pokušat će vas i zabaviti.\n\n''Still Life'' je performance/instalacija koja kroz situaciju globalno povezanih umjetnica propituje svakodnevni umjetnički rad [2]. Kritički se osvrčući na aktualni diskurs migracije i identiteta u vremenu određenom Webom 2.0, performance u fokus stavlja dva elementa: auto-produkciju i prezentaciju te navodni gubitak kulturnog u zamjenu za globalno konstruirani identitet. \n\n''Still Life'' je rezultat 730 sati on-line konferencijskih poziva, 120 sati jedan-na-jedan razgovora putem Skype servisa, 323 560 redaka internetskog chata, 234 mejla, dva korisnička računa na socijalnim platformama Weba 2.0, jednog bloga, jednog video korisničkog računa, 156 tekstualnih poruka i 576 sati provedenih u stvarnom prostoru zbog uvježbavanja izvedbe.\n\n''Still Life'' dio je projekta Pandore Pop pod nazivom ''Sorry! ( stereo unplugged)''\n\n''Still Life'' će u formi performansa / plesne predstave biti predstavljen 20. i 21. svibnja 2009. od 20 sati.\n\n\nKoncept, peroformans i instalacija: Pandora Pop (Hertling, Trabert, Wirthmüller, Zanki) \nGlazba: Aaron Austin - Glen, Damir Šimunović, Petra Zanki\nDramaturg: Roland Rödermund \nMedijski dizajn i dokumentacija: Mirco Winde\nWeb video i instalacija: Stjepan Grbić a.k.a Rodion, Anna Hertling, Britta Wirthmüller\nFotografijet: Damir Žižić, Rodion\nProdukcija: Plateaux Festival Mousonturm Frankfurt, Banana Gerila Productions Zagreb.\n\n\nUz potporu: Goethe Institut Hrvatska, "Transwarp" foundation - EKS - scena, Zagreb; European Cultural Foundation - Step Beyond, City Council Zagreb, Studentenwerk Braunschweig, Galerija Galženica, Banana Gerila.\n\n\nZahvale: Ružici Kovačević, Florianu Malzacher, Juliane Stegner, Jasni Žmak, djelatnicima ekscene, Palace Hotelu Zagreb, Damiru Žižiću, Rodionu i svim našim prijateljima.\n\n\nLinkovi:\n\n[1] http://www.pandora-pop.de\n[2[ http://www.myspace.com/stereounplugged \n\n\n

[img[I_Patarcec..tif | images/I_Patarcec.tif.jpg]]\n\nIzložba Ive Patarčec ambijentalna je instalacija koju čine dva rada: "Glacifikacija" i "Multipli". Prvi od njih instalacija je koju čine dva velika lamistal stakla okomito postavljena u prostor na koje su projicirana dva dijapozitiva koji prikazuju proces zaleđivanja određene vodene površine. "Multipli" su, s druge strane, napukli pravokutnici od lamistal stakla, koji su na svojim bočnim rubovima osvijetljeni LED diodama. Proces izrade multipla sastoji se u njihovom razbijanju, pri čemu lamistal staklo zadržava minimalnu homogenost, pa ga je moguće i dalje upotrebljavati u njegovom izvornom obliku. LED diode, koje je duž površine stakla moguće pokretati, obasjavaju raznolike napukline u staklu i tako potvrđuju slučajne i uvijek različite putanje loma svjetla u izloženom staklenom pravokutniku. Ta nepredvidiva dekorativna struktura sadržaj je i "Glacifikacije", pa je izložba svojevrsno ukazivanje na fizikalni, odnosno vizualni svijet, koji nema puno dodira s racionalnom kontrolom ljudskog, odnosno umjetničkog rada.\nIva Patarčec (1962) je diplomirala slikarstvo 1991. Accademia Albertina di Belle Arti u Torinu. Od 1984. do 1987. suradnica je umjetničke skupine "Dobronamjerni klub Obnova", Izlagala je u inozemstvu i u Hrvatskoj na više desetina skupnih i ssamostalnih izložaba. Nagrađena je 1990. ma Bijenalu crteža u Torre Pelice i 1995. na 30. zagrebačkom salonu u Zagrebu.

[img[fijolic.jpg | images/fijolic.jpg]]\n\nIvan Fijolić (1976) jedan je od najprominentnijih mladih hrvatskih suvremenih umjetnika. Pripada onoj generaciji umjetnika, koja se na samom početku novog stoljeća okrenula potrošačkoj svakodnevnici i u dotada zaštićeno polje visoke umjetničke kulture intenzivno počela unositi elemente popularne kulture, "trash" estetike, kiča i sl. Teško je izdvojiti Fijolićev dominantni interes, no trenutno se njegov umjetnički rad kreće na graničnom području između slike i objekta/skulpture, odnosno na području na kojem se isprepliću različiti kulturalni znakovi, uglavnom s područja popularnog filma i stripa. Jedan je od najzastupljenijih autora u rastućoj kolekciji suvremene umjetnosti Filip Trade-a i vjerojatno, najšire poznat po nedavnoj izvedbi skulpture Bruce Lee-ja u Mostaru.\nDiplomirao je na ALU u Zagrebu. Izlaže od 1999. u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je Nagrade ALU u Zagrebu za diplomski rad i autor je nekoliko javnih radova u Vrsaru (Park skulptura), Zlinu (Češka) i Mostaru.

[img[I_Kozaric. | images/I_Kozaric.tif.jpg]]\n\nNakon uspješnih nastupa na Documenti XI u Kasselu i samostalne izložbe u Muzeju moderne umjetnosti grada Pariza, Kožarić se predstavio u domaćoj sredini s izložbom koja na neki način reinterpretira njegove posljednje projekte i izložbe: izložbu u Galeriji Zvonimir u Zagrebu gdje je izložio/preselio vlastiti atelje, izložbu u Parizu gdje je radio s pronađenim materijalima i događaje vezane za transport većine njegovog ateljea u Kassel. U Galeriji Galženica Kožarić je priredio ambijentalnu instalaciju, prenijevši ponovno jedan dio svog ateljea u galeriju. Zaokupljen posljednih godina svoga rada transportima svojih radova u druge i udaljene galerijske prostore, Kožarić je u Galeriji Galženica, na neki način aktualizirao nedavni događaj. Naime, nakon što su transportni radnici Documente u Zagrebu cijeli Kožarićev atelier pripremili za transport u Kassel, Kožarić je bez trunke neozbiljnosti predložio selektorima izložbe da se sadržaj njegovog ateliera, odnosno da se šezdesetak godina rada tako i izloži - u kutijama.

[img[slika | images/25.jpg]]

[img[slika | images/24.jpg]]

[img[klif..jpg | images/klif.jpg]]\n\n\nUmjetnički rad Ivana Marušića Klifa obilježavaju dva aspekta medijske umjetnosti: jedan se odnosi na primjenu suvremene elektroničke i digitalne tehnologije u kontekstu svijeta umjetnosti, a drugi na istraživanje odnosa između čovjeka i njegove tehnološke okoline. U prostoru umjetničke izložbe, oba su aspekta najčešće nerazlučiva: posjetitelj ulazi u zatvoreno, tehnološki kreirano okružje, mijenja njegove parametre, i potom, ostavljajući veći ili manji trag svog prisustva, izlazi iz njega. \n\nKada bi među žanrovskim slojevima suvremene umjetnosti morali izabrati onaj koji najbolje kontekstualizira Marušićev rad, bila bi to, bez sumnje, ona vrsta umjetničke intervencije, koju poznajemo pod imenom ambijentalna instalacija. Bilo da radi sa zvukom, svjetlom ili video slikom, Marušić najčešće konstruira jedan zatvoreni ambijent, različit od okoline u kojoj se posjetitelj njegove izložbe svakodenvno kreće. Marušićevi su ambijenti, s vremenom, postali sve tehnološki složeniji: rane svjetlosne ambijente kreirane 1993. uz pomoć mobilnih objekata - čije kretanje mijenja vrstu i intezitet svjetla u prostoru - od 1995. počinju zamijenjivati instalacije pokretane i kontrolirane kompjuterskim programom, da bi od 2001. Marušić počeo raditi sa složenim interaktivnim zvučnim i video instalacijama. Niz izložaba održanih od 2004. do 2007. u Zagrebu, Mariboru (Slovenija) i Labinu pod nazivom Unutra/Vani najbolje ukazuju na autorov pristup tehnološki određenom, interaktivnom ambijentu. Riječ je o video instalaciji koja radi na principu zatvorenog kruga proizvodnje, obrade i projekcije slike: slika se proizvodi uz pomoć kamera razmještenih u prostoru, nekoliko puta prolazi kroz sistem monitora i kamera te projicira na zidovima galerije i monitorima razmještenima po prostoru. Kamere su izravno spojene na monitore i videoprojektore, dok računalo upravlja isključivo njihovim kretanjem, zumiranjem i fokusiranjem. Nema dodatne digitalne obrade slike. Instalacija radi, mijenjajući ambijent prostora bez obzira na naše prisustvo. \n\nMarušićevi su ambijenti izrazito vizualno atraktivni, pa nam se nerijetko čini da aspekt interaktivnosti prije narušava tehnološki //biotop// instalacije nego što ga potpomaže. To da unatoč aspektu intearktivnosti, instalacija može i bez nas, jedna je od najvažnijih osobitosti Marušićevog rada. Na izložbi u Galeriji Galženica, mogućnost da ambijentalna instalacija radi sama, bez interakcije s posjetiteljima dodatno je naglašena. Naime, zahvaljujući kompjuterskom algoritmu Marušić iz javno dostupne baze telefonskih pretplatnika Republike Hrvatske nasumično bira telefonske brojeve, čije korisnike zatim uz pomoć Skype web servisa stavlja u poziciju neželjene komunikacije. Posjetitelju je ostavljeno da bira između pozicije voajera (slušatelja) i pozicije sudionika (sugovornika). \n\nGledano iz današnje perspektive, ima nešto //fer// u Marušićevim instalacijama. One nas naime ne opterećuju interaktivnošću, iluzijom da posjetitelj ravnopravno sudjeluje u stvaranju (novo)medijskog rada. Marušić nas prije zavodi mogućnostima tehnologije, ljepotom tehnološki generiranih slika, nego što nas upozorava na kulturalne, upravo političke temelje svake, pa i one tehnologije upotrebljene u kontekstu umjetnosti. (Klaudio Štefančić) \n\n''Ivan Marušić Klif'' rođen je 1969. Diplomirao je 1994. na Visokoj školi za oblikovanje zvuka u Amsterdamu. Negov se rad odvija na području umjetnosti (performans, kinetičke, zvučne i video instalacije) i na području tehnološkog i scenografskog oblikovanja za film, televiziju i kazalište. Izlagao je u Hrvatskoj, Nizozemskoj, Sjedinjenim državama, Njemačkoj, Danskoj, Italiji i Makedoniji. Na Odsjeku za animaciju i nove medije na ALU u Zagrebu predaje umjetnost multimedijalne instalacije. Dobitnik je Nagrade publike na nedavno održanoj izložbi //T - HT nagrada@msu.hr// u Zagrebu. \n \nLinkovi:\n(1) http://boo.mi2.hr/~klif/dokumentacija/\n(2) http://www.istrianet.org/istria/news/europe/glas_istre/05_0717marusic.htm\n\n

[img[slika | images/69.jpg]]

[img[pegan-bace..jpg | images/pegan-bace.jpg]]\n\nU Galeriji Galženica Ivana Pegan Baće izložila je različito obrađene fotografije, koje prikazuju razne interijere (javne ustanove, kuća, javni prijevoz). Uobičajeni, dvodimenzionalni medij fotografije, autorica je modificirala kutijastim oblicima, te nerijetko pridavanjem samostalnog izvora osvjetljenja svakoj od fotografija. Tako su ti fotografski "light - boxovi" u prostor unijeli skulpturalnu, ambijentalnu vrijednost, a u svijet mogućeg značenja, svojevrsnu flamansku notu u tretmanu svjetla, koju je autorica kao kontinentalka unijela u mediteransku kulturu.\nIvana Pegan Baće (1971) diplomirala je na ALU u Zagrebu 1996. godine. Izlaže od 1995. u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je nekoliko međunarodnih stipendija (New York, Pariz, Vilnius), a kao kiparica autorica je više javnih skulptura u Zarentinu (Njemačka), Kemijarvi (Finska), Plasy (Češka), Asiagiu (Italija), Komarnu (Slovačka), Nantu (Italija) i Arnbrucku (Njemačka).

[img[slika | images/61.jpg]]

[img[slika | images/49.jpg]]

[img[slika | images/50.jpg]]

[img[slika | images/2731.jpg]]

[img[slika | images/10.jpg]]

[img[bucan..jpg | images/bucan.jpg]]\n\nJagor Bučan (1968) izlaže desetak slika velikog formata na kojima u maniri postslikarske apstrakcije istražuje odnose između slikarske pozadine i slikarske strukture, između površine i dekorativnog uzorka, između geste i impersonalnog nanosa boje. U suptilnim permutacijama organičkih motiva crtanih flomasterom i višebojnih površina mehanički nanošenih na pravokutnu površinu štafelajne slike, Bučanovo slikarstvo možemo gledati i kao dio svojevrsnog, postmodernističkog esteticizma.\nJagor Bučan završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1992., gdje trenutno radi kao asistent na Odsjeku za restauraciju umjetnina. Izlaže od 1995. u zemlji i inozemstvu.

[img[slika | images/64.jpg]]

[img[slika | images/1.jpg]]

[img[slika | images/2.jpg]]

[img[slika | images/35.jpg]]

[img[slika | images/34.jpg]]

[img[dzezva..jpg | images/dzezva.jpg]]\nhttp://blog.mpmbm.com/\n\n\nIza pomalo enigmatičnog naziva ''Kiber Dzezva'' stoji, s jedne strane, izložba koju planiramo otvoriti slijedeće godine, i s druge, pokušaj da kroz proces organizacije izložbe upoznamo hrvatsku umjetničku javnost s najnovijim problemima, tendencijama i pojavama na području tzv. novih medija. Kiber Dzezva je, takodjer, kolaborativni blog studentica i studenata povijesti umjetnosti, odnosno animacije i novih medija iz Zagreba. Kiber upućuje više na aktualnu preobrazbu World Wide Weba u još jedan masovni medij, nego na nekadašnji koncept cyberspacea, dok je dzezva zapravo džezva, tradicionalni balkanski lončić za kuhanje kave, koji svojom metaforičnošću priziva druženje, razgovor ili jednostavno brbljanje o nekim aktualnim temama. \n\nNa blogu Kiber Dzezva bit će moguće pratiti organizaciju skupne izložbe koju u suradnji sa studenticama i studentima treće i četvrte godine zagrebačkog Odsjeka za animaciju i nove medije pripremaju ''Vjekica Buljan'', ''Morana Matković'', ''Petra Šešljaga'' i ''Klaudio Štefančić'' i koja će u travnju 2008. biti otvorena u Galeriji Galženica. Izložba je dio programa kojeg 2008. posvećujemo onim umjetničkim tendencijama koje svoju svrhu pronalaze, bilo u instrumentalnom, bilo u kritičkom pristupu novim tehnologijama i novim medijima.\n\nPokušat ćemo, također, iskoristiti formu bloga za //rebloganje//, odnosno za informiranje domaće javnosti o pojavama, događanjima i tendencijama na Internetu, odnosno World Wide Webu danas. Promjena do koje je u virtualnom svijetu došlo zahvaljujući, prije svega, standardizaciji širokopojasne mreže, jeftinijem hardveru i pojavi softverskih rješenja kao što su, na primjer, RSS (Really Simple Syndication ) i Ajax (Asynchronous Java Script and XML), danas je opće poznata pod imenom ''Web 2.0.'' Prebacivanje korisničke, odnosno umjetničke operativnosti s osobnog kompjutora na World Wide Web čini nam se tako suviše važnim, pa ćemo blog Kiber Dzezva posvetiti - i u Hrvatskoj sve aktualnijim - servisima i aplikacijama Weba 2.0 ( razni blogerski servisi, Facebook, Flickr, My Space itd.). \n\nNamjera nam je, također, da u procesu rada na izložbi i blogu dotaknemo i neke od specifično lokalnih pojava. Primjena najnovijih softverskih inovacija na području informatičkog poduzetništva (Blog. hr; Trosjed.net.hr, Pticica.com itd.), te prilagodba anglosaksonskoj kulturi takozvanog društvenog softvera, nadaju se kao zanimljiviji fenomeni. \n\nNišta manje nije zanimljiva ni upotreba mobilne telefonije. Od plaćanja parkiranja, preko kupnje tramvajske karte, do glazbenog spota TBF -a – mobitel je postao možda najvažniji sastojak u ćušpajzu hrvatske postsocijalističke svakodnevice.\n\nPuno smo toga naveli kao ciljeve projekta. Ne preostaje nam drugo nego da pišemo i postamo, nadajući se da ćemo u okviru domaće umjetničke i medijske kulture nešto od ovdje naznačenih fenomena, s jedne strane, jasnije artikulirati, s druge, problemski otvoriti, a s treće, prepustiti nekoj drugoj prilici. \n\nLink:\n\n(1) http://kiberdzezva.blogspot.com/\n

[img[web_dzezva..jpg | images/web_dzezva.jpg]]\n\n\nTeško je reći što je bilo prije: blog ili izložba. Dijelom i zbog toga što se jednako zovu: kiberdžezva. Bilo kako bilo, blog http://kiberdzezva.blogspot.hr pokrenut je u srpnju 2007. Kao izložbeni projekt "službeno" je inauguriran u studenom. Uključuje studentice i studente povijesti umjetnosti, odnosno animacije i novih medija iz Zagreba, i s jedne strane predstavlja uvod u istoimenu izložbu koju upravo planiramo otvoriti, a s druge, pokušaj da upoznamo hrvatsku umjetničku javnost s najnovijim problemima, tendencijama i pojavama na području novih medija. Cilj nam je, naime, da //rebloganjem// naznačimo diskurzivne pozicije s kojih će brze promjene na području tehologije i kulture biti lakše i učinkovitije interpretirati. Zbog toga ćemo blog voditi do kraja kalendarske godine.\n\nIzložba Kiberdžezva, pak, najvećim je dijelom plod rada ''Vjekice Buljan'', ''Morane Matković'' i ''Petre Šešljage'' koje su u suradnji sa studentima treće i četvrte godine Odsjeka za animaciju i nove medije na ALU u Zagrebu izabrale radove koji se na neki način referiraju na aktualne promjene u komunikacijskoj kulturi Interneta. Kako nam i umjetnici sugeriraju, najzanimljiviji aspekt //društvenog softvera// leži u web-servisima naimijenjenih druženju i udruživanju kulturnih i umjetničkih proizvođača i distribuiranju njihovih proizvoda. Ako već nisu subjekti radova, Facebook, My Space ili You Tube tako mogu predstavljati dobar okvir za razumijevanje jednog dijela suvremene umjetničke produkcije. Ovoga puta taj dio će zastupati ''Antonia Begušić'', ''Petra Hudić'', ''Luka Hrgović'', ''Mirna Martini'', ''Dina Rončević'' i ''Matea Šabić''. Da stvar bude virtualnija pobrinula se i Dina Rončević čiji blog //Tebe uopće ne treba zanimat kaj je to bobina// ovdje http://cetverotaktni.blogspot.co> donosimo kao svojevrsni uvod u izložbu. \n\nLinkovi:\n(1)http://kiberdzezva.blogspot.hr\n(2)http://cetverotaktni.blogspot.com\n(3)http://www.youtube.com/results?search_query=luka+hrgovic&search_type=\n

Galerija Galženica\nTrg Stjepana Radića 5\n10 410 Velika Gorica\nH r v a t s k a\ne-mail: [[galerija.galzenica@globalnet.hr|mailto:galerija.galzenica@globalnet.hr]]\ntel: +385 1 6221 122\nfax: + 385 1 6226 740\n\nradno vrijeme: utorak - petak od 10 do 19h; subota-nedjelja od 10 do 13h; ponedjeljkom zatvoreno

[img[lenard_metro..jpg | images/lenard_metro.jpg]]\n\n\n\n''Kristina Lenard'' je završila Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Na studijskim usavršavanjima boravila je u Krakowu (Poljska, Akademija likovnih umjetnosti) i Goteborgu (Švedska, Umjetnička akademija Valand). Izlagala je na dvadesetak samostalnih i skupnih izložaba u Hrvatskoj, Sloveniji, Japanu, Austriji, Njemačkoj i Švedskoj. Dobitnica je dvije stipendije (Kulturkontakt u Austriji i Stipendija Mino u Japanu) i Nagrade publike na 9. trijenalu hrvatskog kiparstva 2006.\n\n//(...) Autorica se hvata u koštac sa slikarskom povijesnoumjetničkom tradicijom, konvencijama i problematikom obrade motiva, te tehničkim mogućnostima dostupne joj digitalne tehnologije kao i pripadajućeg softwarea. Portretne fotografije i mrtve prirode cvjetnih motiva, s jedne strane predstavljaju decorum, to su fotografije koje pripadaju kategoriji slike čija zavodljivost leži na njezinoj površini, a proizlazi iz specifične obrade formalnih elemenata koji kako bi rekao Barthes “konstituiraju značenje koje se gruša poput mlijeka”. Žanrovska je umjetnost oživljena razvojem tehnologije, tijekom je 20.st dobila kreativan impuls, a novim načinima produkcije, prezentacije i distribucije slika u okvirima fotografije i videa postala istaknuta umjetnička forma, sasvim novog izraza i značenjskog konteksta. (…)\nNa tragu istraživanja međuodnosa istinitog i lažnog, ideja Kristine Lenard u fotografijama obuhvaćenih izložbom Fotosinteza proizlazi iz prostora između zbilje i fikcije, iluzije i stvarnosti, photoshopom manipulirane slike. Poput paradoksalne logike slike, o kakvoj govori Virilio, koja se pojavljuje tamo gdje slika prevladava nad predmetom, a vrijeme nad prostorom, i gdje je izvrnut koncept realnosti, stvara se prostor uspostavljen prirodom fotoaparata - tehnološkog "apparatusa" i istraživanja njegovih granica i mogućnosti, te prostora kojeg omogućavaju digitalne slike i medijske tehnologije. U dijalektičkom odnosu između stvarnog i slike, već je odavno prevladala slika i nametnula svoju logiku. Slika nije zanimljiva po svojoj ulozi odraza, po reprezentativnoj formi, nego kad poćinje kontaminirati stvarno I modelirati ga, kad se prilagođuje stvarnosti da bi je bolje izobličila, kad istančano preuređuje stvarno sebi u korist.// (iz predgovora Branke Benčić)\n\nLinkovi:\n(1) http://www.radio101.hr/?section=1&page=2&item=24603\n(2) http://www.zarez.hr/150/vizualna3.htm

[img[turcic..jpg | images/turcic.jpg]]\n\n"Pušenje" je ambijentalni rad u kojem je, s jedne strane, video snimka koja prikazuje samu autoricu kako bezglasno puši u prostoru vlastite sobe, sve dok je dim cigarete poptuno ne prikrije, a s druge, tekst otisnut na zidovima galerije, koji u formi anegdote ili kratke priče govori o nizu nesporazuma izazvanih pušenjem, odnosno o problematičnosti pušenja u suvremenom društvu, s naglaskom na razlici između američkog i hrvatskog društva. \nKsenija Turčić (1963) diplomirala je 1987.na ALU u Zagrebu, nakon čega je pohađala studij crtanja kod Josepha Kosutha u organizaciji Fundacije Antonio ratti u Comu (Italija). Nastupala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji inozemstvu i boravila na studijskim boravcima u Washingtonu, Cimelicama (Češka) i New Yorku. Dobitnica je međunarodnih i domaćih nagrada za umjetnički rad od kojih treba izdvojiti Nagradu 20. salona mladih 1988. i Godišnju Vjesnikovu nagradu za likovne umjetnosti "Joisp Račić" 2001. godine.

