slikarstvo

  • 06.11.2020. - 18.11.2020.

    Vedran Ružić ''Wagner''

    Vizualizacija zvuka Vedrana Ružića


    Vedran Ružić je jazz glazbenik i slikar. Glazbeno obrazovanje stječe na Jazz konzervatoriju u Klagenfurtu, a slikarstvo je diplomirao na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. I glazbena i vizualna umjetnost temeljne su Ružićeve umjetničke discipline; pa otuda paralelnost i sintetiziranje slikarskih i glazbenih oblika medijskog izražavanja, rad na projektima objedinjavanja medija, njihove sinteze ili prelaženje iz jednog umjetničkog područja i sistema u drugi. 

    Glazba Richarda Wagnera polazište je prezentiranog slikarskog ciklusa, kao što je sugerirano već u nazivu izložbe. S druge strane, za Ružićevo intermedijalno stvaralaštvo uopće od posebnog je značaja Wagnerova ideja sveukupnog umjetničkog djela. Naime, još sredinom 19. stoljeća, Wagner u europsku kulturu i umjetnost uvodi ideju totalnog ili cjelovitog umjetničkog djela, odnosno gesamtkunstwerka. Ideja sveobuhvatnog umjetničkog djela odnosi se na težnju sintetiziranja raznovrsnih medija i umjetničkih disciplina, praksu spajanja različitih vrsta umjetnosti - poezije, glazbe, plesa i vizualne umjetnosti u novo i jedinstveno umjetničko djelo radi pojačavanja senzorne svijesti kod publike, ali i s namjerom oslobađanja misli publike od svakodnevice i utjecaja tehnološkog napretka te radi povratka čovjeka u njegovu vlastitu prirodnost i postizanja neposrednijeg doživljaja umjetnosti.

    Ideja se nadalje naročito povezuje s istraživanjima sinestetičkih kvaliteta kakve je u umjetnost modernog apstraktnog slikarstva početkom prošlog stoljeća uveo Vasilij Kandinski, baveći se suodnosima i sinestezijom zvuka, oblika i boja, kao i procesom i strategijom koju u svom umjetničkom iskazu i vokabularu zastupa Ružić, pri čemu je osjetilno-ekspresivna razina glazbe ishodište za kreiranje apstraktnog ciklusa slika naglašenog kolorita.

    Ružićev ciklus slika naslovljen Wagner nastaje tijekom protekle dvije godine, točnije od rujna 2018. do početka 2020. godine. Tema ciklusa je glazbena motivika iz Wagnerove tetralogije Prsten Nibelunga koja je postala polazištem za vizualnu artikulaciju pripadajućih glazbenih dionica. U konstituiranju vizualnog zbivanja i kolorističkih efekata prikazivanja dodatno sudjeluju osobna autorova psihološka stanja koja su upisana na platna i nošena iskustvima za rezidencijalnog boravka u Berlinu te potaknuta iskustvom slušanja Wagnerove glazbe za vrijeme planinarenja po Himalaji.

    Dvije su razine shvaćanja glazbe koja su upisana u slikarska događanja na platnu. S jedne je strane glazba iz koje je reduciran libreto i njemu imanentan mitološki sadržaj, s druge u prostoru ispražnjenog mitološkog narativa Ružić situira slikarsku viziju Wagnerove glazbene atmosfere. Potonja je dubinski povezana i ukorijenjena u težnji da automatskim slikarskim izrazom, iz izvora nutarnjeg kreiranog iskustva, transponira i upiše pounutren sadržaj i iskaže vlastiti subjektivitet. Aktivacija osjetila proizlazi iz sinestezijskog povezivanja zvuka i boje; rezonancije ritma i poteza, tonaliteta boje i glazbe, emotivnih i iskustvenih podražaja. Iskazi čuvstva nagona, težnji, kolebanja, veličanja i rascjepa, erupcije emocija i snage uobličeni su u slojevito građene površine slika u kojima svjetlosno-kolorističke slikarske sekvence nastaju u korelaciji i prema diktatu kolorističkih dionica glazbe.

    Drugim riječima, neovisno o sadržaju i retoričkom lajtmotivu Wagnerova djela, koji je ponegdje evociran u nazivima pojedinih slika (Sigfridova smrt, Prsten Nibelunga), u romantičnoj osjećajnosti i senzibilitetu Ružić pronalazi prostor za projekciju vlastitih sjećanja i osjećanja,  odnosno neposrednog, osobnog i privatnog iskustva izraženog piktoralnim sredstvima. Stoga govorimo o identifikaciji ili poistovjećivanju autora s temperamentom glavnog protagonista, pri čemu je diskurs glazbe polazište za uspostavu identifikacijskog procesa. Aproprijacijski postupak  ili postupak prisvajanja, koji je gotovo temeljna strategija u umjetnosti postmodernizma, ovdje se manifestira transformacijom, slikarskim predočavanjem i označavanjem Wagnerove glazbe i teorijskih ideja, u kontekstu njihovog rekomponiranja u okvir vlastitog umjetničkog jezika.U konačnici, rezultat su apstraktna platna izrazito koloristički nabijenog svjetlosnog kontrasta. Semantičku razinu slika izvedenih u tehnici ulja i akrila na platnu formiraju