[img[slika | images/2733a.jpg]]

[img[slika | images/33.jpg]]

[img[slika | images/32.jpg]]

[img[slika | images/47.jpg]]

[img[slika | images/48.jpg]]

[[O nama]]\n[[Gdje smo]]\n[[Tlocrt galerije]]\n[[FAQ]]\n\n''<<defaultHome>>''\n''<<Najave>>''\n\n[[Arhiva|Arhiva 1981-2005]]\n[[Zbirka]]\n\n[[Kontakt]]\n\n@@[[Poziv]]@@\n\n[[ENGLISH | english.html]]\n\n<html>\n<!--Creative Commons License--><a rel="license" href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/2.5/hr/"><img alt="Creative Commons License" border="0" src="http://creativecommons.org/images/public/somerights20.png"/></a>\n<!--/Creative Commons License--><!-- <rdf:RDF xmlns="http://web.resource.org/cc/" xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/" xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#">\n <Work rdf:about="">\n <license rdf:resource="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/2.5/hr/" />\n </Work>\n <License rdf:about="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/2.5/hr/"><permits rdf:resource="http://web.resource.org/cc/Reproduction"/><permits rdf:resource="http://web.resource.org/cc/Distribution"/><requires rdf:resource="http://web.resource.org/cc/Notice"/><requires rdf:resource="http://web.resource.org/cc/Attribution"/><prohibits rdf:resource="http://web.resource.org/cc/CommercialUse"/></License></rdf:RDF> -->\n</html>\n\n----\n\n[[galženica@flickr|http://flickr.com/photos/galzenica]]\n\n[[galženica@delicious|http://del.icio.us/galzenica]]\n\n----\n\n[[KiberDzezva|http://www.kiberdzezva.blogspot.com]]\n\n

[img[milin..jpg | images/milin.jpg]] \n\n\n\n//Naziv izlozbe „ A strana, B strana“ upućuje na složeni proces produkcije modne fotografije. Taj se proces sastoji od grupnog rada nekolicine stručnjaka, među kojima je fotograf / fotografkinja tek jedan od više ili manje ravnopravnih članova. Stilist ili stilistica, urednik ili urednica, vizažist ili vizažistica, scenografkinja ili scenograf, maneken ili manekenka, izvršna producentica ili producent, fotografkinja ili fotograf - su ljudi koji u konačnici određuju izgled editorijala, izbor snimljenih fotografija, ljepotu onoga što gledate i onoga što ćete možda kupiti. „A strana“ je ono što vidite kada kupite neki od modnih magazina: fotografije, odjeću, ljude koji ju nose i slično. „B strana“ je ono što ne vidite: fotografije koje nisu ušle u tiskano izdanje, iako je ponekad fotograf / fotografkinja upravo njih držao / držala uspjelim. \n\nModna fotografija dijeli svoje početke s drugom fotografskom vrstom, tzv. dokumentarnom ili novinskom fotografijom. Naime, i jedna i druga nastaju i razvijaju se zahvaljujći potrebama isprva tiskanih, a potom i elektronskih, odnosno digitalnih masovnih medija. \n\nZa razliku od dokumentarne fotografije, modna je fotografija slobodnija u izboru i kombiniranju različitih estetskih, formalnih i društvenih pristupa fotografskoj umjetnosti. To ne znači samo da modna fotografija radi s različitim žanrovima, kao što su portretna, pejzažna, eksperimentalna ili erotska fotografija na primjer, nego i s različitim društvenim kodovima (fotografske) umjetnosti, koji se kreću od koncepta originalnosti i individualnog izražavanja obilježenog umjetničkom kreacijom, do koncepta tehničke izvrsnosti i kolektivnog rada obilježenog primjerice tzv. amaterskom posvećenošću tehnologiji.\n\nModnu fotografiju, također, obilježava grupni rad, ali ne onaj određen amaterskom ljubavlju prema susretu čovjeka i tehnologije. Grupni rad modne fotografije određen je zahtjevima modnog i medijskog tržišta. Ti su zahtjevi višetruki i odnose se na izvrsnost, originalnost, poznavanje povijesti fotografije kao dijela povijesti umjetnosti, poznavanje tehnologije, kulture određenog vremena i slično. Unatoč odstupanju od romantičke ideje autonomnog, različitim društvenim ugovorima nesputanog pojedinca, koji odnos prema sebi i svijetu koji ga okružuje izražava uz pomoć kamere, modni fotograf kao dio industrije ljepote nije lišen slobode da bude kreativan, u tradicionalno-umjetničkom značenju riječi. Iako determiniran različitim uvjetima uglavnom ekonomske prirode, kreativnost modnog fotografa ili modne fotografkinje leži, čini mi se, u mogućnosti da se služi različitim fotografskim strategijama, umjetničkim stilovima i općenito različitim kulturnim konvencijama (od spolnih do umjetničkih). Modni fotograf može biti neka vrsta plaćenika ljepote i u tome je preteča suvremenih dizajnera, koji oblikuju gotovo sve: od stranice i ekrana do identiteta i povijesti. \n\nParadoksalno, što je više u industriji, modni fotograf je originalniji; što je više u prošlosti, to su mu fotografije zavodljivije; što je hermetičniji to se proizvodi koje snima bolje prodaju.// (Klaudio Štefančić) \n\n \n''Mare Milin'' (1973) apsolventica je studija dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, fotografkinja i redateljica video spotova (1). Kao fotografkinja surađivala je s brojnim časopisima i magazinima, kao što su Arkzin, Nomad, Godine nove, Playboy, Cosmopolitan, Elle, Story, Mila i drugi. Također, radi na interaktivnom filmu posvećenom Nikoli Tesli u produkciji Bulaja naklade. Kao umjetnička direktorica stoji iza animiranog filma "Glupača" koji je još uvijek u produkcijskoj fazi u okviru Zagreb filma (2), dok je kao redateljica režirala više video spotova za grupe kao što su Meritas, Postolar Triper, Belfast Food i drugi. \n\nIzlagala je na više desetaka grupnih i samostalnih izložaba u zemlji i svijetu. Za svoj je rad nagrađena Nagradom na bijenalu fotografije u Zagrebu 1995. i Prvom nagradom na salonu fotografije u Zadru 2000. godine (3).\n\nLinkovi:\n\n(1) http://www.klik.hr/naslovnica/deluxe/200404280002006.html\n(2) http://www.filmski.net/specials/26\n(3) http://www.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=2&idclana=183\n\n

[img[slika | images/31.jpg]]

[img[mišković.jpg | images/miskovic.jpg]]\n\nMario Mišković (1977), također, je jedan je od predstavnika mlade generacije suvremenih umjetnika, koja je (post)modernističku hrvatsku suvremenu umjetnost, obilježenu zaokupljenošću umjetničkom formom kao prvim i posljednjim pitanjem svake umjetničke prakse, zamijenila usmjerenjem prema svijetu osobne i društvene svakodnevnice, te osobito svijetu popularne kulture. Izložba u Galeriji Galženica naglašenog je ambijentalnog postava u kojem niz fotografija, različito prezentiranih u prostoru, formira narativnu strukturu, prostornu priču, koja se na rubovima sasvim privatnih znakova i značenja referira i na suvremeno postsocijalističko hrvatsko društvo.\nMario Mišković je diplomirao 2002. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je pored slikarskog, pohađao i multimedijalni odjel. Izlaže od 1998. u zemlji i inozemstvu.

[img[tadic..jpg | images/tadic.jpg]] \n\n\nIzložba Marka Tadića slijedeća je u nizu izložaba u programu koji smo posvetili globalnoj kulturi slike i lokalnom, umjetničkom fenomenu slikovne reprezentacije. Na neki način predstavlja dobru uvertiru u niz izložaba koje će do lipnja mjeseca biti obilježene mladim umjetnicima, kojima su prvi koraci u svijetu umjetnosti već popločani različitim nagradama i priznanjima (Tadić, Vehabović, Milin). \n\nNajupadljiviji element Tadićevog rada je svakako preuzimanje različitih vrsta znakova s područja suvremene kulture, kao što su strip, film, reklamna industrija, povijest umjetnosti… Skupljajući ih marom strastvenog staretinara, Tadić reciklira ogromnu količinu odbačenih i potrošenih vizualnih znakova, dajući im novo značenje u kontekstu umjetničke slike, odnosno umjetničke izložbe. \n\nNešto više o njegovom radu pročitajte u dijelovima tekstova umjetničkih kritičarki Ane Dević i Ivane Mance: \n\n//Radovi Marka Tadića hibridne su forme koje propituju status umjetničkih i svakodnevnih objekata, njihovu upotrebnu, dekorativnu i simboličku funkciju. Oblikuju se na razmeđi slikarstva, grafita, kolaža, fotografija, objekata i ambijentalnih instalacija, a ponajviše ih određuje sfera privatnosti, dnevničko-sakupljačka strast, interes za svakodnevicu, sklonost dekorativi, kiču i transformaciji.\nMarko često slika i kolažira odbačene ili jeftine upotrebne predmete: plastične tanjure, drvene kuhinjske daske, jeftine podloške, najrazličitije nađene predmete...Njegove slike – objekti razvijaju specifičnu ikoniku spajajući atraktivan koloristički grafizam s fragmentima riječi i rečenica, brojeva, grafita, idioma, pop citata, oblikujući tako apsurdne slogane i začudne sliko-verbalne kombinacije. Kolažne cjeline naglašenih kolorističkih kvaliteta sastavljene od disparatnih fragmenta odražavaju urbani kontekst svakodnevice, elemente filmske i strip estetike, ikonografiju suvremenog dizajna, mode, muzike, životnih stilova...// (Ana Dević, "Cirkus, karneval, spektakl, stratište...") \n\n//Poetičko načelo – ako uopće postoji – koje sve te elemente dovodi u vezu moglo bi se djelotvorno opisati pojmom «grafitiranja» kojim kustosica Ana Dević opisuje Tadićev postupak. Fenomen grafita, naime, primarno se odnosi na tip anti-estetske intervencije u urbanom prostoru koja brutalnim prisvajanjem javnih površina želi simbolički razbiti njihov neutralni građanski identitet te u javni prostor uvesti dimenziju društvene diferencijacije. Pojam grafitiranja utoliko dobro imenuje upravo Tadićev tip voluntarističke intervencije koja ne intendira estetskoj ili narativnoj cjelovitosti, nego spomenute komponente združuje okrećući ih protiv, ili barem mimo, njihova formalnog, funkcionalnog i značenjskog integriteta. No, bez ikakve agresije ili etički upitne prisile, Tadićeva je gesta izrazito laka, a prijelaz između jedne stvarnosti u drugu gotovo neosjetan: tanjur kojeg je trenutak prije mogao odložiti u sudoper, ludičkom lakoćom ipak stavlja na zid, plesnim korakom prenoseći slike, riječi i stvari iz jednog konteksta u drugi, iz jednog prostora u drugi, s jednog predmeta na drugi, iz javog u privatni život i natrag. // (Ivana Mance) \n\n''Marko Tadić'' (1979) dobitnik je Prve nagrade na Salonu mladih u Sisku 2001. godine i Nagrade salona mladih održanog 2006. u Zagrebu. \nDiplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Firenzi 2006. godine. Izlagao je na dvije samostalne izložbe u Zagrebu i na desetak izložba u zemlji i inozemstvu (Firenca, Sisak, Ljubljana, Beograd). Trenutno priprema nastup na skupnoj izložbi u Nottinghamu u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. \n

[img[tadic..jpg | images/tadic.jpg]] \n\nKarakteristični element Tadićevog rada je preuzimanje različitih vrsta znakova s područja stripa, filma, reklamna industrije, povijest umjetnosti… Skupljajući ih marom strastvenog staretinara, Tadić reciklira ogromnu količinu odbačenih i potrošenih vizualnih znakova, dajući im novo značenje u kontekstu umjetničke slike, odnosno umjetničke izložbe.\n\nNešto više o njegovom radu pročitajte u dijelovima tekstova umjetničkih kritičarki Ane Dević i Ivane Mance:\n\n"Iako je u najnovijoj seriji radova nazvanih //Storyboards// pozadina slike svedena na elementarnu razinu, upravo ona igra važnu ulogu. Nije riječ samo o autoreferencijalnosti (naime upravo takve prefabricirane drvene ploče autor koristi u svakodnevnom životu kao radnu stolnu površinu po kojima često usput crta) već i o otkrivanju praznine. Dok je u ranijim radovima prevladavao uglavnom bestežinski //horror vacui// i manje više jasan princip kolažiranja, //Storyboards// nam otkrivaju prostore praznine. Taj je prostor slikarske prirode; mjestimično neoslikane, prazne dionice grube, drvene strukture ploče, indiciraju tlo i smještaju tako motive ovih slika u žanr pejzaža. Pejzaž shvaćen kao široki pojam (svakodnevica, socio- pejzaž itd.) može biti primijenjen kao temeljno žanrovsko određenje mnogih Tadićevih radova. No, //Storyboards// ne prikazuju tlo, već njegov gubitak, fingirajući prazninu, govore o anonimnom, ispražnjenom poharanom teritoriju – znaku." (Ana Dević, //Pejzaži, de-facto, slike-stolovi//) \n\n"Poetičko načelo – ako uopće postoji – koje sve te elemente dovodi u vezu moglo bi se djelotvorno opisati pojmom «grafitiranja» kojim kustosica Ana Dević opisuje Tadićev postupak. Fenomen grafita, naime, primarno se odnosi na tip anti-estetske intervencije u urbanom prostoru koja brutalnim prisvajanjem javnih površina želi simbolički razbiti njihov neutralni građanski identitet te u javni prostor uvesti dimenziju društvene diferencijacije. Pojam grafitiranja utoliko dobro imenuje upravo Tadićev tip voluntarističke intervencije koja ne intendira estetskoj ili narativnoj cjelovitosti, nego spomenute komponente združuje okrećući ih protiv, ili barem mimo, njihova formalnog, funkcionalnog i značenjskog integriteta. No, bez ikakve agresije ili etički upitne prisile, Tadićeva je gesta izrazito laka, a prijelaz između jedne stvarnosti u drugu gotovo neosjetan: tanjur kojeg je trenutak prije mogao odložiti u sudoper, ludičkom lakoćom ipak stavlja na zid, plesnim korakom prenoseći slike, riječi i stvari iz jednog konteksta u drugi, iz jednog prostora u drugi, s jednog predmeta na drugi, iz javog u privatni život i natrag." (Ivana Mance)\n\n''Marko Tadić'' (1979) dobitnik je Prve nagrade na Salonu mladih u Sisku 2001. godine i Nagrade salona mladih održanog 2006. u Zagrebu.\nDiplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Firenzi 2006. godine. Izlagao je na dvije samostalne izložbe u Zagrebu i na desetak izložba u zemlji i inozemstvu (Firenca, Sisak, Ljubljana, Beograd). Trenutno priprema nastup na skupnoj izložbi u Nottinghamu u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.\n

[img[lovric..jpg | images/lovric.jpg]]\n\nOva izložba je svojevrsna retrospektiva 30-godišnjeg rada Mate Lovrića na području animiranog filma, stripa, novinske i knjiške ilustracije i oblikovanja. Najvećim dijelom njegov umjetnički rad bio je namijenjen djeci, od predškolske do školske i pubertetske dobi.\nNa izložbi će se po prvi puta moći vidjeti cjelokupan filmski opus Mate Lovrića, od prvih filmova za djecu, nastalih u produkciji Zagreb filma, preko edukativnih filmova nastalih u produkciji Filmoteke 16, do pilot epizoda poznatog animiranog filma Leteći medvjedići, na čijoj je kreaciji u početku radio i Lovrić. Također, izložba će prezentirati ilustratorski rad Mate Lovrića, podjednako namijenjen i djeci i odraslima, od dječjih slikovnica do Večernjakove kratke priče, kao i osobitu produkciju stripa, kojeg djeca već nekoliko godina mogu pratiti na stranicama dječjeg časopisa Radost.\nMate Lovrić (1952) je završio Srednju školu za primijenjenu umjetnost u Sarajevu. Od 1972. radi u Zagreb filmu, a od 1975. u dječjim časopisima objavljuje stripove i ilustracije za djecu. Član je ~HDLU-a od 1995., a od 2002. likovni je urednik dječjeg časopisa "Radost".

[img[slika | images/2735a.jpg]]

[img[slika | images/21.jpg]]

[img[slika | images/18.jpg]]

[img[slika | images/63.jpg]]

[img[slika | images/52.jpg]]

[img[slika | images/53.jpg]]

[img[slika | images/28.jpg]]

[img[slika | images/29.jpg]]

[img[slika | images/67.jpg]]

[img[odrcic,bagaric..jpg | images/odrcic,bagaric.jpg]]\n\nMonika Bagarić (1972) velikogorička je umjetnica, koja se slikanjem bavi od 1995. Izložila je desetak slika rađenih u maniri geometrijske apstrakcije. Zlatko Odrčić (1951) velikogorički je umjetnik koji djeluje na području slikarstva, izrade nakita i male plastike. U Galeriji Galženica izložio je predmete umjetničkog nakita. Ariela Skazlić (1957) zagrebačka je umjetnica, koja je diplomirala na ALU u Zagrebu 1998. Izložila je desetak slika, svojevrsnih fantastičnih portreta. Izložba je dio programa Galerije Galženica usmjerenog na promicanje lokalne umjetničke kulture.

[img[putar07..jpg | images/putar07.jpg]] \n\n\nNagradu Radoslav Putar za mlade likovne stvaraoce ustanovio je prije šest godina zagrebački Institut za suvremenu umjetnost u suradnji sa partnerima iz inozemstva, Foundation for Civil Society, Trust for Mutual Understanding i SCCA Slovačka. Nagrada je namijenjena mladim likovnim umjetnicima do 35 godina starosti. Nagrada se dodjeljuje za umjetnička djela realizirana u posljednje dvije godine.\n\nNagrada nosi ime Radoslava Putara, istaknutog povjesničara umjetnosti, kritičara i kustosa koji je svojim radom bitno usmjerio hrvatsku kulturnu scenu prema suvremenom likovnom jeziku. Njegov rad važan je i s društvenog aspekta jer je promovirao ideje demokracije i zagovarao dijalog, toleranciju, slobodu izražavanja i otvorenost prema drugim kulturama. Danas je teško zamisliti u kojoj mjeri je njegov rad bio herojski, a sasvim pouzdano možemo ustvrditi da njegov doprinos teoriji i praksi ključni segment suvremene hrvatske umjetnosti i kulture.\n\nDo sada je dodijeljeno pet Nagrada Radoslav Putar: ''Tanji Dabo'' (2002.), ''Niki Radić'' (2003.), ''Igoru Eškinji'' (2004.), ''Antunu Božičeviću'' (2005.) i ''Tini Gverović'' (2006.)\n\nOvogodišnji finalisti su ''Maja Marković'', ''Ines Matijević'', ''Vedran Perkov'' i ''Renata Poljak''.\n\nDobitnik nagrade je ''Vedran Perkov''. \n\nČlanovi Stručnog odbora 2007. bili su:\n\nTina Gverović, dobitnica Nagrade Radoslav Putar 2006.\nJasna Jakšić, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb\nDarka Radosavljević, Remont, Beograd, Srbija\nJanka Vukmir, Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb\nJerica Ziherl, Galeirja Rigo, Novigrad/Cittanova\n\n\nDobitnik Nagrade bit će nagrađen šestotjednim boravkom u New Yorku u jesen ove godine i samostalnom izložbom u Galeriji Miroslav Kraljević u Zagrebu početkom 2008. godine.\n\nNagrada Radoslav Putar suosnivač je i član međunarodne mreže ''YVAA (Young Visual Artists Awards)'' i ''Center for Exchange in Visual Arts''.\n\nLink:\nhttp://www.nagradaputar.scca.hr

[img[putar07..jpg | images/putar07.jpg]]\n\n\nNagradu Radoslav Putar za mlade likovne stvaraoce ustanovio je prije šest godina zagrebački Institut za suvremenu umjetnost u suradnji sa partnerima iz inozemstva, Foundation for Civil Society, Trust for Mutual Understanding i SCCA Slovačka. Nagrada je namijenjena mladim likovnim umjetnicima do 35 godina starosti. Nagrada se dodjeljuje za umjetnička djela realizirana u posljednje dvije godine.\n\nNagrada nosi ime Radoslava Putara, istaknutog povjesničara umjetnosti, kritičara i kustosa koji je svojim radom bitno usmjerio hrvatsku kulturnu scenu prema suvremenom likovnom jeziku. Njegov rad važan je i s društvenog aspekta jer je promovirao ideje demokracije i zagovarao dijalog, toleranciju, slobodu izražavanja i otvorenost prema drugim kulturama. Danas je teško zamisliti u kojoj mjeri je njegov rad bio herojski, a sasvim pouzdano možemo ustvrditi da njegov doprinos teoriji i praksi ključni segment suvremene hrvatske umjetnosti i kulture.\n\nDo sada je dodijeljeno pet Nagrada Radoslav Putar: Tanji Dabo (2002), Niki Radić (2003), Igoru Eškinji (2004), Antunu Božičeviću (2005), Tini Gverović (2006) i Vedranu Perkovu (2007).\n\nOvogodišnji finalisti su ''Kristina Lenard'', ''Tanja Perišić'', ''Marko Tadić'' i ''Tanja Vujasinović''.\n\nČlanovi Stručnog odbora 2008. su:\n\n''Tevž Logar'', Galerija ŠKUC, Ljubljana\n''Vedran Perkov'', dobitnik Nagrade Radoslav Putar 2007.\n''Evelina Turković'', umjetnička kritičarka i urednica na Hrvatskom radiju, Zagreb\n''Marina Viculin'', viša kustosica u Galeriji Klovićevi dvori, Zagreb\n''Jadranka Vinterhalter'', muzejska savjetnica u Muzeju suvremene umjetnosti, Zagreb\n\nDobitnik Nagrade je ''Marko Tadić'' (podsjećamo da su dvoje finalista ovogodišnje Nagrade - Kristina Lenard i Marko Tadić - samostalno izlagali u Galeriji Galženica 2007.) \n\nDobitnik Nagrade bit će nagrađen šestotjednim boravkom u New Yorku u jesen ove godine i samostalnom izložbom u Galeriji Miroslav Kraljević u Zagrebu početkom 2008. godine.\n\nNagrada Radoslav Putar suosnivač je i član međunarodne mreže YVAA (Young Visual Artists Awards) i Center for Exchange in Visual Arts.\n\nLink:\nhttp://www.nagradaputar.scca.hr

[img[putar07..jpg | images/putar07.jpg]]\n\n\nNagradu Radoslav Putar za mlade likovne stvaraoce ustanovio je prije šest godina zagrebački Institut za suvremenu umjetnost u suradnji sa partnerima iz inozemstva, Foundation for Civil Society, Trust for Mutual Understanding i SCCA Slovačka. Nagrada je namijenjena mladim likovnim umjetnicima do 35 godina starosti. Nagrada se dodjeljuje za umjetnička djela realizirana u posljednje dvije godine.\n\nNagrada nosi ime Radoslava Putara, istaknutog povjesničara umjetnosti, kritičara i kustosa koji je svojim radom bitno usmjerio hrvatsku kulturnu scenu prema suvremenom likovnom jeziku. Njegov rad važan je i s društvenog aspekta jer je promovirao ideje demokracije i zagovarao dijalog, toleranciju, slobodu izražavanja i otvorenost prema drugim kulturama. Danas je teško zamisliti u kojoj mjeri je njegov rad bio herojski, a sasvim pouzdano možemo ustvrditi da njegov doprinos teoriji i praksi ključni segment suvremene hrvatske umjetnosti i kulture.\n\nDo sada je dodijeljeno pet Nagrada Radoslav Putar: Tanji Dabo (2002), Niki Radić (2003), Igoru Eškinji (2004), Antunu Božičeviću (2005), Tini Gverović (2006), Vedranu Perkovu (2007) i Marku Tadiću (2008).\n\nOvogodišnji finalisti su ''Ivan Fijolić'', ''Silvija Potočki Smiljanić'', ''Goran Škofić'' i ''Zlatan Vehabović''.\n\nČlanovi Stručnog odbora 2009. su:\n\nMarko Tadić, dobitnik Nagrade Radoslav Putar 2008.\nSabina Salamon, Gradska galerija, Labin\nMarina Viculin, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb\nJadranka Vinterhalter, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb\nFrancisca Zolyom, Institut za suvremenu umjetnost, Dunaujvaroš, Mađarska\n\nDobtinik ovogodišnje nagrade je ''Goran Škofić''.\n\nDobitnik Nagrade bit će nagrađen šestotjednim boravkom u New Yorku u jesen ove godine i samostalnom izložbom u Galeriji Miroslav Kraljević u Zagrebu početkom 2010. godine.\n\nNagrada Radoslav Putar suosnivač je i član međunarodne mreže YVAA (Young Visual Artists Awards) i Center for Exchange in Visual Arts.\n\nLink:\nhttp://www.nagradaputar.scca.hr

[img[putar,011a..jpg | images/putar,011a.jpg]]\n\nPetu godinu za redom dodjeljuje se Nagrada Radoslav Putar, jedna od rijetkih hrvatskih godišnjih nagrada za mlade likovne umjetnike do 35 godina starosti. Nagradu je 2002. godine ustanovio Institut za suvremenu umjetnost iz Zagreba sa svojim partnerima iz Europe i ~SAD-a. \nSvake godine Stručni odbor Nagrade, sastavljen od hrvatskih i inozemnih umjetničkih kritičara, kustosa i teoretičara, između prijavljenih umjetnika, bira četiri finalista, koji se nedugo nakon izbora predstavljaju zajedničkom izložbom, na kojoj se proglašava dobitnik/ca Nagrade. Ove godine finalisti Nagrade Radoslav Putar su Tina Gverović, Mejra Mujičić, Damir Očko i Lala Raščić, dok su Stručni odbor činili Konstantin Akinsha (Arnews Magazine, New York), Antun Božičević (umjetnik, prošlogodišnji dobitnik Nagrade Radoslav Putar), Antonia Majača (kustosica, Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb), Jerica Ziherl (kustosica, Galerija Rigo, Novigrad/Cittanova) i Janka Vukmir (Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb).\n\nDobitnica Nagrade Radoslav Putar za 2006. je Tina Gverović.\n\nTina Gverović (1975.) diplomirala je na ALU u Zagrebu 1997. Pohađala je poslijediplomski studij na Jan van Eyck Akademie u Maastrichtu. Izlaže od 1996., a za svoj rad dobila je nekoliko domaćih i međunarodnih nagrada, od kojih treba istaknuti Nagradu 34. zagrebačkog salona za dizajn (2000., za projekt "Između dva kraja") i Nagradu "English Art Council" za razvoj i istraživanje umjetničke djelatnosti (2002).\nMejra Mujičić (1973.) diplomirala je slikarstvo na ALU u Zagrebu, te pohađala i završila radionicu animacije Zagreb filma i Royal College of Art u Londonu. Izlagala je na 8 samostalnih i nizu skupnih izložaba, te je za svoj rad nagrađena na 2. hrvatskom bijenalu grafike u Zagrebu.\nDamir Očko (1977.) je diplomirao na ALU u Zagrebu 2003. Do sada je izlagao na 7 samostalnih i više skupnih izložaba. Tijekom posljednje dvije godine bavi se istraživanjem tišine i intuitivne virtuoznosti, te procesima koji utječu na umjetnička djela, kao što su slučaj, improvizacija i sl.\nLala Raščić (1977.) diplomirala je na ALU u Zagrebu 2001., te završila poslijediplomski studij na Rijksakademie van Beeldende Kunsten u Amsterdamu 2004. Nastupila je na više desetina skupnih izložaba i video festivala, sudjelovala u rezidencijalnim programima, izlagala na 9 samostalnih izložaba i bila nekoliko puta nagrađivana za svoje internet i video radove.

[[Interzone]]\n[[Umjetnost, tehnologija, (novi) mediji]]\n[[Slika - žanr ili politika prikazivanja]]\n

[img[slika | images/15.jpg]]

[img[slika | images/16.jpg]]

[img[slika | images/14.jpg]]

[img[NMNM..jpg | images/NMNM.jpg]]\n\n\nIzložba //Nove mreže novih medija//, između ostalog, prvi je pokušaj retrospektivnog prikaza događaja na području kulture i umjetnosti novih medija u Hrvatskoj. Proizašla je iz istraživanja posvećenog novim medijima u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti, koje je tijekom prve polovice prošle godine, na poticaj Ljiljane Kolešnik s Instituta za povijest umjetnosti, poduzeo Klaudio Štefančić. (Na dnu tiddlyja je rezultat istraživanja u obliku teksta; isti će biti objavljen u lipanjskom broju magazina 'Kontura'). \n\nIzložba predstavlja umjetnost novih medija u Hrvatskoj, prije svega, kao praksu društvenog i umjetničkog umrežavanja na pozadini primjene novih komunikacijskih tehnologija u okviru //starih// institucija civilnog društva, javnih i masovnih medija, umjetnosti i visokog školstva. Umjesto prezentacije radova umjetnika, koji su na ovaj ili onaj način došli u kontakt s novim medijima, po principu //the best of//, odlučili smo se za reprezentaciju novomedijske umjetnosti kroz koncepte kronologije i društvene prakse.\n\nTri kronološke linije – politička, informatička i umjetnička – počinju 1990. i završavaju 2005. Na pozadini prikazanih događaja moguće je, nadamo se, naznačiti specifičnost umjetnosti novih medija u Hrvatskoj, kako u odnosu na zbivanja na međunarodnoj sceni novih medija, tako i u odnosu na suvremenu umjetnost. Preklapajući se, ove tri kronologije formiraju neku vrstu privremenih društvenih struktura: kulturnih i umjetničkih mreža u kojima se umjetnost novih medija radi, producira, prikazuje i interpretira.\n\nPrikazali smo tri mreže uz pomoć četiri čvorišta: \n**BBS (Bulletin Board System) građanske inicijative //Antiratna kampanja// i //Zamir Transnational Net// su dio prve mreže. Njihove aktivnosti su na izložbi predstavljene arhivom Zamirove diskusijske liste. \n**Magazin //Arkzin// i Multimedijalni institut iz Zagreba (1), također, su dio prve mreže, ali su na izložbi predstavljeni odvojeno: s jedne strane, samim izdanjima magazina, koje je moguće kopirati, a s druge, //net-art// radom Marcella Marsa //NRD Kit// (2).\n**//Media Scape//(3), umjetnički festival, koji se od 1993. do 1999. održavao u Zagrebu, predstavlja drugu mrežu, koja je na izložbi predstavljena telefaks akcijom Darka Fritza //410 Gone//, iz serije //Internet Error Messages//(4).\n**//Odsjek za dizajn vizualnih komunikacija//(5) na Umjetničkoj akademiji u Splitu, zajedno sa splitskim //Međunarodnim festivalom novog filma//(6), označava treću mrežu novih medija, koja je predstavljena zajedničkim radom Dana Okija i Sandre Sterle //Interstory.org//(7).\n\nNa izgled izložbe utjecali su, također, skromni budžet i prostor galerije. Oba su faktora prezentaciju umjetničkih radova svela na minimum. Međutim, ograničenje u izlaganju umjetničkih objekata na jednoj strani, omogućilo nam je intertekstualne veze na drugoj strani, među kojima je referenca na Arkzinove //timeline//-e samo najuočljivija. \n\nIzložba //Nove mreže novih medija// nije tradicionalna umjetnička retrospektiva. Umjesnije ju je usporediti s funkcijom //hub//-a, čvorišta koje omogućuje spajanje na mrežu. A jednom kad ste na njoj, podatke, naime, možete dodavati, korigirati, kopirati, dijeliti, brisati itd.\n\n+ informatička kronologija: Marcell Mars, Ognjen Strpić\n+ politička i umjetnička kronologija: Klaudio Štefančić \n\n@@[[nove mreže novih medija.pdf | nove_mreze_novih_medija.pdf]]@@\n\nLinkovi:\n(1) http://www.mi2.hr/\n(2) http://nrd.picigin.net/t_nrdkit/index.html \n(3) http://www.mediascape.info/\n(4) http://darkofritz.net/\n(5) http://www.umas.hr/\n(6) http://www.splitfilmfestival.hr/menu4.htm\n(7) http://www.karma-multimedia.nl/interstory.org/\n

[img[web_o_nama..jpg | images/web_o_nama.jpg]]\n\nGalerija Galženica neprofitna je galerija koja djeluje u okviru Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica. Osnovana je 1980. i od tada kontinuirano - isprva kao jedna od zagrebačkih galerija suvremene umjetnosti, a nakon osamostaljenja Velike Gorice, kao jedina velikogorička galerija toga tipa – prati, promiče i producira suvremenu umjetnost.\n\nU periodu od 1980. do 2001. godine galeriju je vodio povjesničar umjetnosti Radovan Vuković. 2001. godine na mjesto voditelja galerije došao je Klaudio Štefančić. Klaudio Štefančić diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1995. Kao kustos radio je u Gradskom muzeju Sisak i u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. Piše i objavljuje tekstove s područja kritke i teorije umjetnosti, odnosno književnosti u "Životu umjetnosti", "Konturi", "Zarezu", "Umjetnosti riječi" i na II. programu Hrvatskog radija . Autor je monografije "Montaža organizma" (Fraktura, 2005., Zaprešić) o umjetničkom radu Daniela Kovača.\n\nProgram galerije koncipiran je na praćenju, poticanju i produciranju onih umjetničkih pojava, koje razloge svog umjetničkog djelovanja, najprije, pronalaze u analizi sredstava i ciljeva umjetničkog djelovanja, odnosno u analizi društva i kulture u kojoj umjetnost djeluje. S obzirom na promjene koje su zahvatile hrvatsko društvo u proteklih petnaestak godina, program galerije usmjeren je na poticanje i promoviranje onih umjetničkih i kulturalnih praksi, koje se - u društvu obilježenom konzumerizmom i novom preraspodjelom političke, ekonomske i kulturalne moći - bave upravo tim promjenama, odnosno aktualnom "hrvatskom", "tranzicijskom", "globalističkom", "medijskom", "tehničkom", "socijalnom", "kulturnom"...stvarnošću.\n\nU oblikovanju programa Galerije Galženica sudjeluje i Savjet galerije, koji čine: Marina Viculin (viša kustosica u Galeriji Klovićevi dvori), Nika Radić (umjetnica), Guido Quien (viši kustos u Galeriji Ivan Meštrović), Mira Gattin (viša kustosica u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu) i Mladen Mikulin (kipar i izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Rijeci).

Velika Gorica je u protekle pola godine prošla kroz izvanrendne izbore u kojima su do tada vladajuće stranke smijenjene novom višestranačkom koalicijom, koja je nedavno konstituirala gradsku vladu. Nama su ovi događaji zanimljivi, budući da je nova gradska vlada utvrdila manjak u gradskoj blagajni i odlučila uštedjeti tamo gdje je to moguće. Kako je program Galerije Galženica gotovo u cjelosti financiran iz gradskog proračuna, restrikcije su pogodile i nas. Kako bi se pokrio manjak u gradskoj blagajni, uskraćeno nam je 30.000,00 kuna, zbog čega smo morali odustati od organizacije izložbe Roberta Šimraka i bitno smanjiti sredstva namijenjena međunarodnoj izložbi Device Art. Istina, preostaje nam mogućnost da u jesenskom rebalansu proračuna nadoknadimo dio novca, ali to je za sada još uvijek prilično neizvjesno.\n\nUnatoč svemu - vidimo se!

Zbog kratkog vremena održavanja izložbe Device_Art 2.006 Galerija Galženica bit ce otvorena i u ponedjeljak 2. listopada od 10 do 19 sati.

[img[light-story-space-body..jpg | images/light-story-space-body.jpg]]\n\nIzložba ~Light_Story_Space_Body nastavak je suradnje između austrijskog umjetničkog udruženja MAERZ sa sjedištem u Linzu i Galerije Galženica. Započeta 2004., suradnja se odvijala kao razmjena umjetničkih i galerijskih iskustava između dvije različite kulturne sredine, austrijske i hrvatske.U travnju mjesecu 2005. tako je u Galeriji MAERZ u Linzu otvorena izložba "Outside sources" na kojoj su nastupili Kristijan Kožul, Tanja Dabo, Marija Prusina i Lala Raščić.Tijekom 2005. u Linzu je na međunarodnoj izložbi, koju je organiziralo umjetničko udruženje MAERZ, nastupila i Ana Kadoić, a ove godine će se samostalnim izložbama u Galeriji MAERZ predstaviti Tanja Dabo i Ivana Franke. Svaki od pojmova u naslovu izložbe metaforički pokušava reprezentirati rad ili dio rada pojedinog umjetnika. "Light" je oznaka za rad Antona S. Kehrera; "Story" je oznaka za slikarsvo Olivera Dorfera; "Space" metafora koja označava fotografski i filmski rad Beate Rathmayr, a "Body" upućuje na skulpture od spužve Herberta Eggera.\n[http://www.maerz.at/m3cms/]\n[http://www.herbert-egger.at/]\n

/***\n|Name|PlayerPlugin|\n|Source|http://www.TiddlyTools.com/#PlayerPlugin|\n|Version|1.1.4|\n|Author|Eric Shulman - ELS Design Studios|\n|License|http://www.TiddlyTools.com/#LegalStatements <br>and [[Creative Commons Attribution-ShareAlike 2.5 License|http://creativecommons.org/licenses/by-sa/2.5/]]|\n|~CoreVersion|2.1|\n|Type|plugin|\n|Requires||\n|Overrides||\n|Options|##Configuration|\n|Description|Embed a media player in a tiddler|\n!!!!!Usage\n<<<\n{{{<<player [id=xxx] [type] [URL] [width] [height] [autoplay|true|false] [showcontrols|true|false] [extras]>>}}}\n\n''id=xxx'' is optional, and specifies a unique identifier for each embedded player. note: this is required if you intend to display more than one player at the same time.\n\n''type'' is optional, and is one of the following: ''windows'', ''realone'', ''quicktime'', ''flash'', ''image'' or ''iframe''. If the media type is not specified, the plugin automatically detects Windows, Real, QuickTime, Flash video or JPG/GIF images by matching known file extensions and/or specialized streaming-media transfer protocols (such as RTSP:). For unrecognized media types, the plugin displays an error message.\n\n''URL'' is the location of the media content\n\n''width'' and ''height'' are the dimensions of the video display area (in pixels)\n\n''autoplay'' or ''true'' or ''false'' is optional, and specifies whether the media content should begin playing as soon as it is loaded, or wait for the user to press the "play" button. Default is //not// to autoplay.\n\n''showcontrols'' or ''true'' or ''false'' is optional, and specifies whether the embedded media player should display its built-in control panel (e.g., play, pause, stop, rewind, etc), if any. Default is to display the player controls.\n\n''extras'' are optional //pairs// of parameters that can be passed to the embedded player, using the {{{<param name=xxx value=yyy>}}} HTML syntax.\n\n''If you use [[AttachFilePlugin]] to encode and store a media file within your document, you can play embedded media content by using the title of the //attachment tiddler//'' as a parameter in place of the usual reference to an external URL. When playing an attached media content, you should always explicitly specify the media type parameter, because the name used for the attachment tiddler may not contain a known file extension from which a default media type can be readily determined.\n<<<\n!!!!!Configuration\n<<<\nDefault player size:\nwidth: <<option txtPlayerDefaultWidth>> height: <<option txtPlayerDefaultHeight>>\n<<<\n!!!!!Examples\n<<<\n+++[Windows Media]...\nTimes Square Live Webcam\n{{{<<player id=1 http://www.earthcam.com/usa/newyork/timessquare/asx/tsq_stream.asx>>}}}\n<<player id=1 http://www.earthcam.com/usa/newyork/timessquare/asx/tsq_stream.asx>>\n===\n+++[RealOne]...\nBBC London: Live and Recorded news\n{{{<<player id=2 http://www.bbc.co.uk/london/realmedia/news/tvnews.ram>>}}}\n<<player id=2 http://www.bbc.co.uk/london/realmedia/news/tvnews.ram>>\n===\n+++[Quicktime]...\nAmerica Free TV: Classic Comedy\n{{{<<player id=3 http://www.americafree.tv/unicast_mov/AmericaFreeTVComedy.mov>>}}}\n<<player id=3 http://www.americafree.tv/unicast_mov/AmericaFreeTVComedy.mov>>\n===\n+++[Flash]...\nAsteroids arcade game\n{{{<<player id=4 http://www.80smusiclyrics.com/games/asteroids/asteroids.swf 400 300>>}}}\n<<player id=4 http://www.80smusiclyrics.com/games/asteroids/asteroids.swf 400 300>>\nGoogle Video\n{{{<<player id=5 flash http://video.google.com/googleplayer.swf?videoUrl=http%3A%2F%2Fvp.video.google.com%2Fvideodownload%3Fversion%3D0%26secureurl%3DoQAAAIVnUNP6GYRY8YnIRNPe4Uk5-j1q1MVpJIW4uyEFpq5Si0hcSDuig_JZcB9nNpAhbScm9W_8y_vDJQBw1DRdCVbXl-wwm5dyUiiStl_rXt0ATlstVzrUNC4fkgK_j7nmse7kxojRj1M3eo3jXKm2V8pQjWk97GcksMFFwg7BRAXmRSERexR210Amar5LYzlo9_k2AGUWPLyRhMJS4v5KtDSvNK0neL83ZjlHlSECYXyk%26sigh%3Dmpt2EOr86OAUNnPQ3b9Tr0wnDms%26begin%3D0%26len%3D429700%26docid%3D-914679554478687740&thumbnailUrl=http%3A%2F%2Fvideo.google.com%2FThumbnailServer%3Fcontentid%3De7e77162deb04c42%26second%3D5%26itag%3Dw320%26urlcreated%3D1144620753%26sigh%3DC3fqXPPS1tFiUqLzmkX3pdgYc2Y&playerId=-91467955447868774 400 326>>}}}\n<<player id=5 flash http://video.google.com/googleplayer.swf?videoUrl=http%3A%2F%2Fvp.video.google.com%2Fvideodownload%3Fversion%3D0%26secureurl%3DoQAAAIVnUNP6GYRY8YnIRNPe4Uk5-j1q1MVpJIW4uyEFpq5Si0hcSDuig_JZcB9nNpAhbScm9W_8y_vDJQBw1DRdCVbXl-wwm5dyUiiStl_rXt0ATlstVzrUNC4fkgK_j7nmse7kxojRj1M3eo3jXKm2V8pQjWk97GcksMFFwg7BRAXmRSERexR210Amar5LYzlo9_k2AGUWPLyRhMJS4v5KtDSvNK0neL83ZjlHlSECYXyk%26sigh%3Dmpt2EOr86OAUNnPQ3b9Tr0wnDms%26begin%3D0%26len%3D429700%26docid%3D-914679554478687740&thumbnailUrl=http%3A%2F%2Fvideo.google.com%2FThumbnailServer%3Fcontentid%3De7e77162deb04c42%26second%3D5%26itag%3Dw320%26urlcreated%3D1144620753%26sigh%3DC3fqXPPS1tFiUqLzmkX3pdgYc2Y&playerId=-91467955447868774 400 326>>\nYouTube Video\n{{{<<player id=6 flash http://www.youtube.com/v/OdT9z-JjtJk 400 300>>}}}\n<<player id=6 flash http://www.youtube.com/v/OdT9z-JjtJk 400 300>>\n===\n+++[Still Images]...\nGIF (best for illustrations, animations, diagrams, etc.)\n{{{<<player id=7 image images/meow.gif auto auto>>}}}\n<<player id=7 image images/meow.gif auto auto>>\nJPG (best for photographs, scanned images, etc.)\n{{{<<player id=8 image images/meow2.jpg 200 150>>}}}\n<<player id=8 image images/meow2.jpg 200 150>>\n===\n<<<\n!!!!!Revisions\n<<<\n2008.05.10 [1.1.4] in handlers(), immediately return if no params (prevents error in macro). Also, refactored auto-detect code to make type mapping configurable.\n2007.10.15 [1.1.3] in loadURL(), add recognition for .PNG (still image), fallback to iframe for unrecognized media types\n2007.08.31 [1.1.2] added 'click-through' link for JPG/GIF images\n2007.06.21 [1.1.1] changed "hidecontrols" param to "showcontrols" and recognize true/false values in addition to 'showcontrols', added "autoplay" param (also recognize true/false values), allow "auto" as value for type param\n2007.05.22 [1.1.0] added support for type=="iframe" (displays src URL in an IFRAME)\n2006.12.06 [1.0.1] in handler(), corrected check for config.macros.attach (instead of config.macros.attach.getAttachment) so that player plugin will work when AttachFilePlugin is NOT installed. (Thanks to Phillip Ehses for bug report)\n2006.11.30 [1.0.0] support embedded media content using getAttachment() API defined by AttachFilePlugin or AttachFilePluginFormatters. Also added support for 'image' type to render JPG/GIF still images\n2006.02.26 [0.7.0] major re-write. handles default params better. create/recreate player objects via loadURL() API for use with interactive forms and scripts.\n2006.01.27 [0.6.0] added support for 'extra' macro params to pass through to object parameters\n2006.01.19 [0.5.0] Initial ALPHA release\n2005.12.23 [0.0.0] Started\n<<<\n!!!!!Code\n***/\n//{{{\nversion.extensions.PlayerPlugin= {major: 1, minor: 1, revision: 4, date: new Date(2008,5,10)};\n\nconfig.macros.player = {};\nconfig.macros.player.html = {};\nconfig.macros.player.handler= function(place,macroName,params) {\n if (!params.length) return; // missing parameters - do nothing\n var id=null;\n if (params[0].substr(0,3)=="id=") id=params.shift().substr(3);\n var type="";\n if (!params.length) return; // missing parameters - do nothing\n var p=params[0].toLowerCase();\n if (p=="auto" || p=="windows" || p=="realone" || p=="quicktime" || p=="flash" || p=="image" || p=="iframe")\n type=params.shift().toLowerCase();\n var url=params.shift(); if (!url || !url.trim().length) url="";\n if (url.length && config.macros.attach!=undefined) // if AttachFilePlugin is installed\n if ((tid=store.getTiddler(url))!=null && tid.isTagged("attachment")) // if URL is attachment\n url=config.macros.attach.getAttachment(url); // replace TiddlerTitle with URL\n var width=params.shift();\n var height=params.shift();\n var autoplay=false;\n if (params[0]=='autoplay'||params[0]=='true'||params[0]=='false')\n autoplay=(params.shift()!='false');\n var show=true;\n if (params[0]=='showcontrols'||params[0]=='true'||params[0]=='false')\n show=(params.shift()!='false');\n var extras="";\n while (params[0]!=undefined)\n extras+="<param name='"+params.shift()+"' value='"+params.shift()+"'> ";\n this.loadURL(place,id,type,url,width,height,autoplay,show,extras);\n}\n\nif (config.options.txtPlayerDefaultWidth==undefined) config.options.txtPlayerDefaultWidth="100%";\nif (config.options.txtPlayerDefaultHeight==undefined) config.options.txtPlayerDefaultHeight="480"; // can't use "100%"... player height doesn't stretch right :-(\n\nconfig.macros.player.typeMap={\n windows: ['mms', '.asx', '.wvx', '.wmv', '.mp3'],\n realone: ['rtsp', '.ram', '.rpm', '.rm', '.ra'],\n quicktime: ['.mov', '.qt'],\n flash: ['.swf', '.flv'],\n image: ['.jpg', '.gif', '.png'],\n iframe: ['.htm', '.html', '.shtml', '.php']\n};\n\nconfig.macros.player.loadURL=function(place,id,type,url,width,height,autoplay,show,extras) {\n\n if (id==undefined) id="tiddlyPlayer";\n if (!width) var width=config.options.txtPlayerDefaultWidth;\n if (!height) var height=config.options.txtPlayerDefaultHeight;\n if (url && (!type || !type.length || type=="auto")) { // determine type from URL\n u=url.toLowerCase();\n var map=config.macros.player.typeMap;\n for (var t in map) for (var i=0; i<map[t].length; i++)\n if (u.indexOf(map[t][i])!=-1) var type=t;\n }\n if (!type || !config.macros.player.html[type]) var type="none";\n if (!url) var url="";\n if (show===undefined) var show=true;\n if (!extras) var extras="";\n if (type=="none" && url.trim().length) type="iframe"; // fallback to iframe for unrecognized media types\n\n // adjust parameter values for player-specific embedded HTML\n switch (type) {\n case "windows":\n autoplay=autoplay?"1":"0"; // player-specific param value\n show=show?"1":"0"; // player-specific param value\n break;\n case "realone":\n autoplay=autoplay?"true":"false";\n show=show?"block":"none";\n height-=show?60:0; // leave room for controls\n break;\n case "quicktime":\n autoplay=autoplay?"true":"false";\n show=show?"true":"false";\n break;\n case "image":\n show=show?"block":"none";\n break;\n case "iframe":\n show=show?"block":"none";\n break;\n }\n\n // create containing div for player HTML\n // and add or replace player in TW DOM structure\n var newplayer = document.createElement("div");\n newplayer.playerType=type;\n newplayer.setAttribute("id",id+"_div");\n var existing = document.getElementById(id+"_div");\n if (existing && !place) place=existing.parentNode;\n if (!existing)\n place.appendChild(newplayer);\n else {\n if (place==existing.parentNode) place.replaceChild(newplayer,existing)\n else { existing.parentNode.removeChild(existing); place.appendChild(newplayer); }\n }\n\n var html=config.macros.player.html[type];\n html=html.replace(/%i%/mg,id);\n html=html.replace(/%w%/mg,width);\n html=html.replace(/%h%/mg,height);\n html=html.replace(/%u%/mg,url);\n html=html.replace(/%a%/mg,autoplay);\n html=html.replace(/%s%/mg,show);\n html=html.replace(/%x%/mg,extras);\n newplayer.innerHTML=html;\n}\n//}}}\n\n// // Player-specific API functions: isReady(id), isPlaying(id), toggleControls(id), showControls(id,flag)\n\n//{{{\n// status values:\n// Windows: 0=Undefined, 1=Stopped, 2=Paused, 3=Playing, 4=ScanForward, 5=ScanReverse\n// 6=Buffering, 7=Waiting, 8=MediaEnded, 9=Transitioning, 10=Ready, 11=Reconnecting\n// RealOne: 0=Stopped, 1=Contacting, 2=Buffering, 3=Playing, 4=Paused, 5=Seeking\n// QuickTime: 'Waiting', 'Loading', 'Playable', 'Complete', 'Error:###'\n// Flash: 0=Loading, 1=Uninitialized, 2=Loaded, 3=Interactive, 4=Complete\nconfig.macros.player.isReady=function(id)\n{\n var d=document.getElementById(id+"_div"); if (!d) return false;\n var p=document.getElementById(id); if (!p) return false;\n if (d.playerType=='windows') return !((p.playState==0)||(p.playState==7)||(p.playState==9)||(p.playState==11));\n if (d.playerType=='realone') return (p.GetPlayState()>1);\n if (d.playerType=='quicktime') return !((p.getPluginStatus()=='Waiting')||(p.getPluginStatus()=='Loading'));\n if (d.playerType=='flash') return (p.ReadyState>2);\n return true;\n}\nconfig.macros.player.isPlaying=function(id)\n{\n var d=document.getElementById(id+"_div"); if (!d) return false;\n var p=document.getElementById(id); if (!p) return false;\n if (d.playerType=='windows') return (p.playState==3);\n if (d.playerType=='realone') return (p.GetPlayState()==3);\n if (d.playerType=='quicktime') return (p.getPluginStatus()=='Complete');\n if (d.playerType=='flash') return (p.ReadyState<4);\n return false;\n}\nconfig.macros.player.showControls=function(id,flag) {\n var d=document.getElementById(id+"_div"); if (!d) return false;\n var p=document.getElementById(id); if (!p) return false;\n if (d.playerType=='windows') { p.ShowControls=flag; p.ShowStatusBar=flag; }\n if (d.playerType=='realone') { alert('show/hide controls not available'); }\n if (d.playerType=='quicktime') // if player not ready, retry in one second\n { if (this.isReady(id)) p.setControllerVisible(flag); else setTimeout('config.macros.player.showControls("'+id+'",'+flag+')',1000); }\n if (d.playerType=='flash') { alert('show/hide controls not available'); }\n}\nconfig.macros.player.toggleControls=function(id) {\n var d=document.getElementById(id+"_div"); if (!d) return false;\n var p=document.getElementById(id); if (!p) return false;\n if (d.playerType=='windows') var flag=!p.ShowControls;\n if (d.playerType=='realone') var flag=true; // TBD\n if (d.playerType=='quicktime') var flag=!p.getControllerVisible();\n if (d.playerType=='flash') var flag=true; // TBD\n this.showControls(id,flag);\n}\nconfig.macros.player.fullScreen=function(id) {\n var d=document.getElementById(id+"_div"); if (!d) return false;\n var p=document.getElementById(id); if (!p) return false;\n if (d.playerType=='windows') p.DisplaySize=3;\n if (d.playerType=='realone') p.SetFullScreen();\n if (d.playerType=='quicktime') { alert('full screen not available'); }\n if (d.playerType=='flash') { alert('full screen not available'); }\n}\n//}}}\n\n// // Player HTML\n\n//{{{\n// placeholder (no player)\nconfig.macros.player.html.none=' \s\n <table id="%i%" width="%w%" height="%h%" style="background-color:#111;border:0;margin:0;padding:0;"> \s\n <tr style="background-color:#111;border:0;margin:0;padding:0;"> \s\n <td width="%w%" height="%h%" style="background-color:#111;color:#ccc;border:0;margin:0;padding:0;text-align:center;"> \s\n &nbsp; \s\n %u% \s\n &nbsp; \s\n </td></tr></table>';\n//}}}\n\n//{{{\n// JPG/GIF/PNG still images\nconfig.macros.player.html.image='\s\n <a href="%u%" target="_blank"><img width="%w%" height="%h%" style="display:%s%;" src="%u%"></a>';\n//}}}\n\n//{{{\n// IFRAME web page viewer\nconfig.macros.player.html.iframe='\s\n <iframe id="%i%" width="%w%" height="%h%" style="display:%s%;background:#fff;" src="%u%"></iframe>';\n//}}}\n\n//{{{\n// Windows Media Player\n// v7.1 ID: classid=CLSID:6BF52A52-394A-11d3-B153-00C04F79FAA6\n// v9 ID: classid=CLSID:22d6f312-b0f6-11d0-94ab-0080c74c7e95\nconfig.macros.player.html.windows=' \s\n <object id="%i%" width="%w%" height="%h%" style="margin:0;padding:0;width:%w%;height:%h%px;" \s\n classid="CLSID:22d6f312-b0f6-11d0-94ab-0080c74c7e95" \s\n codebase="http://activex.microsoft.com/activex/controls/mplayer/en/nsmp2inf.cab#Version=6,4,5,715" \s\n align="baseline" border="0" \s\n standby="Loading Microsoft Windows Media Player components..." \s\n type="application/x-oleobject"> \s\n <param name="FileName" value="%u%"> <param name="ShowControls" value="%s%"> \s\n <param name="ShowPositionControls" value="1"> <param name="ShowAudioControls" value="1"> \s\n <param name="ShowTracker" value="1"> <param name="ShowDisplay" value="0"> \s\n <param name="ShowStatusBar" value="1"> <param name="AutoSize" value="1"> \s\n <param name="ShowGotoBar" value="0"> <param name="ShowCaptioning" value="0"> \s\n <param name="AutoStart" value="%a%"> <param name="AnimationAtStart" value="1"> \s\n <param name="TransparentAtStart" value="0"> <param name="AllowScan" value="1"> \s\n <param name="EnableContextMenu" value="1"> <param name="ClickToPlay" value="1"> \s\n <param name="InvokeURLs" value="1"> <param name="DefaultFrame" value="datawindow"> \s\n %x% \s\n <embed src="%u%" style="margin:0;padding:0;width:%w%;height:%h%px;" \s\n align="baseline" border="0" width="%w%" height="%h%" \s\n type="application/x-mplayer2" \s\n pluginspage="http://www.microsoft.com/windows/windowsmedia/download/default.asp" \s\n name="%i%" showcontrols="%s%" showpositioncontrols="1" \s\n showaudiocontrols="1" showtracker="1" showdisplay="0" \s\n showstatusbar="%s%" autosize="1" showgotobar="0" showcaptioning="0" \s\n autostart="%a%" autorewind="0" animationatstart="1" transparentatstart="0" \s\n allowscan="1" enablecontextmenu="1" clicktoplay="0" invokeurls="1" \s\n defaultframe="datawindow"> \s\n </embed> \s\n </object>';\n//}}}\n\n//{{{\n// RealNetworks' RealOne Player\nconfig.macros.player.html.realone=' \s\n <table width="%w%" style="border:0;margin:0;padding:0;"><tr style="border:0;margin:0;padding:0;"><td style="border:0;margin:0;padding:0;"> \s\n <object id="%i%" width="%w%" height="%h%" style="margin:0;padding:0;" \s\n CLASSID="clsid:CFCDAA03-8BE4-11cf-B84B-0020AFBBCCFA"> \s\n <PARAM NAME="CONSOLE" VALUE="player"> \s\n <PARAM NAME="CONTROLS" VALUE="ImageWindow"> \s\n <PARAM NAME="AUTOSTART" Value="%a%"> \s\n <PARAM NAME="MAINTAINASPECT" Value="true"> \s\n <PARAM NAME="NOLOGO" Value="true"> \s\n <PARAM name="BACKGROUNDCOLOR" VALUE="#333333"> \s\n <PARAM NAME="SRC" VALUE="%u%"> \s\n %x% \s\n <EMBED width="%w%" height="%h%" controls="ImageWindow" type="audio/x-pn-realaudio-plugin" style="margin:0;padding:0;" \s\n name="%i%" \s\n src="%u%" \s\n console=player \s\n maintainaspect=true \s\n nologo=true \s\n backgroundcolor=#333333 \s\n autostart=%a%> \s\n </OBJECT> \s\n </td></tr><tr style="border:0;margin:0;padding:0;"><td style="border:0;margin:0;padding:0;"> \s\n <object id="%i%_controls" width="%w%" height="60" style="margin:0;padding:0;display:%s%" \s\n CLASSID="clsid:CFCDAA03-8BE4-11cf-B84B-0020AFBBCCFA"> \s\n <PARAM NAME="CONSOLE" VALUE="player"> \s\n <PARAM NAME="CONTROLS" VALUE="All"> \s\n <PARAM NAME="NOJAVA" Value="true"> \s\n <PARAM NAME="MAINTAINASPECT" Value="true"> \s\n <PARAM NAME="NOLOGO" Value="true"> \s\n <PARAM name="BACKGROUNDCOLOR" VALUE="#333333"> \s\n <PARAM NAME="SRC" VALUE="%u%"> \s\n %x% \s\n <EMBED WIDTH="%w%" HEIGHT="60" NOJAVA="true" type="audio/x-pn-realaudio-plugin" style="margin:0;padding:0;display:%s%" \s\n controls="All" \s\n name="%i%_controls" \s\n src="%u%" \s\n console=player \s\n maintainaspect=true \s\n nologo=true \s\n backgroundcolor=#333333> \s\n </OBJECT> \s\n </td></tr></table>';\n//}}}\n\n//{{{\n// QuickTime Player\nconfig.macros.player.html.quicktime=' \s\n <OBJECT ID="%i%" WIDTH="%w%" HEIGHT="%h%" style="margin:0;padding:0;" \s\n CLASSID="clsid:02BF25D5-8C17-4B23-BC80-D3488ABDDC6B" \s\n CODEBASE="http://www.apple.com/qtactivex/qtplugin.cab"> \s\n <PARAM name="SRC" VALUE="%u%"> \s\n <PARAM name="AUTOPLAY" VALUE="%a%"> \s\n <PARAM name="CONTROLLER" VALUE="%s%"> \s\n <PARAM name="BGCOLOR" VALUE="#333333"> \s\n <PARAM name="SCALE" VALUE="aspect"> \s\n <PARAM name="SAVEEMBEDTAGS" VALUE="true"> \s\n %x% \s\n <EMBED name="%i%" WIDTH="%w%" HEIGHT="%h%" style="margin:0;padding:0;" \s\n SRC="%u%" \s\n AUTOPLAY="%a%" \s\n SCALE="aspect" \s\n CONTROLLER="%s%" \s\n BGCOLOR="#333333" \s\n EnableJavaSript="true" \s\n PLUGINSPAGE="http://www.apple.com/quicktime/download/"> \s\n </EMBED> \s\n </OBJECT>';\n//}}}\n\n//{{{\n// Flash Player\nconfig.macros.player.html.flash='\s\n <object id="%i%" width="%w%" height="%h%" style="margin:0;padding:0;" \s\n classid="clsid:D27CDB6E-AE6D-11cf-96B8-444553540000" \s\n codebase="http://download.macromedia.com/pub/shockwave/cabs/flash/swflash.cab#version=6,0,29,0"> \s\n <param name="movie" value="%u%"> \s\n <param name="quality" value="high"> \s\n <param name="SCALE" value="exactfit"> \s\n <param name="bgcolor" value="333333"> \s\n %x% \s\n <embed name="%i%" src="%u%" style="margin:0;padding:0;" \s\n height="%h%" width="%w%" quality="high" \s\n pluginspage="http://www.macromedia.com/go/getflashplayer" \s\n type="application/x-shockwave-flash" scale="exactfit"> \s\n </embed> \s\n </object>';\n//}}}

[img[Jazvic_Juranic..tif | images/Jazvic_Juranic.tif.jpg]]\n\nDvije mlade zagrebačke umjetnice predstavile su se slikama-objektima (Juranić), odnosno prostornom instalacijom (Jazvić). Paulina Jazvić, na frontalni i vizualno najsnažniji zid galerije, postavila je instalaciju koja se sastoji od prozirnih najlonskih vreća napunjenih vodom u koju su potopljene osobne stvari iz autoričinog svakodnevnog života (djetetove igračke, vrpce za kosu, termometar, cipele i sl.). Sandra Juranić je na gornjoj etaži galerije izložila slike-objekte, odnosno kolaže sastavljene od različitih predmeta, kombiniranih s različitim tehnikama crtanja, odnosno slikanja. U oba slučaja, riječ je o pokušaju da se različitim metodama reprezentira emotivna i društvena svakodnevica. Obje su autorice diplomirale na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Miroslava Šuteja.

function onClickDefaultHome(e) {\nstory.closeAllTiddlers();\nconfig.options.txtDefaultTiddlers = "";\nsaveOptionCookie('txtDefaultTiddlers');\nvar start = store.getTiddlerText("DefaultTiddlers");\nif(start)\nstory.displayTiddlers(null,start.readBracketedList());\n}\n\nconfig.macros["defaultHome"] = {label: "2009.", prompt: "2009.", title: "2009."};\nconfig.macros.defaultHome.handler = function(place) {\ncreateTiddlyButton(place,this.label,this.prompt,onClickDefaultHome);\n\n}

function onClickNajave(e) {\nstory.closeAllTiddlers();\nconfig.options.txtNajave = "";\nsaveOptionCookie('txtNajave');\nvar start = store.getTiddlerText("Najave");\nif(start)\nstory.displayTiddlers(null,start.readBracketedList());\n}\n\nconfig.macros["Najave"] = {label: "Najave", prompt: "Najave", title: "Najave"};\nconfig.macros.Najave.handler = function(place) {\ncreateTiddlyButton(place,this.label,this.prompt,onClickNajave);\n\n}

function onClickPoziv(e) {\nstory.closeAllTiddlers();\nconfig.options.txtPoziv = "";\nsaveOptionCookie('txtPoziv');\nvar start = store.getTiddlerText("Poziv");\nif(start)\nstory.displayTiddlers(null,start.readBracketedList());\n}\n\nconfig.macros["Poziv"] = {label: "Poziv...", prompt: "Poziv", title: "Poziv"};\nconfig.macros.Poziv.handler = function(place) {\ncreateTiddlyButton(place,this.label,this.prompt,onClickPoziv);\n\n}

\n...i dobro došli na web stranicu Galerije Galženica. Stranica je zamišljena kao svojevrsni galerijski blog - kao nelinearna web bilježnica - na kojem se posjetitelji mogu informirati o izložbama, umjetnicima i svim ostalim bivšim i budućim događanjima vezanim za naš rad.\n\nNajveći dio stranice namijenjen je pružanju osnovnih informacija o gotovo svakodnevnom radu galerije: o njezinoj lokaciji, o njezinom izgledu, o aktualnim izložbama i budućim događanjima. Korisne informacije o galeriji, također, možete saznati u direktoriju nazvanom FAQ (Frequently Asked Questions). Zahvaljujući sve demokratičnijoj kulturi Interneta, omogućili smo vam da više fotografskog materijala s naših izložaba pogledate na najpoznatijem mjestu za "on-line" foto-menadžment - na Flickru [http://www.flickr.com/], odnosno da web stranice nama srodnih institucija, suradnika, sponzora i prijatelja posjetite putem "bookmark" servisa Del.icio.us [http://del.icio.us/]. Linkovi na njih nalaze se na lijevoj strani ekrana dolje.\n\nDrugi dio stranice odnosi se na dokumentaciju rada galerije, koju možete naći u direktoriju Arhiva, također na lijevoj strani ekrana. Na dokumentarnoj razini stranice nalazi se i direktorij Zbirka u kojem izlažemo sadržaj umjetničke zbirke Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, koja je najvećim dijelom nastala u periodu od 1980. do 2000. godine.\n\nNa pravnoj razini, sadržaj ove stranice reguliran je Creative Commons licencom, koju u svom punom obliku možete vidjeti ukoliko kliknete na sivu ikonicu (CC, Some Rights Reserved). Ona ukratko znači da sve sadržaje ove web stranice smijete koristiti ukoliko im navedete izvor ili autora, ukoliko ih koristite u nekomercijalne svrhe i ukoliko ih ne mijenjate, odnosno ne prerađujete.\n\nZa sada stranicu možete čitati samo na hrvatskom jeziku. Nadamo se da ćemo slijedeće godine pokrenuti i englesku verziju. \n\nUkoliko koristite Firefox web pretraživač, moguće je da ćete s njegovim starijim verzijama imati manje probleme u izgledu stranice, pa vam savjetujemo da "apgrejdate" zadnju verziju, tj. Firefox 1.5.0.4. Internet Explorer 6 i Opera 9 nisu bili pokazali nikakve probleme u čitanju stranice.\n\nUkoliko želite obavijesti o izložbama primati putem elektronske pošte, slobodno nas obavijestite o tome putem naše e-mail adrese, koja se nalazi u direktoriju, odnosno "tiddleru" Kontakti.\n\nI "last but not least": stranica je pisana u Java script softverskoj implementaciji poznate Wiki paradigme jednostavnog objavljivanja sadržaja na internetu, o čemu više možete pročitati ovdje [http://www.tiddlywiki.com/].\n\np.s.\nPosebno hvala Marcellu na "dizajnu" stranice. Hvala i razmjenjivačima [http://www.razmjenavjestina.org/]: Aki, Dobrici, Aci, Budu, Leshu i drugima na prijedlozima, kritikama i pohvalama.\n\nKlaudio Štefančić\nvoditelj Galerije Galženica

\nU svojoj knjizi Stoljeće, Alain Badiou opisuje 20. stoljeće kao stoljeće politike i umjetnosti. S jedne strane, revolucionarna politika, riješena da u kraj stane svim proturječjima moderniteta, i s druge, beskompromisna umjetnost riješena da ravnopravno s drugim društvenim praksama sudjeluje u stvaranju budućnosti. Ono što obilježava 20. stoljeće, tvrdi dalje Badiou, trenutak je u kojem se umjetnički i politički projekt susreću i križaju tako da nam se u jednom trenutku čini da umjetnost ima veću političku vrijednost i udarnu snagu od politike, a politika više ljepote od umjetnosti.\n\nCijelo je 20. stoljeće u umjetnosti, tako, kritika reprezentacije. U toj kritici likovna je umjetnost otišla najdalje. Avangarda je bila novo, ona je izražavala sadašnjost i najavljivala budućnost; sve ostalo je bilo staro, klasično, konzervativno i predstavljalo je prošlost. Ta neprestana sučeljenost 'starog' i 'novog' rezultirala je, tvrdi Badiou, nerazriješenom napetošću, nekom nedijalektičkom disjunkcijom, bez sinteze. Više obećanjem razriješenja, nego pokušajem njegove provedbe. \n\nNa tragu Badiouve teze da 21. stoljeće zaslužuje neku konjukciju, neko razriješenje neprestane napetosti, neko i-i, a ne ili-ili, pozivamo vas da svojim radovima i projektima participirate u programu Galerije Galženica za 2010. godinu. Nadamo se da vam dolje navedena pitanja mogu biti od pomoći.\n\nNosi li danas umjetnička reprezentacija iste probleme kao u 20. stoljeću? Je li slika i dalje simulacija? Ili simulacija simulacije, ili i jedno i drugo? Moramo li još uvijek birati između slike i akcije, ili nam je danas dopušteno da se ravnopravno služimo i jednim i drugim, kao alatima i kao idejama? Unose li tzv. novi mediji neku promjenu u ovu, za Badioua, tipično modernu paradigmu umjetničke invencije? Kako – ako postoji – izgleda ikonoklazam za 21. stoljeće? Ako se umjetnost 20. stoljeća iscrpila u provedbi vlastite emancipacije, što joj u globalnom društvu danas predstoji da radi? Da kao u antiglobalističkim demonstracijama, ili u blokadi Filozofskog fakulteta u Zagrebu predstavlja neku vrstu pozadinske okrijepe pred sraz s policijom, predah između dvije akcije, ili da jednostavno jamči za vizualnu atraktivnost događaja i njegove medijsku reprezentacije?\n\nPrijedloge (umjetnički radovi i projekti, kustoske koncepcije) do 1. srpnja slati na adresu galzenica@gmail.com. Rezultati poziva bit će poznati do 15. srpnja 2009.\n

[img[slika | images/68.jpg]]

Marketinški stručnjaci tvrde da nema bolje reklame od samoreklame, liječnici da je bolje spriječiti nego liječiti, a kršćani da je bez samopomoći teško računati, kako na tuđu, tako i na Božju pomoć.\n\nTako smo i mi, prije ljetnih praznika, odlučili s javnošću podijeliti nekoliko dobrih vijesti s nadom da će nam to pomoći u budućem radu.\n\nNaša izložba //Nove mreže novih medija// proglašena je tako izložbom lipnja mjeseca na portalu Hrvatskog dizajnerskog društva (http://dizajn.hr/; kustos: Klaudio Štefančić; dizajnerice: Nina Bačun i Roberta Bratović) \n\nIsta je izložba, s druge strane, recenzirana na prestižnom portalu Rhizome.org posvećenom (novo)medijskoj umjetnosti i kulturi (http://rhizome.org/editorial/fp/blog.php/757).\n\nUgodan odmor i vidimo se u rujnu!

Nakon ljetne pauze, odgodili smo početak jesenskog dijela programa iz jednog jednostavnog razloga: uvodimo novu rasvjetu. Na kraju gotovo 27. godine rada sa starom halogenom rasvjetom, ovaj ćemo mjesec dobiti novu, profesionalnu ERCO rasvjetu. Ova investicija od 80.000,00 kuna nešto je manja od polovice našeg godišnjeg budžeta i puno manja od troškova organizacije nemalog broja različitih kulturnih događaja u regiji. S obzirom na kvalitetu, nadamo se da će nas nova rasvjeta poslužiti i idućih dvadesetak godina :) \n\nŠto se tiče programa za drugu polovicu godine, on će izgledati ovako:\n\nGordana Pogledić Jančetić, //Digitalni kolaži//, 27.09. - 21.10.2007.\nKristina Lenard, // Fotosinteza //, 31.10. - 18.11.2007.\nAna Hušman, // Po bontonu // , 28.11. - 23.12.2007.\n\nPozdrav i vidimo se u galeriji!\n

[img[R_Vilic.tif | images/R_Vilic.tif.jpg]]\n\nSlikarstvo se Roberte Vilić početkom 90-tih pojavilo na kraju prvog vala recepcije europskih umjetničkih kretanja, koja je osobito u slikarstvu 80-tih obilježena povratkom gestualnoj, neo-ekspresionističkoj, tzv. "novoj" slici. U tom kontekstu, pozicionirati se u odnosu na tradiciju enformela, kao što je to učinila autorica, značilo je nekoliko stvari: reafirmirati slikarstvo kao reprezentativno područje umjetničkog rada, odrediti ga kao nemimetičku djelatnost i (auto)poetički ga interpretirati kao izraz unutarnje nužnosti. Ove izvorno modernističke postavke omekšane su uvođenjem znakova iz drugih, ne-slikarskih znakovnih sistema (numerički, alfabetski znaci, leksički i sintaktički elementi hrvatskog jezika) i na toj razini možemo očitati određene promjene u odnosu na historijski apstraktni ekspresionizam. U tom smislu, slikarstvo Roberte Vilić kao slikovni i kao kulturalni znakovni sustav, može označavati i specifičnu povijest moderne i postmoderne umjetnosti u Hrvatskoj, budući da citira, reinterpretira, intimizira, omekšava reprezentativnu, herojsku tradiciju apstraktnog ekspresionizma, odnosno enformela.\nRoberta Vilić diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1998.. Izlagala je na samostalnim i skupnim izložbama od 1992. u zemlji i u inozemstvu. Nagrađena je Nagradom talijanskog kulturnog centra na 28. zagrebačkom salonu i 2. nagradom na festivalu Umjetnost u gradu u Mainzu.

[img[slika | images/23.jpg]]

[img[sterle..jpg | images/sterle.jpg]]\n\nSandre Sterle (1965) problematizira modele komunikacije i medijske tehnologije, te istražuje umjetničke i strateške mogućnosti manipulacije slikom. Koristeći vlastiti identitet u obliku fiktivnih autoportreta na suvremenoj društvenoj pozadini realizira radove u kojima ističe različitost između osobnog iskustva i medijski konstruiranih prikaza. U video instalaciji "Integracije/ Tko će se igrati?", koju će postaviti u Galeriji Galženica, provlače se ideje integriranja različitosti između pokreta i zastoja, filma i videa, muškog i ženskog, artificijelnog i prirodnog, domaćeg i stranog, dječjeg i odraslog. \nSandra Sterle završila je ALU u Zagrebu 1989., a na akademiji u Dusseldorfu pohađala je studij u klasi Nan Hoover. Izlaže od 1995. u zemlj i inozemstvu. Dobitnica je Nagrade za najboljeg mladog video umjetnika na međunarodnom festivalu Video Medeja u Novom sadu 1997. i Nagrade nizozemske fondacije "Werkburs". U svojstvu docentice predaje umjetnost novih medija na Umjetničkoj akademiji u Splitu. \n[http://www.sterle.org]

[img[sandro..jpg | images/sandro.jpg]]\n\n\n\nTaksonomija tehnološke transformacije\n\nIzložba Sandra Đukića zahtjevna je. Zahtjevna je za autora, ali još više za posjetitelja. Ne toliko formom – iako pretpostavlja određenu razinu i tehnološke i vizualne pismenosti – koliko sadržajem, preciznije temama koje propituje i njihovom aktualnošću.\n \nJedna od tih tema pitanje je prirode fotografije kao umjetničke forme u suvremenom sve digitaliziranijem svijetu. Iako je digitalizacija fotografije, makar u rudimentarnom obliku, započela prije više od pola stoljeća, recentni razvoj tehnologije – i s tim u vezi sniženje cijena osobnih računala, medija za pohranu podataka i digitalnih aparata – rezultirao je s dvije bitne stvari. Fotografija kao objekt više ne prolazi kemijsku obradu čime se mijenja njezina vrijednost. Ne u nekom određenom pozitivnom ili negativnom smislu, već u samoj prirodi. Rapidan rast mega-piksela tehnološki ne samo da ne doprinosi kvaliteti fotografije već i isključuje brojne mogućnosti koje klasična, analogna fotografija nudi: od samog čina fotografiranja do obrade filma i negativa. Svakako, dobiva se na brzini, dobiva se do određene razine i na „istinosti“, ali neodgovoreno je (a posebno u nas rijetko i postavljeno) pitanje što se sve gubi. Postavlja se pitanje slično pitanju koje su još sredinom devedesetih godina, referirajući se na informacijsku tehnologiju i digitalnu komunikaciju postavili prije svih ''Critical Art Ensamble'' i ''Geert Lovink''. Naime, iako se brzina transfera informacija, kao i njezina količina i dostupnost gotovo eksponencijalno povećavaju, vrijeme potrebno za procesuiranje i dalje ostaje isto, ograničeno ljudskim kognitivnim sposobnostima. Vodi li ta ograničenost zapravo površnosti i gubljenjem u količini na račun kakvoće? U “fotografskom diskurzu“ to bi pitanje moglo glasiti: da li sve rapidnije rastuća količina digitalnih fotografija zapravo sa sobom (nužno?) vodi sve kraćem vremenu za promatranje, analizu, vizualno i/ili intelektualno procesiranje fotografije?\n\nNo, Sandro Đukić ide još dalje. Na određeni način on preokreće pitanje koje je ''Benjamin'' postavio tridesetih godina prošloga stoljeća – kako fotografija mijenja umjetnost? – u: kako tehnološki posredovana umjetnost (primjenjena kao što je primjerice grafički dizajn, ali i tržište umjetnosti) mijenja fotografiju? Sve uobičajenija suvremena umjetnička praksa transformirala je izvorno tiskanu umjetnost u salonsku umjetnost pojedinačne slike na zidu, nerijetko uklopljenu/ukalupljenu u kakvu multimedijsku instalaciju u kojoj digitalno snimljena fotografija biva digitalno prezentirana ili projicirana, bez da je ikada otisnuta, dakle da je zaživjela u fotografiji intrizičnom mediju.\n\nŠto se pri tome mijenja u ''vizualnoj ekonomiji fotografije''? Sam termin //vizualne ekonomije// razvijen je na radovima Deborah Poole i stavlja naglasak na organizaciju proizvodnje i razmjene slika, a ne samo na njezinom vizualnom sadržaju: “riječ ekonomija pretpostavlja da je područje vizualnoga organizirano na neki sistematičan način. Također je jasno da ta organizacija u mnogome ovisi koliko o društvenim odnosima, nejednakošću i moći toliko i o dijeljenim značenjima i zajednici... Za Deborah Poole vizualna ekonomija ima tri razine: //organizaciju proizvodnje koja okružuje kako pojedince tako i tehnologije koje slike proizvode//, //cirkulaciju... slika i slikovnih objekata// i //kulturalne i diskurzivne sustave preko kojih se grafički prikazi procijenjuju, interpretiraju, i pridaje im se povijesna, znanstvena i estetska vrijednost//.\n\nOdstranjivanjem fotografija iz njihova izvorna konteksta proizvodnje i cirkulacije, te njihovim postavljanjem u galerijski prostor, negira se vizualna ekonomija koja ih je proizvela i pridaje im se neutralnije značenje sirovog materijala, svojevrsnog prozora u prošlost. Time se svaka pojedinačna fotografija, ali i njihova cjelina (u formi baze fotografija) repozicioniraju istovremeno i u odnosu na vrijeme/mjesto njihova nastanka i u odnosu na mjesto/vrijeme prvotno ciljane svrhe, što vodi do, možda i ključnog, problema digitalno posredovane fotografije: ''pitanja klasifikacije'', taksonomije fotografija. Pitanje je to koje se sve više nameće unutar informacijskih i informatoloških znanosti (posebnu u razvojnim teorijama tzv. semantičkog weba), ali i pred konzumentima, bez obzira radilo se o pornofilima koji pretražuju Internet u potrazi za nekim specifičnim fetišem, marketinškim stručnjacima koji odlučuju o vizualnom izgledu medijskih kamapanja ili //običnim ljudima// koji se nose sa sve većim obiteljskim albumima. Kako pronaći traženo u naizgled nepreglednoj masi fotografija (pritom često vrlo sličnih)?\n\nZa razliku od općeprihvaćenih iako još uvijek ne i definitivno znanstveno dokazanih - poput jedinstvenosti otiska prsta - kod fotografije je stvar u dokazu lakša. S obzirom da dva tijela ne mogu zauzimati isti prostor u istome trenutku, bez obzira koliko kratka ekspozicija bila, čak i //rafalno// fotografiranje uvijek će rezultirati nizom vrlo (čak do nerazlikovnosti) sličnih, ali ne i istih fotografija. No, time sistem klasifikacije – a analogija s poviješću daktiloskopije ponovno to vrlo dobro pokazuje – nije ništa lakši. \n\nPrva i vrlo važna stvar je da svaka slika ima promjenjiv sadržaj, koji može biti dostupan uzastopno ili istovremeno istom ili različitim gledateljima. O ovim //višestrukim načinima gledanja// je mnogo pisano, ali je to i dalje vrlo otvoreno područje. Valja spomenuti i razliku u odnosu na tekstualne podatke. Dok tekstualni podaci mogu imati pregršt sadržaja i značenja, u uvjetima propitivanja, vizualni i lingvistički sadržaj su jednoznačni. Osnovne građevne jedinice tekstualnih datoteka su veze među znakovima koje predstavljaju riječi koje sadrže direktno semantičko značenje. Nasuprot tome, ''pikseli od kojih se sastoji digitalna slika'' nemaju nikakvo značenje. Značajna obrada slike potrebna je da bismo zaključili kako na slici postoji jednostavan krug, a pogotovo kompliciraniji objekt poput drveta. Usporedba dvije slike može nam reći samo jedno - jesu li one jednake ili različite. Ne možemo zaključiti ništa o sličnosti objekata ili scena koje prikazuju.\n\nIako je povjesnoumjetnička teorija bogata različitim naratološkim, ikonografskim, multidiskurzivnim i drugim pokušajima klasifikacije vizualnog materijala, od ''Panofskoga'' do suvremenih, tehnološki sofisticiranih teorija ''Ornagera'' i ''Rasmussena'', među mnogima, za sada ne postoji univerzalno primjenjiv način katalogiziranja fotografija, osim na vrlo općoj razini. Niti suvremene katalogizacije tipova slika, niti klasična ikonografija jednostavno nisu dorasle tome problemu. I možda temeljna vrijednost izložbe Sandra Đukića upravo leži u činjenici da, prezentirajući i igrajući se s vlastitom arhivom, kroz permutacije i varijacije njezinih dijelova, kroz prebacivanje iz jednog medija u drugi, iz jedne tehnike i tehnologije u drugu ukazuje na to. (Igor Marković)\n\n\n''Sandro Đukić'' je rođen 1964. u Zagrebu gdje je 1989. diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti (prof. Đuro Seder). Od 1989. do 1993. kao gostujući i redovni student pohađao je Umjetničku akademiju u Dusseldorfu najprije u klasi Nam June Paika, a zatim u klasi Nan Hoover. Na istoj je ustanovi od 1993. do 1994. pohađao poslijediplomski studij (prof. Nan Hoover). Izlagao je na četrnaest samostalnih i više desetaka skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu, te držao predavanja na više domaćih i međunarodnih simpozija. Dobitnik je Nagrade hrvatskih likovnih umjetnika 1991.\n\nLinkovi:\n\n(1) http://www.d-a-z.hr/ostalo/predavanja/sandro-dukic-prostor-realnosti.htm\n(2) http://www2.mmsu.hr/en/exhibitions/dukic/index.html\n\n

Type the text for 'Sanja Iveković, "Radovi na cesti", 8.11. - 8.12. 2006.'

[img[ivekovic1..JPG | images/ivekovic1.JPG]] [img[ivekovic2..JPG | images/ivekovic2.JPG]]\n\n//''Sanja Iveković, Liver Pool, 2004.''//\n\n\nIzložba "Radovi na cesti" svojevrsna je retrospektiva, kritički pregled umjetničkog rada Sanje Iveković(2), koji se protekla tri desetljeća odvijao u javnom prostoru grada, politike, kulture, umjetnosti ili povijesti . Bilo da je riječ o projektu "Lady Rosa of Luxembourg" izvedenog u Luxembourgu 2001. godine (3), o projektu na bijenalu u Liverpoolu 2004. u kojem je javni prostor grada iskorišten za svakodnevno suočavanje njegovih građana s osjetljivim političkim pitanjima, ili o projektu "Ženska kuća", koji je 2002. kulminirao objavljivanjem knjige i intervencijom na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, rad Sanje Iveković uvijek je okrenut analizi i kritici dominantnih političkih i kulturnih praksi. Iz perspektive, koju bismo za potrebe ove najave, mogli bez zadrške nazvati feminističkom, Sanja Iveković, od samih početaka svog umjetničkog rada, ukazuje na stereotipne, paradoksalne i hegemonijske reprezentacije spola, umjetnosti, nacije, povijesti…(1)\n\n"Radovi na cesti" nastali su, prije svega, u tijesnom suodnosu s kontekstom u kojem se pojavljuju, odnosno izlažu: u slučaju "Ženske kuće" riječ je o problemu nasilja nad ženama i izostanku potpore djelovanju istoimene nevladine organizacije posvećene zaštiti ugroženih žena; u slučaju spomenika "Lady Rosa of Luxembourg" riječ je o analizi prikazivanja žene, specifičnog upravo za europsku, zapadnu kulturu. U tom je projektu Sanja Iveković replicirala spomeničku figuru žene Gelle Fra, zaštitnicu luksemburške državnosti, ali tako da je novu figuru prikazala kao trudnu, odnosno kao referencu na jednu od najpoznatijih socijaldemokratskih prvakinja i borkinja za radnička, odnosno ženska prava (Rosa Luxemburg). U slučaju grada Rorbacha u Austriji, na primjer, i konferencije "Creating the change" posvećene ženama Romkinjama, Sanja Iveković, je pak, realizirala živi spomenik (Rorbachs lebendes denkmal) posvećen Romima žrtvama holokausta: služeći se jednom od arhivskih fotografija, koje prikazuju Rome iz Rorbacha pogubljene u nacističkim logorima, okupila je sudionike konferencije na istom mjestu i u istom rasporedu, simulirajući tako jedan tragični dio povijesti ovog malog austrijskog grada.\n\nKustosi izložbe su Urša Jurman i Klaudio Štefančić. Izložbu prati katalog/knjiga na engleskom jeziku s tekstom Bojane Pejić, kustosice i teoretičarke umjetnosti. \n\nIzložba je realizirana u suradnji s Centrom i Galerijom P74 iz Ljubljane (4) i međunarodnim festivalom Mesto žensk/ City of Women (5). Izložba je realizirana sredstvima Grada Velike Gorice, te zahvaljujući podršci tvrtke Atman [http://www.atman.hr/] i Instituta za suvremenu umjetnost iz Zagreba [http://www.scca.hr/].\n\nLinkovi:\n\n1.[http://www.womenngo.org.yu/sajt/sajt/saopstenja/razgovori/sanja_ivekovic.htm]\n2.[http://kunstaspekte.de/index.php?action=webpages&k=662]\n3.[http://lb.wikipedia.org/wiki/Lady_Rosa_of_Luxembourg] \n4.[http://www.zavod-parasite.si/first.htm]\n5.[http://www.cityofwomen.org/2006/slg]

[img[martinovic,kunovic..tif | images/martinovic,kunovic.tif.jpg]]\n\nKomponirajući svoje slike kao diptihe i triptihe, Saša je tradicionalnu metodu slikanja po motivu, kao tradicionalnu slikarsku metaforu i doslovno realizirala. Naime, služeći se različitim tehnikama (grafitna i kemijska olovka, akrilik) slikala je slijedeći unaprijed određenu dekorativnu strukturu ornamenta i reljefnu teksturu platna. Slikanje po strogo određenom predlošku, čije je porijeklo uvijek povijesno i visoko-umjetničko, a funkcija suvremena, praktična i široko popularna, sigurno je najprepoznatljivije obilježje njezinog slikarskog rada. Bilo da se radi o Halsovim "Nadstojnicama staračkog doma" slikanih u matisovskoj maniri, preslikavanim mrtvim prirodama iz fotografski ilustriranih kuharica, ili slobodno repliciranih kontura ženskih aktova iz povijesti slikarstva, Saši Martinović Kunović područje je - na kojem se slijedom povijesnih promjena potiru razlike između vrijednog i banalnog, jedinstvenog i masovnog, estetskog i kičastog, umjetničkog i dekorativnog - posebno zanimljivo.\nSaša Martinović Kunović diplomirala je na Višoj školi za tekstil i obuću i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

[img[logo | images/galzenica_logo.png]]

http://www.galerijagalzenica.com.hr/

[img[Persic..tif | images/Persic.tif.jpg]]\n\nPovodom obljetnice smrti velikogoričkog slikara Slavka Peršića, organizirana je retrospektivna izložba na kojoj su prikazane njegove slike nastale u periodu od 1971. do 1992. godine. Slavko Peršić samouk je slikar, koji je slikarske principe gradio u okvirima tzv. Nove slike. Izlagao je na 20-tak samostalnih i isto toliko skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Bio je član HDLU-a od 1992. Izložbu su kurirali Guido Quien i Radovan Vuković, također predstavljeni i predgovorima u katalogu izložbe. U izdanju Grada Velike Gorice i Pučkog otvorenog učilišta objavljena je i monografija posvećena Slavku Peršiću, čiji je autor Guido Quien."

[img[slika | images/42.jpg]]

[img[slika | images/39.jpg]]

[img[slika | images/44.jpg]]

[img[slika | images/41.jpg]]

[img[slika | images/40.jpg]]

[img[slika | images/43.jpg]]

[img[norman_rockwell..jpg | images/norman_rockwell.jpg]]\n\n//''Norman Rockwell, Triple Self - Portrait, 1960.''//\n\n\n\nU 2007. godinu ulazimo s nemalim promjenama u radu. Prije svega, novu programsku i kalendarsku godinu pokušat ćemo bazirati na nekom aktualnom problemu, nekoj zanimljivoj temi ili pojavi, bilo da je ona dio uže ili šire umjetničke kulture. Tako ćemo umjesto zbroja pojedinačnih izložaba u 2007. godini organizirati izložbe na temelju određenog svojstva karakterističnog – više ili manje - za sve predstavljene umjetnike. U ovoj godini, to će biti problem slike i slikovnog prikazivanja.\n\nUmjetnička djelatnost definitivno je krajem 20. stoljeća izgubila svoju dominaciju na području slikovnog prikazivanja. Stoga ćemo nizom izložaba pokušati potaknuti na razmišljanje o izmijenjenom položaju umjetničke slike u odnosu na druge oblike slikovnog prikazivanja. U kulturi slike, dakle - kako mnogi nazivaju suvremeni povijesni trenutak – kakvo mjesto pripada tradicionalnoj umjetničkoj slici, a kakvo njezinoj suvremenoj medijskoj inačici? Jesmo li u stanju razlikovati sliku slikarstva i sliku video igre obješene na zid neke renomirane institucije? Postoji li uopće razlika između televizijske, kompjuterske, fotografske i štafelajne slike, s kojima se susrećemo svaki dan: u kafiću, na kolodvoru, u galeriji, na trgu…? Može li slika pričati i nije li vrijeme da nakon modernističkog ikonoklazma, opišemo sve mogućnosti i osobitosti slikovnog prikazivanja?\n\nPromjene u radu odnose se, također, i na izložbenu dokumentaciju. Umjesto kataloga koji smo radili za svaku pojedinu izložbu, od 2007. godine krenut ćemo s izdavanjem dvojezičnog godišnjeg kataloga. U njemu ćemo, krajem godine, predstaviti sve izložbe. Kao i do sada, umjetnici i njihov rad bit će predstavljeni kraćim tekstom, ilustracijama izloženih radova i kratkom biografijom umjetnika. Godišnji katalog sadržavat će i dva opširnija teksta vezana za aktualnu temu izložbene sezone. Oni će - nadamo se - dodatno kontekstualizirati program i značenjski ga otvoriti prema drugačijim oblicima umjetničke i kritičarske prakse.\n\nRadovi umjetnica i umjetnika koje ćemo tijekom 2007. predstaviti u Galeriji Galženica primjer su gotovo školskog vizualnog prikazivanja u povijesti zapadne umjetnosti (s izuzetkom net.arta): od tradicionalne štafelajne slike, preko fotografije do televizijske (elektronske), odnosno digitalne video slike.\n\nKronološki gledano, moći ćete vidjeti slijedeće: u veljači ''Igor Kuduz'' izložit će polaroid fotografije, koje na osobit način revitaliziraju medij fotografije u susretu s različitim (vizualnim) kulturama Interneta. U ožujku ''Marko Tadić'', dobitnik ovogodišnje nagrade na Salonu mladih u Zagrebu, izložit će svoje slike, svojevrsne poligone ili platforme - kako ih zovemo - za beskonačno recikliranje vizualnih znakova suvremene kulture i kompostiranje ikonografskog smeća. \n\nTravanj je namijenjen još jednom mladom slikaru, nedavnom dobitniku nagrade Erste banke, ''Zlatanu Vehaboviću'', koji u svom slikarstvu na osobit način koristi motive koji dolaze iz različitih područja vizualne kulture (ranorenesansno slikarstvo, video igre, popularna ikonografija ). U svibnju ''Mare Milin'' će izložiti modne fotografije koje iz nekog razloga – najčešće komercijalnog – nisu bile objavljene u nekima od najpoznatijih //editoriala// hrvatskih modnih magazina.\n\nLipanj je i ove godine rezerviran za ''izložbu finalista Nagrade Radoslav Putar''. Izložba nije dio uže ovogodišnje koncepcije, ali je zato svakako jedna od boljih manifestacija suvremene umjetnosti u Hrvatskoj, te ju zato i ovaj puta s ponosom i radošću najavljujemo.\nNa prijelazu s rujna na listopad svoje hibridne radove nastale negdje na području između slikarstva, fotografije i računalnih grafičkih programa pokazat će ''Gordana Pogledić Jančetić'', mlada velikogorička umjetnica. U studenom, pak, svoje fotografije izložit će ovogodišnja dobitnica Nagrade publike na Trijenalu hrvatskog kiparstva ''Kristina Lenard'' čiji dosadašnji rad karakterizira visoka estetizacija snimljenih interijera i eksterijera. Zahvaljujući tome, njezine fotografije ponovno aktualiziraju gotovo zaboravljene dihotomije između stvarnog i konstruiranog, prirodnog i umjetnog, odbojnog i privlačnog. \n\nPosljednja izložba u prosincu 2007. bit će posvećena video umjetnosti. Izlagat će ''Ana Hušman'', video umjetnica i redateljica, koja gotovo svakim svojim novim filmom osvoji po nekoliko nagrada na domaćim ili inozemnim festivalima. U Galeriji Galženica, pokazat će najnoviji kratkometražni filma na kojem upravo započinje rad. \n\nUjedno koristimo priliku da vam se zahvalimo na podršci koju nam pružate: prije svega na vašim dolascima, na zanimanju koje pokazujete, na profesionalnoj ili prijateljskoj vezanosti za naš rad…\n\nZa sada - toliko.\n\nVidimo se!\n

[img[slika | images/57.jpg]]

[img[S_B_Uzelac..tif | images/S_B_Uzelac.tif.jpg]]\n\nIzložba Sonje Briski Uzelac, na neki način, hibridna je izložba: ona je ujedno i izložba slika i ambijentalna izložba, "site specific" intervencija. Ako je gledamo kao izložbu slika, onda moramo reći da je izloženo 30 slika iz serije "Kvadrati" i "Pravokutnici", slika "Viatorovska perspektiva" i dvije male slike koje podsjećaju na Maljevičeve kvadrate. Ako je gledamo kao ambijentalnu izložbu, prilagođenu specifičnom karakteru galerijskog prostora, onda moramo konstatirati da je riječ o postavu 30 pravokutnih i kvadratnih monokromno plavih slika u prostoru, tako da njihov postav sugerira perspektivna skraćenja, na način poznat iz tradicije renesansne umjetnosti. U tom smislu, "Viatorovska perspektiva" kao slika jasna je referenca na renesansnu matematičku konstrukciju prostora na dvodimenzionalnoj površini, a dvije male slike, plavi i crni kvadrat, referenca na drugi pol tradicije zapadnog slikarstva: na koncept bespredmetene umjetnosti Kazimira Maljeviča. Sonja Briski Uzelac, "učena slikarica", kako je naziva Miško Šuvaković, profesorica je i teoretičarka umjetnosti, te slikarica koja je 1976. završila Fakultet likovnih umjetnosti u Beogradu. Doktorirala je 1984. na beogradskom sveučilištu. Predavala je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, a trenutno predaje na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu i na Akademiji primijenjene umjetnosti u Rijeci. Na 26. salonu mladih u Zagrebu 2001. nagrađena je za teorijska ostvarenja.

[img[slika | images/37.jpg]]

[img[slika | images/38.jpg]]

[img[slika | images/36.jpg]]

[img[slika | images/59.jpg]]

[img[ALU Jabukovac | images/alujabukovac.jpg]]\n\nALU, Jabukovac 10 naziv je skupne izložbe studenata zagrebačke Akademije likovne umjetnosti iz klase Miroslava Šuteja. Šutej je jedan od rijetkih profesora, koji je čin javnog nastupa u nekoj od galerija suvremene umjetnosti pretvorio u dio pedagoškog programa. Tako je i ova generacija dobila priliku javno predstaviti rezultate svoga, u tom trenutku, još nesvršenog školovanja. Izlagali su Jelena Bračun, Petra Brnardić, Maja Cipek, Maja Curman, Josipa Čačić, Danijela Gerard Phillip, Izabela Hren, Gordan Krabogdan, Natali Kasap, Ksenija Kordić, Goran Kujundžić, Miron Milić, Ivan Domagoj Vuco i Silvio Vujičić.\n

/***\n!Colors Used\n*@@bgcolor(#8cf): #8cf - Background blue@@\n*@@bgcolor(#18f): #18f - Top blue@@\n*@@bgcolor(#04b): #04b - Mid blue@@\n*@@bgcolor(#014):color(#fff): #014 - Bottom blue@@\n*@@bgcolor(#ffc): #ffc - Bright yellow@@\n*@@bgcolor(#fe8): #fe8 - Highlight yellow@@\n*@@bgcolor(#db4): #db4 - Background yellow@@\n*@@bgcolor(#841): #841 - Border yellow@@\n*@@bgcolor(#703):color(#fff): #703 - Title red@@\n*@@bgcolor(#866): #866 - Subtitle grey@@\n!Generic Rules /%==============================================%/\n***/\n/*{{{*/\nbody {\n background: #fff;\n color: #000;\n}\n\na{\n color: #8a825c;\n text-decoration: underline;\n}\n\na:hover{\n background: #8a825c;\n color: #ABC2A1;\n}\n\na img{\n border: 0;\n}\n\nh1,h2,h3,h4,h5 {\n color: #8a825c;\n background: #ABC2A1;\n}\n\n.button {\n color: #8a825c;\n border: 0px;\n text-decoration: none;\n}\n\n.button:hover {\n color: #ABC2A1;\n background: #8a825c;\n}\n\n.button:active {\n color: #8a825c;\n background: #ABC2A1;\n border: 0px;\n}\n\n/*}}}*/\n/***\n!Header /%==================================================%/\n***/\n/*{{{*/\n.header {\n background: #ABC2A1;\n}\n\n.headerShadow {\n color: #000;\n}\n\n.headerShadow a {\n font-weight: normal;\n color: #000;\n}\n\n.headerForeground {\n color: #fff;\n}\n\n.headerForeground a {\n font-weight: normal;\n color: #8cf;\n}\n\n/*}}}*/\n/***\n!General tabs /%=================================================%/\n***/\n/*{{{*/\n\n.tabSelected{\n color: #8a825c;\n background: #ABC2A1;\n border-left: 1px solid #8a825c;\n border-top: 1px solid #8a825c;\n border-right: 1px solid #8a825c;\n}\n\n.tabUnselected {\n color: #ABC2A1;\n background: #8a825c;\n}\n\n.tabContents {\n color: #8a825c;\n background: #ABC2A1;\n border: 1px solid #8a825c;\n}\n\n.tabContents .button {\n border: 0;}\n\n/*}}}*/\n/***\n!Sidebar options /%=================================================%/\n~TiddlyLinks and buttons are treated identically in the sidebar and slider panel\n***/\n/*{{{*/\n#sidebar {\n}\n\n#sidebarOptions input {\n border: 1px solid #8a825c;\n}\n\n#sidebarOptions .sliderPanel {\n background: #ABC2A1;\n}\n\n#sidebarOptions .sliderPanel a {\n border: none;\n color: #8a825c;\n}\n\n#sidebarOptions .sliderPanel a:hover {\n color: #ABC2A1;\n background: #8a825c;\n}\n\n#sidebarOptions .sliderPanel a:active {\n color: #8a825c\n background: #ABC2A1;\n}\n/*}}}*/\n/***\n!Message Area /%=================================================%/\n***/\n/*{{{*/\n#messageArea {\n border: 2px;\n background: #ABC2A1;\n color: #8a825c;\n}\n\n#messageArea .button {\n border: 1px;\n padding: 0.2em 0.2em 0.2em 0.2em;\n color: #ABC2A1;\n background: #8a825c;\n}\n\n/*}}}*/\n/***\n!Popup /%=================================================%/\n***/\n/*{{{*/\n.popup {\n background: #18f;\n border: 1px solid #04b;\n}\n\n.popup hr {\n color: #014;\n background: #014;\n border-bottom: 1px;\n}\n\n.popup li.disabled {\n color: #04b;\n}\n\n.popup li a, .popup li a:visited {\n color: #eee;\n border: none;\n}\n\n.popup li a:hover {\n background: #014;\n color: #fff;\n border: none;\n}\n/*}}}*/\n/***\n!Tiddler Display /%=================================================%/\n***/\n/*{{{*/\n\n.tiddler {\n border-bottom:10px solid #ABC2A1;\n padding-bottom: 1em;\n}\n\n.tiddler .defaultCommand {\n font-weight: bold;\n}\n\n.shadow .title {\n color: #866;\n}\n\n.title {\n color: #8a825c;\n}\n\n.subtitle {\n color: #866;\n}\n\n.toolbar {\n color: #04b;\n}\n\n.tagging, .tagged {\n border: 1px solid #eee;\n background-color: #eee;\n}\n\n.selected .tagging, .selected .tagged {\n background-color: #ddd;\n border: 1px solid #bbb;\n}\n\n.tagging .listTitle, .tagged .listTitle {\n color: #014;\n}\n\n.tagging .button, .tagged .button {\n border: none;\n}\n\n.footer {\n color: #ddd;\n}\n\n.selected .footer {\n color: #888;\n}\n\n.sparkline {\n background: #8cf;\n border: 0;\n}\n\n.sparktick {\n background: #014;\n}\n\n.errorButton {\n color: #ff0;\n background: #f00;\n}\n\n.cascade {\n background: #eef;\n color: #aac;\n border: 1px solid #aac;\n}\n\n.imageLink, #displayArea .imageLink {\n background: transparent;\n}\n\n/*}}}*/\n/***\n''The viewer is where the tiddler content is displayed'' /%------------------------------------------------%/\n***/\n/*{{{*/\n\n.viewer .listTitle {list-style-type: none; margin-left: -2em;}\n\n.viewer .button {\n border: 1px solid #db4;\n}\n\n.viewer blockquote {\n border-left: 3px solid #666;\n}\n\n.viewer table {\n border: 2px solid #333;\n}\n\n.viewer th, thead td {\n background: #db4;\n border: 1px solid #666;\n color: #fff;\n}\n\n.viewer td, .viewer tr {\n border: 1px solid #666;\n}\n\n.viewer pre {\n border: 1px solid #fe8;\n background: #ffc;\n}\n\n.viewer code {\n color: #703;\n}\n\n.viewer hr {\n border: 0;\n border-top: dashed 1px #666;\n color: #666;\n}\n\n.highlight, .marked {\n background: #fe8;\n}\n/*}}}*/\n/***\n''The editor replaces the viewer in the tiddler'' /%------------------------------------------------%/\n***/\n/*{{{*/\n.editor input {\n border: 1px solid #8a825c;;\n}\n\n.editor textarea {\n border: 1px solid #8a825c;;\n width: 100%;\n}\n\n.editorFooter {\n color: #8a825c;\n}\n\n/*}}}*/

/***\n!Sections in this Tiddler:\n*Generic rules\n**Links styles\n**Link Exceptions\n*Header\n*Main menu\n*Sidebar\n**Sidebar options\n**Sidebar tabs\n*Message area\n*Popup\n*Tabs\n*Tiddler display\n**Viewer\n**Editor\n*Misc. rules\n!Generic Rules /%==============================================%/\n***/\n/*{{{*/\nbody {\n font-size: .75em;\n font-family: arial,helvetica;\n position: relative;\n margin: 0;\n padding: 0;\n}\n\nh1,h2,h3,h4,h5 {\n font-weight: bold;\n text-decoration: none;\n padding-left: 0.4em;\n}\n\nh1 {font-size: 1.35em;}\nh2 {font-size: 1.25em;}\nh3 {font-size: 1.1em;}\nh4 {font-size: 1em;}\nh5 {font-size: .9em;}\n\nhr {\n height: 1px;\n}\n\na{\n text-decoration: none;\n}\n\nol { list-style-type: decimal }\nol ol { list-style-type: lower-alpha }\nol ol ol { list-style-type: lower-roman }\nol ol ol ol { list-style-type: decimal }\nol ol ol ol ol { list-style-type: lower-alpha }\nol ol ol ol ol ol { list-style-type: lower-roman }\nol ol ol ol ol ol ol { list-style-type: decimal }\n/*}}}*/\n/***\n''General Link Styles'' /%-----------------------------------------------------------------------------%/\n***/\n/*{{{*/\n.externalLink {\n text-decoration: underline;\n}\n\n.tiddlyLinkExisting {\n font-weight: bold;\n}\n\n.tiddlyLinkNonExisting {\n font-style: italic;\n}\n\n/* the 'a' is required for IE, otherwise it renders the whole tiddler a bold */\na.tiddlyLinkNonExisting.shadow {\n font-weight: bold;\n}\n/*}}}*/\n/***\n''Exceptions to common link styles'' /%------------------------------------------------------------------%/\n***/\n/*{{{*/\n\n#mainMenu .tiddlyLinkExisting, \n#mainMenu .tiddlyLinkNonExisting,\n#mainMenu .externalLink,\n#sidebarTabs .tiddlyLinkExisting,\n#sidebarTabs .tiddlyLinkNonExisting{\n font-weight: bold;\n font-style: normal;\n text-decoration: none;\n}\n\n/*}}}*/\n/***\n!Header /%==================================================%/\n***/\n/*{{{*/\n\n.header {\n position: relative;\n}\n\n.header a:hover {\n background: transparent;\n}\n\n.headerShadow {\n visibility:hidden;\n position: relative;\n padding: 4em 0em 1em 1em;\n}\n\n.headerForeground {\n position: absolute;\n padding: 4em 0em 1em 1em;\n left: 0px;\n top: 0px;\n}\n\n.siteTitle {\n font-size: 3em;\n}\n\n.siteSubtitle {\n font-size: 1.2em;\n}\n\n/*}}}*/\n/***\n!Main menu /%==================================================%/\n***/\n/*{{{*/\n#mainMenu {\n position: absolute;\n left: 0;\n width: 10em;\n text-align: right;\n line-height: 1.6em;\n padding: 1.5em 0.5em 0.5em 0.5em;\n font-size: 1.1em;\n}\n\n/*}}}*/\n/***\n!Sidebar rules /%==================================================%/\n***/\n/*{{{*/\n#sidebar {\n position: absolute;\n right: 3px;\n width: 16em;\n font-size: .9em;\n}\n/*}}}*/\n/***\n''Sidebar options'' /%----------------------------------------------------------------------------------%/\n***/\n/*{{{*/\n#sidebarOptions {\n padding-top: 0.3em;\n}\n\n#sidebarOptions a {\n margin: 0em 0.2em;\n padding: 0.2em 0.3em;\n display: block;\n}\n\n#sidebarOptions input {\n margin: 0.4em 0.5em;\n}\n\n#sidebarOptions .sliderPanel {\n margin-left: 1em;\n padding: 0.5em;\n font-size: .85em;\n}\n\n#sidebarOptions .sliderPanel a {\n font-weight: bold;\n display: inline;\n padding: 0;\n}\n\n#sidebarOptions .sliderPanel input {\n margin: 0 0 .3em 0;\n}\n/*}}}*/\n/***\n''Sidebar tabs'' /%-------------------------------------------------------------------------------------%/\n***/\n/*{{{*/\n\n#sidebarTabs .tabContents {\n width: 15em;\n overflow: hidden;\n}\n\n/*}}}*/\n/***\n!Message area /%==================================================%/\n***/\n/*{{{*/\n#messageArea {\nposition:absolute; top:0; right:0; margin: 0.5em; padding: 0.5em;\n}\n\n*[id='messageArea'] {\nposition:fixed !important; z-index:99;}\n\n.messageToolbar {\ndisplay: block;\ntext-align: right;\n}\n\n#messageArea a{\n text-decoration: underline;\n}\n/*}}}*/\n/***\n!Popup /%==================================================%/\n***/\n/*{{{*/\n.popup {\n font-size: .9em;\n padding: 0.2em;\n list-style: none;\n margin: 0;\n}\n\n.popup hr {\n display: block;\n height: 1px;\n width: auto;\n padding: 0;\n margin: 0.2em 0em;\n}\n\n.popup li.disabled {\n padding: 0.2em;\n}\n\n.popup li a{\n display: block;\n padding: 0.2em;\n}\n/*}}}*/\n/***\n!Tabs /%==================================================%/\n***/\n/*{{{*/\n.tabset {\n padding: 1em 0em 0em 0.5em;\n}\n\n.tab {\n margin: 0em 0em 0em 0.25em;\n padding: 2px;\n}\n\n.tabContents {\n padding: 0.5em;\n}\n\n.tabContents ul, .tabContents ol {\n margin: 0;\n padding: 0;\n}\n\n.txtMainTab .tabContents li {\n list-style: none;\n}\n\n.tabContents li.listLink {\n margin-left: .75em;\n}\n/*}}}*/\n/***\n!Tiddler display rules /%==================================================%/\n***/\n/*{{{*/\n#displayArea {\n margin: 1em 17em 0em 14em;\n}\n\n\n.toolbar {\n text-align: right;\n font-size: .9em;\n visibility: hidden;\n}\n\n.selected .toolbar {\n visibility: visible;\n}\n\n.tiddler {\n padding: 1em 1em 0em 1em;\n}\n\n.missing .viewer,.missing .title {\n font-style: italic;\n}\n\n.title {\n font-size: 1.6em;\n font-weight: bold;\n}\n\n.missing .subtitle {\n display: none;\n}\n\n.subtitle {\n visibility: hidden;\n font-size: 1.1em;\n}\n\n/* I'm not a fan of how button looks in tiddlers... */\n.tiddler .button {\n padding: 0.2em 0.4em;\n}\n\n.tagging {\nvisibility: hidden;\nmargin: 0.5em 0.5em 0.5em 0;\nfloat: left;\ndisplay: none;\n}\n\n.isTag .tagging {\nvisibility: hidden;\ndisplay: block;\n}\n\n.tagged {\nvisibility: hidden;\nmargin: 0.5em;\nfloat: right;\n}\n\n.tagging, .tagged {\nvisibility: hidden;\nfont-size: 0.9em;\npadding: 0.25em;\n}\n\n.tagging ul, .tagged ul {\nvisibility: hidden;\nlist-style: none;margin: 0.25em;\npadding: 0;\n}\n\n.tagClear {\nclear: both;\n}\n\n.footer {\n font-size: .9em;\n}\n\n.footer li {\ndisplay: inline;\n}\n/***\n''The viewer is where the tiddler content is displayed'' /%------------------------------------------------%/\n***/\n/*{{{*/\n* html .viewer pre {\n width: 99%;\n padding: 0 0 1em 0;\n}\n\n.viewer {\n line-height: 1.4em;\n padding-top: 0.5em;\n}\n\n.viewer .button {\n margin: 0em 0.25em;\n padding: 0em 0.25em;\n}\n\n.viewer blockquote {\n line-height: 1.5em;\n padding-left: 0.8em;\n margin-left: 2.5em;\n}\n\n.viewer ul, .viewer ol{\n margin-left: 0.5em;\n padding-left: 1.5em;\n}\n\n.viewer table {\n border-collapse: collapse;\n margin: 0.8em 1.0em;\n}\n\n.viewer th, .viewer td, .viewer tr,.viewer caption{\n padding: 3px;\n}\n\n.viewer pre {\n padding: 0.5em;\n margin-left: 0.5em;\n font-size: 1.2em;\n line-height: 1.4em;\n overflow: auto;\n}\n\n.viewer code {\n font-size: 1.2em;\n line-height: 1.4em;\n}\n/*}}}*/\n/***\n''The editor replaces the viewer in the tiddler'' /%------------------------------------------------%/\n***/\n/*{{{*/\n.editor {\nfont-size: 1.1em;\n}\n\n.editor input, .editor textarea {\n display: block;\n width: 100%;\n font: inherit;\n}\n\n.editorFooter {\n padding: 0.25em 0em;\n font-size: .9em;\n}\n\n.editorFooter .button {\npadding-top: 0px; padding-bottom: 0px;}\n\n.fieldsetFix {border: 0;\npadding: 0;\nmargin: 1px 0px 1px 0px;\n}\n/*}}}*/\n/***\n!Misc rules /%==================================================%/\n***/\n/*{{{*/\n.sparkline {\n line-height: 1em;\n}\n\n.sparktick {\n outline: 0;\n}\n\n.zoomer {\n font-size: 1.1em;\n position: absolute;\n padding: 1em;\n}\n\n.cascade {\n font-size: 1.1em;\n position: absolute;\n overflow: hidden;\n}\n/*}}}*/

[img[Dabo_Vodopija_Franke2..tif | images/Dabo_Vodopija_Franke2.tif.jpg]]\n\nOva skupna izložba zamišljena je kao mali presjek suvremene, neakademske grafičke umjetnosti u Hrvatskoj. Kroz radove Tanje Dabo i Jasne Šikanja predstavljen je jedan od centara na području grafičke umjetnosti, riječki odsjek za grafičku umjetnost, a kroz radove Ivane Franke i Mirjane Vodopija drugi, tj. odjel za grafičku umjetnost na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Svi izloženi radovi posebnu pozornost poklanjaju kompjutorskoj tehnologiji i njezinom drugačijem vidu multipliciranja zadatih matrica. U prostoru, kao artefakti, radovi ovih umjetnica zadobivaju različite oblike i žanrovska određenja: od fotografske dokumentacije u radovima Tanje Dabo i Jasne Šikanja, do ambijentalne instalacije u radovima Ivane Franke i Mirjane Vodopija. Kustosica izložbe je Margarita Sveštarov Šimat, viši kustos u Kabinetu grafike HAZU u Zagrebu.\nMirjana Vodopija diplomirala je na ALU u Zagrebu 1987. Dobitnica je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada od kojih treba istaknuti Godišnju nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika mladom umjetniku (2000.), Nagrada kabineta grafike HAZU na 2. trijenalu hrvatskog crteža (1999.) i Prvu nagradu na 3. međunarodnom trijenalu grafike u Pragu.\nIvana Franke je diplomirala na ALU u Zagrebu 1997. Izlagala je u zemlji i inozemstvu i također je više puta nagrađivana u Hrvatskoj i u inozemstvu (Nagrada Kabineta grafike HAZU na 1. trijenalu grafike, Priznanje žirija na festivalu Break 21 u Ljubljani itd.).\nTaja Dabo diplomirala je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1997. Izlaže od 1993., a trenutno pohađa poslijediplomski studij na ALU u Ljubljani.\nJasna Šikanja radi kao docent na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Izlagala je na više desetaka izložaba u zemlji inozemstvu. Među brojnim nagradama treba istaknuti Posebno priznanje žirija na 1. hrvatskom trijenalu grafike i Nagradu žirija na Mediteranskom bijenalu u Aleksandriji (Egipat).

test najava 2 tekst

[img[presjek | images/PRESJEKgalzenica.jpg][images/PRESJEK.jpg]]\n\n[img[donji prostor | images/DONJIPROSTORgalzenica.jpg][images/DONJIPROSTOR.jpg]]\n\n[img[gornji prostor | images/GORNJIPROSTORgalzenica.jpg][images/GORNJIPROSTOR.jpg]]

[img[najava..jpg | images/najava.jpg]]\n\n\n\nProgram Galerije Galženica u 2008. godini posvetili smo novomedijskoj ili digitalnoj umjetnosti – kako se već sve ne naziva aktualna umjetnička tendencija koja u različitim oblicima odnosa između suvremene tehnologije i umjetnosti vidi svoje umjetničko i društveno poslanje. Preciznije govoreći, na širokom području ove umjetničke tendencije usredotočili smo se na produkciju i izlaganje onih radova koji, u kontekstu aktualne pretvorbe interneta iz komunikacijskog u masovni medij, naglašavaju, s jedne strane, nove vidove umrežavanja (Web 2.0, P 2 P itd.), a s druge, imanentno svojstvo interneta da ovisi o različitim bazama podataka, osobito u World Wide Web inačici. \n \nS ovom aktivnošću povezano je i pokretanje kolaborativnog bloga (http://kiberdzezva.blogspot.com). Blog uključuje studentice i studente povijesti umjetnosti, odnosno animacije i novih medija iz Zagreba, i s jedne strane predstavlja izložbu koju planiramo otvoriti u travnju mjesecu, a s druge, pokušaj da kroz proces organizacije izložbe upoznamo hrvatsku umjetničku javnost s najnovijim problemima, tendencijama i pojavama na području novih medija. Cilj nam je, naime, da svojevrsnim rebloganjem potaknemo umjetničku javnost na diskusiju o novim pojavama na internetu, odnosno World Wide Webu; da, drugim riječima, formiramo diskurzivno područje na kojem će brze tehnološke i kulturološke promjene biti moguće učinkovitije interpretirati.\n\nSezonu će u veljači otvoriti ''izložba Ivana Marušića Klifa''. U Galeriji Galženica Klif će raditi s javnom bazom podataka, telefonskim imenikom Republike Hrvatske i Skype web servisom. Umjetnički rad Ivana Marušića Klifa obilježavaju dva aspekta: jedan, koji se odnosi na primjenu suvremene elektroničke i digitalne tehnologije u kontekstu svijeta umjetnosti, i drugi, koji se odnosi na istraživanje odnosa između čovjeka i njegove tehnološke okoline. U prostoru umjetničke izložbe, oba su aspekta najčešće nerazlučiva: promatrač/posjetitelj ulazi u zatvoreno, tehnološki kreirano okružje, mijenja njegove parametre, i potom, ostavljajući veći ili manji trag svog prisustva, izlazi iz njega. U Galeriji Galženica posjetitelju je, ovoga puta, ostavljeno da bira između pozicije voajera i pozicije sudionika.\n\nU travnju mjesecu otvorit ćemo izložbu vezanu za ''Kiberdzezva projekt''. Riječ je o skupnoj izložbi koju zajedno sa studentima s Odsjeka za animaciju i nove medije ALU u Zagrebu kuriraju Vjekica Buljan, Morana Matković i Petra Šešljaga s namjerom da iz procesa visokoškolske umjetničke edukacije izdvoje umjetnike i radove koji u svom fokusu sadržavaju element (internetskog) umrežavanja i element organizacije baze podataka. Izložbu prate dva bloga: pored već spomenutog bloga Kiberdzezva, tu je i blog mlade umjetnice Dine Rončević //Tebe uopce ne treba zanimat kaj je to 'bobina'// <http://cetverotaktni.blogspot.com>\n\nU svibnju mjesecu otvorit cemo prvu malu ''retrospektivnu izlozbu posvećenu umjetnosti novih medija u Hrvatskoj''. Izložba se vodila istraživanjem koje je za potrebe zbornika posvećenog hrvatskoj suvremenoj umjetnosti nakon 2. svjetskog rata poduzeo voditelj Galerije Galženica Klaudio Štefančić. U tom istraživanju, umjetnost i kultura novih medija interpretirani su uz pomoć dva novomedijska objekta: kompjutora kao multimedijalnog stroja i interneta, odnosno mrežnog komuniciranja. Kako se implementacija interneta odvijala ranih 90-ih ispostavilo se da donju granicu periodizacije može predstavljati osamostaljene republike, početak formiranja demokratskog društva i početak rata. Ovako periodizacijski i morfološki postavljeni interpretacijski okviri omogućuju razumijevanje novih medija u širem kontekstu: daleko od toga da se ograniči na muzejsko-galerijske institucije, ono uključuje sve kulturne, odnosno političke aktivnosti koje za cilj imaju popularizaciju i implementaciju novih tehnologija u društvo.\n\nLipanj mjesec je tradicionalno rezerviran za ''izložbu finalista Nagrade Radoslav Putar''. O svemu više možete naći na web stranicama Nagrade <http://www.nagradaputar.scca.hr/hr/home.html>\n\nIzložba koju planiramo otvoriti u rujnu mjesecu ima ''radni naziv Estetika baze podataka'' ili Database Aesthetics. Riječ je o skupnoj međunarodnoj izložbi koju planiramo realizirati u suradnji s neovisnim kustosom Željkom Blaćeom i uz potporu stalnih sponzorskih partnera kao što su Austrijski kulturni forum i Nizozemska ambasada iz Zagreba. Predstavit ćemo četvero umjetnika: Michael Aschauer (AT) je umjetnik, haker i open source developer; dobitnik dvije nagrade s prestižnog medijskog festivala Ars Electronica u Linzu; u svom recentnom radu bavi se digitalnim datotekama i mogućnostima njihove najšire dostupnosti na Internetu. Derek Holzer (SAD) i Sara Kolster (NL) novomedijski su umjetnici, web dizajneri i glazbenici. Osnivači su umjetničke grupe //Umatic// u okviru koje produciraju svoje, na Internetu bazirane, radove. Njihov možda najpoznatiji rad je Soundtransit < http://soundtransit.nl/> u kojem uz participaciju internetskih korisnika formiraju datoteku različitih zvukova. Sebastian Lutgert (D) je teoretičar i medijski umjetnik, zagovarač copylefta i šire poznat po organizaciji legalnih projekcija filmova skinutih s //peer-to-peer// mreža. \n\nU listopadu mjesecu otvorit ćemo ''izložbu Dana Okija //Posljedni 8 mm film//''. Riječ je o multimedijalnom ambijentalnom radu koji će problematizirati odnos starih oblika filmskog snimanja, odnosno filmske reprodukcije i novih, digitalnih oblika proizvodnje, obrade i distribucije filmskog sadržaja. Pod starim oblicima proizvodnje i reprodukcije filmskog sadržaja Oki prvenstveno misli na standardnu filmsku vrpcu od 8 mm, tzv. super osmicu. Za potrebe izložbe, umjetnik će izabrati točno sto rola super osmice koje je snimio u proteklih 20 godina. Teme ovih filmova uglavnom su osobne, gotovo dnevničke prirode: putovanja i emigracije u Pariz, London, Italiju, Nizozemsku, na jadranske otoke, ručkovi, kave, festivali, otvaranja izložbi, ljenčarenje, prijatelji, obitelj, skijanja, vlakovi, auti, avioni, brodovi, oblaci, planine i beskraj drugih slika. Ovu će građu Oki na izložbi podvrgnuti dgitalizaciji: najprije će 250 minuta filmskih zapisa sa super osmice digitalizirati i pohraniti u računalu kao bazu podataka, a zatim će bazu podataka podvrći algoritmu, čije će djelovanje rezultirati novim filmovima. Potom će baza podataka novih filmova ponovno biti izložena djelovanju algoritma, koji će rezultirati novim filmovima, koji će kao nova baza podataka...itd. \n\nU studenom ćemo otvoriti posljednu izložbu posvećenu umjetnosti novih medija. Riječ je o ''izložbi Sandra Đukića''. Kao i Dan Oki i Đukić je zaokupljen mogućnostima dokumentiranja životne svakodnevice. U Galeriji Galženica Đukić će pokušati povezati dvostruku praksu dokumentiranja. Naime, Đukić za život zarađuje tako da vodi malu tvrtku zaduženu za proizvodnju, obradu i prodaju fotografija zainteresiranim tvrtkama, koje u svom poslovanju rade s nekom vrstom slika (fotografije, ilustracije, video itd.; uglavnom je riječ o marketinškim agencijama). Istodobno, Đukić kao profesionalni umjetnik, ali i kao osoba, nastavlja snimati. Tako proizvodi određenu količinu slika, stvarajući sasvim osobene baze podataka, različite od onih s kojima zarađuje za život. Prostor u kojem se križaju dvije baze podataka, javna i privatna, poslovna i osobna, bit će predmet ove izložbe. \n\nVidimo se!\n \n\n

[img[slika | images/27.jpg]]

[img[slika | images/26.jpg]]

[img[slika | images/20.jpg]]

[img[slika | images/2734a.jpg]]

<div class='toolbar' macro='toolbar -closeTiddler +editTiddler'></div>\n<div class='title' macro='view title'></div>\n<div class='subtitle'><span macro='view modifier link'></span>, <span macro='view modified date [[DD MMM YYYY]]'></span> (created <span macro='view created date [[DD MMM YYYY]]'></span>)</div>\n<div class='tagging' macro='tagging'></div>\n<div class='tagged' macro='tags'></div>\n<div class='viewer' macro='view text wikified'></div>\n<div class='tagClear'></div>

[img[popovic..jpg | images/popovic.jpg]]\n\nViktor Popović (1972) diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu 1996.godine, a predaje na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Slike izložene u Galeriji Galženica, nastale se nakon autorovog povratka iz New Yorka. Riječ je o fotografijama New Yorka, koje su otisnute na jetkane olovne ploče tako da izvorna fotografija gubi većinu od svoji ikoničkih potencijala (boja, jasnoća, intenzitet). Preko otisnutog motiva rukom i crvenom bojom nacrtana je necjelovita kocka. Sraz različitih oblika slikovne reprezentacije (fotografija i crtanje rukom) zapravo citira modernističke umjetničke aporije i ostavlja ih neriješenim.\nViktor Popović izlaže od 1996. godine i dobitnik je Velike nagrade na 8. trijenalu hrvatskog kiparstva 2003. godine

[img[slika | images/11.jpg]]

[img[slika | images/12.jpg]]

[img[kosir..jpg | images/kosir.jpg]]\n\nVitold Košir (1966) diplomirao je kiparstvo na zagrebačkoj ALU i violu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U Galeriji Galženica izložio je grafike koje su otiskivane s mehanički obrađenih željeznih ploča naknadno prepuštenih utjecaju atmosferskih prilika, koje time mijenjaju strukturu površine ploče. Rezultat tih promjena otiskivanjem postaje vidljiv i na grafičkim listovima. Otiskivanjem samo jednog primjerka u pravilnim vremenski intervalima od mjesec dana zabilježen je protok vremena.\nVitold Košir izlaže od 1990. u zemlji inozemstvu. Za svoj rad dobio je dvije nagrade: Otkupnu nagradu na 1. trijenalu hrvatske grafike i Otkupnu nagradu na međunarodnoj izložbi "Eurofire In The Land of Liege" u Bruxellesu.

[img[slika | images/3.jpg]]

U posjedu Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, odnosno Galerije Galženica su 68 umjetnina s područja hrvatske moderne i suvremene umjetnosti. Zbirka je registrirana pri Muzejsko – dokumentacijskom centru pod kodnom oznakom 525:VGR (više na http://www.mdc.hr ). Sama zbirka nastajala je većinom tijekom prvih 20 godina rada galerije, i to uglavnom na dva načina: jedan od načina sakupljanja bio je vezan za instituciju državnog otkupa umjetničkih radova - posredstvom nekadašnjih odjela za kulturu - i potom njihove raspodjele po različitim kulturnim centrima, a drugi za instituciju darovanja, u kojoj su umjetnici samostalno darovali vlastite radove pojedinim kulturnim centrima, odnosno galerijama. \nBudući da još uvijek ne posjedujemo prostor u kojem bi zbirku mogli trajno pokazati javnosti, odlučili smo je izložiti ovdje:\n\n[[Josip Biffel, Krajolik s oblakom, 1979.|Josip Biffel, Krajolik s oblakom, 1979., platno / ulje, 65 x 80 cm, inv. br. gg-1]]\n[[Josip Biffel, Obala, 1979.|Josip Biffel, Obala, 1979., platno/ulje, 50 x 60 cm, inv. br. gg-2]]\n[[Vladimir Blažanović, Događaj na putu, 1986.|Vladimir Blažanović, Događaj na putu, 1986., platno/ulje, 104 x 30 cm, inv. br. gg-3]]\n[[Boris Bučan, Zagrebački simfoničari i zbor Radio-televizije Zagreb, 1989.|Boris Bučan, Zagrebački simfoničari i zbor Radio-televizije Zagreb, 1989., sitotisak na papiru, 200 x 210 cm, inv. br. gg-4]]\n[[Boris Bučan, Zagrebački simfoničari i zbor Hrvatske radio-televizije - Glazbeni doživljaji, 1990.|Boris Bučan, Zagrebački simfoničari i zbor Hrvatske radio-televizije - Glazbeni doživljaji, 1990., sitotisak na papiru, 210 x 200 cm, inv. br. gg-5]]\n[[Boris Bučan, Zagrebački simfoničari i zbor Hrvatske radio-televizije - Glazbeni doživljaji, 1991.|Boris Bučan, Zagrebački simfoničari i zbor Hrvatske radio-televizije - Glazbeni doživljaji, 1991., sitotisak na papiru, 210 x 200 cm, inv. br. gg-6]]\n[[Boris Bučan, Zagrebački simfoničari i zbor Hrvatske radio-televizije - Glazbeni doživljaji, 1991.|Boris Bučan, Zagrebački simfoničari i zbor Hrvatske radio-televizije - Glazbeni doživljaji, 1991., sitotisak na papiru, 210 x 200 cm, inv. br. gg-7]]\n[[Boris Bučan, 30 years of Amnesty International, 1991.|Boris Bučan, 30 years of Amnesty International, 1991., sitotisak na papiru, 210 x 200 cm, inv. br. gg-8]]\n[[Boris Bučan, Slovensko narodno gledališče Ljubljana, W.A. Mozart: A - deus, 1991.|Boris Bučan, Slovensko narodno gledališče Ljubljana, W.A. Mozart: A - deus, 1991., sitotisak na papiru, 210 x 200 cm, inv. br. gg-9]]\n[[Zlatko Čular, Gibanje u materiji, 1979.|Zlatko Čular, Gibanje u materiji, 1979., patinirani gips, 80 x 45 x 40 cm, inv. br. gg-10]]\n[[Jadranka Fatur, Sanderson's Lunch, 1983.|Jadranka Fatur, Sanderson's Lunch, 1983., platno/ulje, 78 x 100 cm, inv. br. gg-11]]\n[[Vinko Fišter, Imedijalno prisustvo krajolika IX, 1976.|Vinko Fišter, Imedijalno prisustvo krajolika IX, 1976., platno/ulje, 100 x 100 cm, inv. br. gg-12]]\n[[Vinko Fišter, Imedijalno prisustvo krajolika XV, 1976.|Vinko Fišter, Imedijalno prisustvo krajolika XV, 1976., platno/ulje, 100 x 100 cm, inv. br. gg-13]]\n[[Nives Kavurić Kurtović, Praznik bajka, 1968.|Nives Kavurić Kurtović, Praznik bajka, 1968. - 1972., kombinirana tehnika/drvo, 134 x 124 cm, inv. br. gg-14]]\n[[Nikola Koydl, Krajolik br. 4, 1975.|Nikola Koydl, Krajolik br. 4, 1975., platno/ulje, 83 x 132 cm, inv. br. gg-15]]\n[[Nikola Koydl, Nestajanje krajolika III, 1976-77.|Nikola Koydl, Nestajanje krajolika III, 1976-77., platno/ulje, 99 x 162 cm, inv. br. gg-16]]\n[[Eugen Kokot, Istarski krajolik, 1977.|Eugen Kokot, Istarski krajolik, 1977., platno/ulje, 135 x 155 cm, inv. br. gg-17]]\n[[Mira Kraljević Donassy, Ulcinj, 1953.|Mira Kraljević Donassy, Ulcinj, 1953., platno/ulje, 58 x 72 cm, inv. br. gg-18]]\n[[Ferdinand Kulmer, Ganimed i mala sirena, 1984.|Ferdinand Kulmer, Ganimed i mala sirena, 1984., platno/akrilik, 80 x 100 cm, inv. br. gg-19]]\n[[Vatroslav Kuliš, Vododjelnica vala, 1995.|Vatroslav Kuliš, Vododjelnica vala, 1995., platno/ulje, 140 x 146 cm, inv. br. gg-20]]\n[[Milena Lah, Kameni galeb, 1968.|Milena Lah, Kameni galeb, 1968., mramor, 55 x 25 cm, inv. br. gg-21]]\n[[Rudi Labaš, Tjelopis, 1983.|Rudi Labaš, Tjelopis, 1983., papir/tuš, akvarel, 40 x 60 cm, inv. br. gg-22]]\n[[Ivan Lesiak, Veslač, 1967.|Ivan Lesiak, Veslač, 1967. - 1978., iskucani lim, 60 x 120 cm, inv. br. gg-23]]\n[[Ivan Lesiak, Strijelac, 1962.|Ivan Lesiak, Strijelac, 1962. - 1967., papir/tuš, gvaš, 60 x 160 cm, inv. br. gg-24]]\n[[Valerije Michielli, Oblak nad kanalom, 1977.|Valerije Michielli, Oblak nad kanalom, 1977., platno/ulje, 93 x 48 cm, inv. br. gg-25]]\n[[Valerije Michielli, Jutro na sidrištu, 1978.|Valerije Michielli, Jutro na sidrištu, 1978., platno/ulje, 90 x 39 cm, inv. br. gg-26]]\n[[Mladen Mikulin, Figura I, 1986.|Mladen Mikulin, Figura I, 1986./87., lim, 90 cm, inv. br. gg-27]]\n[[Mladen Mikulin, Figura II, 1986.|Mladen Mikulin, Figura II, 1986./87., lim, 83 cm, inv. br. gg-28]]\n[[Bane Milenković, Glava, 1988.|Bane Milenković, Glava, 1988., rostfraj, 53 cm, inv. br. gg-29]]\n[[Marijana Muljević, Stepenice III, 1977.|Marijana Muljević, Stepenice III, 1977., platno/ulje, 100 x 122 cm, inv. br. gg-30]]\n[[Ljerka Njerš, Cvijeće, 1990.|Ljerka Njerš, Cvijeće, 1990., kamen/emajl, 35 x 35 cm, inv. br. gg-31]]\n[[Ljerka Njerš, Akt, 1990.|Ljerka Njerš, Akt, 1990., kamen/emajl, 35 x 35 cm, inv. br. gg-32]]\n[[Josip Pavlović, Kestenjar, 1978.|Josip Pavlović, Kestenjar, 1978., platno/ulje, 70 x 57 cm, inv. br. gg-33]]\n[[Josip Pavlović, Kandelabar, 1979.|Josip Pavlović, Kandelabar, 1979., platno/ulje, 55 x 59 cm, inv. br. gg-34]]\n[[Stanko Posavec, Tišina, 1987.|Stanko Posavec, Tišina, 1987., lesonit ploča/ulje, 180 x 135 cm, inv. br. gg-35]]\n[[Stanko Posavec, Dama, 1985.|Stanko Posavec, Dama, 1985., platno/ulje, 100 x 70 cm, inv. br. gg-36]]\n[[Stanko Posavec, Jeka, 1989.|Stanko Posavec, Jeka, 1989., lesonit ploča/enkaustika, 70 x 100 cm, inv. br. gg-37]]\n[[Slavko Peršić, Krajolik, 1983.|Slavko Peršić, Krajolik, 1983., platno/ulje, 50 x 61 cm, inv. br. gg-38]]\n[[Slavko Peršić, Progonitelj, 1987.|Slavko Peršić, Progonitelj, 1987., platno/ulje, 90 x 130 cm, inv. br. gg-39]]\n[[Slavko Peršić, Livade, 1976.|Slavko Peršić, Livade, 1976., platno/ulje, 65 x 83 cm, inv. br. gg-40]]\n[[Slavko Peršić, Krajolik sa strašilom, 1983.|Slavko Peršić, Krajolik sa strašilom, 1983., platno/ulje, 63 x 67 cm, inv. br. gg-41]]\n[[Slavko Peršić, U Kristovom okrilju, 1992.|Slavko Peršić, U Kristovom okrilju, 1992., papir/gvaš, 82 x 62 cm, inv. br. gg-42]]\n[[Slavko Peršić, Krist Kralj i kraljica, 1992.|Slavko Peršić, Krist Kralj i kraljica, 1992., papir/gvaš, 82 x 62 cm, inv. br. gg-43]]\n[[Zlatko Slevec, Nedjelja, 1965.|Zlatko Slevec, Nedjelja, 1965., litografija, 70 x 50 cm, inv. br. gg-44]]\n[[Bojan Stranić, Crveni, 1985.|Bojan Stranić, Crveni, 1985., platno/ulje, 130 x 130 cm, inv. br. gg-45]]\n[[Ljubomir Stahov, Kompozicija I, 1979.|Ljubomir Stahov, Kompozicija I, 1979., bakropis, 100 x 70 cm, inv. br. gg-46]]\n[[Ljubomir Stahov, Kompozicija II, 1979.|Ljubomir Stahov, Kompozicija II, 1979., bakropis, 100 x 70 cm, inv. br. gg-47]]\n[[Ivica Šiško, Klijanje, 1981.|Ivica Šiško, Klijanje, 1981., platno/akrilik, 130 x 90 cm, inv. br. gg-48]]\n[[Ivica Šiško, U prostoru, 1979.|Ivica Šiško, U prostoru, 1979., platno/akrilik, cjelina: v=0 cm, inv. br. gg-49]]\n[[Ivo Šebalj, Slikar i model, 1976.|Ivo Šebalj, Slikar i model, 1976. - 1979., platno/ulje, 115 x 131 cm, inv. br. gg-50]]\n[[Miroslav Šutej, Kompozicija I, 1979.|Miroslav Šutej, Kompozicija I, 1979., mobilna grafika, 88 x 88 cm, inv. br. gg-51]]\n[[Miroslav Šutej, Kompozicija II, 1977.|Miroslav Šutej, Kompozicija II, 1977., mobilna grafika, 88 x 88 cm, inv. br. gg-52]]\n[[Goranka Vrus Murtić, Pejzaž (diptih), 1987.|Goranka Vrus Murtić, Pejzaž (diptih), 1987., papir/gvaš, 140 x 100 cm, inv. br. gg-53]]\n[[Zoran Vuković, Pokrenuti životi, 1988.|Zoran Vukov\nić, Pokrenuti životi, 1988., kombinirana tehnika, 70 x 100 cm, inv. br. gg-54]]\n[[Slobodan Vuličević, Kompozicija, 1984.|Slobodan Vuličević, Kompozicija, 1984., papir/gvaš, 70 x 100 cm, inv. br. gg-55]]\n[[Branka Uzur, Forma, 1982.|Branka Uzur, Forma, 1982., pečena zemlja, 50 cm, inv. br. gg-56]]\n[[Stjepan Golac, Bez naziva, 1979.|Stjepan Golac, Bez naziva, 1979., platno/ulje, 48 x 58 cm, inv. br. gg-57]]\n[[Ivica Mareković, Motiv s Kupe, 1989.|Ivica Mareković, Motiv s Kupe, 1989., platno/ulje, 34 x 24 cm, inv. br. gg-58]]\n[[Mirjana Mlinarić, Bijeli čajnik, 1991.|Mirjana Mlinarić, Bijeli čajnik, 1991., platno/ulje, 64 x 99 cm, inv. br. gg-59]]\n[[Jasna Fertiljo, Tužna serenada, 1984.|Jasna Fertiljo, Tužna serenada, 1984., karton/tempera, 95 x 65 cm, inv. br. gg-60]]\n[[Đuro Seder, Bez naziva, 1988.|Đuro Seder, Bez naziva, 1988., papir/gvaš, 75 x 110 cm, inv. br. gg-61]]\n[[Mladen Mržljaković, Kornati, 1987.|Mladen Mržljaković, Kornati, 1987., fotografija, 28 x 19 cm, inv. br. gg-62]]\n[[Predrag Lešić, Ples, 2001.|Predrag Lešić, Ples, 2001., platno/ulje, 70 x 70 cm, inv. br. gg-63]]\n[[Ivana Franke, Kockice, 2002.|Ivana Franke, Kockice, 2002., ljepljeni paus papir i neonska lampa, inv. br. gg-64]]\n[[Milena Lah, Istarska djevojka, 1983.|Milena Lah, Istarska djevojka, 1983., papir/tuš, 100 x 50 cm, inv. br. gg-65]]\n[[Velizar Krstić, Autoportret, 1982.|Velizar Krstić, Autoportret, 1982., bakropis, 100 x 70 cm, inv. br. gg-66]]\n[[Ljerka Kallay, Žena s magarcem, 1988.|Ljerka Kallay, Žena s magarcem, 1988., platno/ulje, 166 x 130 cm, inv. br. gg-67]]\n[[Anton Vrlić, Pokrenuti životi, 1989.|Anton Vrlić, Pokrenuti životi, 1989., platno/ulje, 150 x 120 cm, inv. br. gg-68]]

[img[dumanic..jpg | images/dumanic.jpg]]\n\nZlatan Dumanić (1951) splitski je umjetnik, i ovogodišnji predstavnik Hrvatske na 51. venecijanskom bijenalu. Premda ponajviše poznat po svojim neoavangardnim umjetničkim radovima, performansima, akcijama, instalacijama, filmovima i poeziji, Dumanić posljednjih nekoliko godina kontinuirano radi u mediju štafelajnog slikarstva, pa je izložba u Velikoj Gorici svojevrsna slikarska premijera. U svojim slikama Dumanić je ponajprije zaokupljen vlastitom egzistencijom, koja kroz erotske i općenito ljubavne teme i motive, umjesto sveobuhvatnih, cjelovitih, ozbiljnih reprezentacija poprima svakodnevne, obične, upravo dnevničke ili komične oblike.\nZlatan Dumanić bivši je zapovjednik broda od 3000 BT i naviše, s najvećim pomorskim kvalifikacijama. Izlaže i djeluje od 1969. godine. Sudjelovao je na velikom broju skupnih izložaba, održao niz multimedijalnih akcija, performansa i programa, te izdao veliki broj autorskih izdanja knjiga, pjesničkih zbirki i libreta.

[img[vehabovic_web..jpg | images/vehabovic_web.jpg]]\n\n\n//Htio sam da slike budu prožete različitim sjećanjima. Ako su postale vizualno atraktivne, to nije stoga što prikazuju neko određeno mjesto, neki konkretni krajolik. Dok ih gledam evociram slike u pokretu, kao u nekom filmu: taj pokret je pokret koji dolazi iz sjećanja i može se najbolje opisati idejom Jorgea Luisa Borgesa da sva umjetnost stremi glazbi. One istodobno prikazuju, pričaju, apstrahiraju, prizivajući različite elemente iz povijesti umjetnosti i stvarnosti.// (Zlatan Vehabović) \n\n''Zlatan Vehabović'' (1982) mladi je zagrebački slikar, koji je 2006. diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Za svoj je rad već primio nekoliko nagrada i priznanja od kojih treba istaknuti prvu nagradu na natječaju Erste banke koji je održan prošle godine u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. U Galeriji Galženica Vehabović će izložiti nove radove\n\nLinkovi:\n\nhttp://www.leutmagnetik.net/\nhttp://www.sczg.hr/default.php?id=prog&date=2006-5\n\n

[img[vehabovic_web..jpg | images/vehabovic_web.jpg]]\n\n\n//Htio sam da slike budu prožete različitim sjećanjima. Ako su postale vizualno atraktivne, to nije stoga što prikazuju neko određeno mjesto, neki konkretni krajolik. Dok ih gledam evociram slike u pokretu, kao u nekom filmu: taj pokret je pokret koji dolazi iz sjećanja i može se najbolje opisati idejom Jorgea Luisa Borgesa da sva umjetnost stremi glazbi. One istodobno prikazuju, pričaju, apstrahiraju, prizivajući različite elemente iz povijesti umjetnosti i stvarnosti.// (Zlatan Vehabović) \n\nŽelio bih ovome dodati još nekoliko napomena. U knjizi koja je kod nas prevedena kao //To umijeće stiha// Borges na jednom mjestu govori o nestanku epskog senzibiliteta. Iako prije svega misli na književnost, mislim da nije greška ako u tim razmišljanjima prepoznamo općenitu ocjenu suvremenosti koje je – liotarovski rečeno – odustalo od velikih priča. Ipak, malo dalje u tekstu - kao u nekom neočekivanom pripovjednom obratu – Borges ostavlja otvorena vrata. Ako je nešto od epskog senzibiliteta iz prošlosti preostalo, kaže on, onda ga je moguće naći ne u više u književnosti ili u umjetnosti, nego na filmu.\n\nVehabovićeve reference na filmsku umjetnost; Borgesa i glazbu, stoga, nisu bez vraga. Kao multimedijalni tekst, koji objedinjuje sliku, zvuk i pokret, film je sve do pojave Interneta suvereno pokrivao našu potrebu da i umjetnost, a ne samo svijet, čitamo multisenzorno. Tomu treba pridodati i aspekt naracije, koju je film kao umjetnost vremena, prisvojio i pretvorio u jedno od svojih temeljnih medijskih načela. \n\nSlikarstvo Zlatana Vehabovića nije film, ne odvija se u vremenu, ne sadrži zvuk, nema priču – prije neku neodređenu atmosferu koja upućuje na nešto što može biti priča – ali teži, barem kako autor tvrdi, nečem sličnom glazbi. Od kuda proizlazi taj osjećaj glazbe na slici i u kakvoj je on vezi s filmom?\n\nČini mi se da je riječ o jednoj prustovskoj situaciji, o kojoj govori i sam autor kada govori o //evociranju slika//. Da bi potaknuo evokaciju Vehabović - pored velikih formata slika koji reaktualiziraju tijelo u procesu recepcije - bira i prikazuje motive djetinjstva koji danas, čini mi se, posjeduju određenu razinu univerzalnog značenja. Pri tome mislim na osobne, društvene, političke, ekonomske i druge aspekte djetinjstva, fenomena koji uvijek iznova uspijeva pokrenuti različite reakcije. Bilo da govorimo o grupama napuštene predškolske djece u predgrađima afričkih i južnoameričkih megalopolisa, raspravljamo o značenju avanturističke književnosti namijenjene djeci i njihovom odgoju temeljenom na pričama o Hucklberry Finnu, Tomu Sawyeru, Peri Kvržici, bilo da dvojimo o kvaliteti njihovog odrastanju u okrilju zabavne industrije televizije i interneta – uvijek se aktiviraju različiti, nerijetko zaboravljeni osobni i grupni stavovi, evociraju različita sjećanja, kako bi rekao Vehabović. \n\nU skladu sa suvremenim etnografskim istraživanjima, treba reći da je djetinjstvo kulturološki proizvod odraslih namijenjen djeci. To ne govori samo o načinima //pripitomljavanja// najmlađih članova društva nego i o imaginariju kojeg posjeduju odrasli, kreirajući slike djetinjstva. Imaginarij te pomalo perverzne situacije, u kojoj odrasli određuju kako to izgleda biti djetetom, mijenja se zajedno s cjelokupnom kulturom, pa je danas teško vjerovati da slika dječaka koji bježi od roditelja da bi pecao ribu predstavlja poželjni model ponašanja za većinu djece osnovnoškolskog uzrasta. Barem što se tiče pecanja. \n\nŠto se tiče bijega, stvari stoje malo drugačije. Naime, slika djetinjstva kao bezbrižnog svijeta dokolice odvojenog od svijeta odraslih nastala je krajem 19. stoljeća kada je zapadno građansko društvo visokog kapitalizma bilo u svom punom usponu. U toj slici muškarci su radili svoj posao odvojeni od doma i obitelji, žene se brinule o kućanstvu, a djeca se igrala, nakratko prekidana, školskim obavezama. (Ovdje spominjem samo više društvene klase, jer je kultura djetinjstva nastala upravo među njima).Danas nam se, kao odraslima, slika djetinjstva kao područja lišenog brige čini ne samo normalnom nego potrebnom, ne toliko zbog djece koju imamo (ili ne), koliko zbog nas samih. Ta slika je unatoč promjenama kroz koje globalizirano društvo upravo prolazi, u osnovi, još uvijek određena momentom bijega. Iluzija o bijegu od sive svakodnevice u kojoj ne nalazimo smisla, o odlasku u nepoznate i daleke krajeve – čiji je surogat suvremeni oblik turizma - vjerojatno je jedna od istrajnijih kulturnih pojava modernog doba. U umjetnosti, avanturizam, bijeg ili odlazak već krajem 19. stoljeća imaju svoje martire – Rimbaud, Conrad i Gauguine najpoznatiji su od njih.\n\nIma u tome više od pripovjednih kanona poznatih iz avanturističke književnosti. Čini mi se, štoviše, da u njemu ima nešto od epskog osjećanja u filmu o kojem govori Borges, ili nešto od efekta glazbe na koji upućuje sam autor. Mislim da je riječ o svojevrsnoj transgresiji svakodnevnice. Transgresija svakodnevice može biti izvršena na različitim osnovama: političkim, psiho-socijalnim, imaginarnim itd. Vehabovićevo prikazivanje te transgresije nije političko, možda tek na rubovima, tamo gdje se suočavamo s društvenom reprezentacijom djetinjstva. Ono je poetično i u najboljoj tradiciji popularne glazbe eskapistično. Mit o djetinjstvu križan s alternativnim prostorom komunikacije, s My Space-om na primjer. Glazba, mistični označitelj koji upućuje sam na sebe, budi osjećaje, evocira sjećanja, i s druge strane, virtualni prostor vječne adolescencije – mjesto gdje su odrasli nepoželjni. \n\nVehabovićeve slike evociraju iskustva koja se neodređeno roje nad različitim prostorima djetinjstva obilježenog igrom, znatiželjom, gluvarenjem, zgubidanstvom, no prije svega iluzijom da smo, u odnosu na ono što je bilo poslije i što je danas, živjeli neposredovani kulturom i jezikom. (Klaudio Štefančić)\n\n\n\n''Zlatan Vehabović'' (1982) mladi je zagrebački slikar, koji je 2006. diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Za svoj je rad već primio nekoliko nagrada i priznanja od kojih treba istaknuti prvu nagradu na natječaju Erste banke koji je održan prošle godine u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu i drugu nagradu na ovogodišnjem natječaju Essl Award u Zagrebu. \n\nLinkovi:\n\nhttp://voting.essl-award.org/auswertung/participant.php?pid=44\nhttp://www.leutmagnetik.net/\nhttp://www.sczg.hr/default.php?id=prog&date=2006-5\n\n

[img[slika | images/45.jpg]]

[img[slika | images/9.jpg]]

[img[slika | images/56.jpg]]

[img[db_web..jpg | images/db_web.jpg]]\n\nIzložba "db:ae - estetika baza" je međunarodna izložba umjetnika čiji se kreativni rad koristi novim mogućnostima sistemskog sagledavanja i prikazivanja digitalnih medija koristeći računalne baze podataka.\n\n''Michael Aschauer'' (Austrija), grupa ''UMATIC'' (Nizozemska), te ''Robert Luxemburg'' i ''Jan Gerber'' (Njemačka) koriste arhive (prvenstveno zvuka i videa) i pripadajuće metapodatke (opise i odrednice) kako bi pomakli granice percepcije lineralnog i kronološkog prema sustavnom i hipermedijalnom.\n\nRezultati upita primijenjenih na njihove baze podataka nisu uvidi u statistiku financijskih transakcije, u trendove poslovanja ili materijalne resurse, već zvuci imaginarnih putovanja, slike nepostojećih krajobraza ili apstraktni grafizmi nastali presijecanjem filmskih materijala.\n\nMichael Aschauer će prezentirati svoje radove o sustavnom snimanja obala Nila (http://nilestudies.net) i računalno generiranim krajobrazima nastalim praćenjem promjena dnevnih-tijednih promjena (http://m.ash.to/@/@/Projects/24-7)\n\nJan Gerber i Sebastijan Lutgert će predstaviti svoj rad na http://www.0xdb.org bazi filmova nastaloj za potrebe programa Berlinskog piratskog kina i //www. Pad. ma// web aplikaciji za manipuliranje arhivom indijskog dokumentarno-aktivičkog videa.\n\nGrupa UMATIC tj. Derek Holzer će predstaviti web projekt DIY virtualnog //soundscape// putovanja kroz web metaforu avionskog putovanja (http://www.soundtransit.nl), ali i kao galerijsku instalaciju dijafilmova, odnosno slika i zvučnih zapisa.\n\nDodatna prezentacija umjetnika kao i koncepta izložbe, te otvoreni razgovor održat će se u utorak 23.09.2008. u 19h u klubu net.kulture Mama u Preradovićevoj 17 u Zagrebu. U srijedu 24.09.2008., u istom prostoru, bit će organizirane projekcije kina //www.Pirate Cinema.org//.\n\nKustos izložbe: Željko Blaće\n\nIzložba/projekt podržana je od:\nGrada Velike Gorice\nMinistarstva kulture Republike Hrvatske\nAustrijskog Kulturnog Foruma u Zagrebu\nMultimedijalnog instituta\n\nSponzori:\nAV podrška - Atman.hr\nTisak - mgmstudio.hr.\n\nLinkovi:\n(1) http://www.wizards-of-os.org/archiv/sprecher/l_m/sebastian_luetgert.html\n(2) http://www.zamirzine.net/spip.php?article3642\n(3) http://www.umatic.nl/info_derek.html\n \n\n\n\n

[img[slika | images/66.jpg]]

[img[kipke 004..jpg | images/kipke 004.jpg]]\n\nŽeljko Kipke jedan je od najpoznatijih hrvatskih slikara srednje generacije i umjetnik koji je krajem 70-ih najprije počeo raditi u mediju eksperimentalnog filma i videa, da bi se početkom 80-ih u vrijeme transavangarde potpuno posvetio slikarstvu. Pored slikarstva Kipke se već dugi niz godina bavi i književnim radom, među kojim su umjetnička kritika i esejistika najpoznatiji. Krajem prošle godine zagrebačka izdavačka kuća Duriex objavila mu je knjigu, odnosno dnevnik "Od veljače do veljače", u kojem je pojava osoba iz hrvatskog umjetničkog i kulturnog života izazvala nemali skandal.\nU Galeriji Galženica, Kipke je, na neki način, realizirao dvostruki projekt: umjetnički i književni. U prostoru galerije postavio je video-instalaciju posvećenu snovima, a povodom izložbe i umjesto kataloga izdao je knjigu svojih snova, koje je zapisivao točno godinu dana, od veljače do veljače. Par mjeseci nakon objave dnevnika, Kipke je tako povodom izložbe u Velikoj Gorici objavio pandan svojem dnevniku - svojevrstan noćnik.\nŽeljko Kipke (1953.) diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu 1976. Slike mu se nalaze u slijedećim zbirkama suvremene umjetnosti: Zbirka Peter Stuyvesant u Amsterdamu, Zbirka FRAC u Toulouseu, Muzej moderne umjetnosti u Beču i Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu. Predstavljao je Republiku Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 1993., a dvije godine i na Kairskom bijenalu. \nPiše kritiku i eseje s područja umjetnosti i eksperimentalnog filma. Od 1997. član je Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA). Objavio je šest knjiga: "Iluminatori novog ciklusa" (Zagreb, 1989), "Vodič kroz subteranneus" (Zagreb, 1992), "Čuvajte se imitacija" (Zagreb, 1993), "Od izobilja do Mjeseca" (Zagreb, 1998), "Svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima je namjerna" (Zagreb, 2004), "Od veljače do veljače" (Zagreb, 2005).\n

[img[stojanovic..tif | images/stojanovic.tif.jpg]]\n\nIzložba je svojevrsna retrospektiva fotografskog rada Željka Stojanovića. On je kao foto-reporter tijekom 70-ih i 80-ih godina surađivao u različitim časopisima (Fokus, Studentski list, Start, Danas i drugi), oblikujući u hrvatskom novinskom i fotografskom prostoru osobit i tada relativno novi žanr foto-reportaže. U tom smislu, Stojanović je jedan od pionira na području foto- reporterstva u Hrvatskoj i fotograf, čiji je rad nemalo utjecao na Poletovu školu fotografije. Trenutno je urednik fotografije u Feral Tribuneu.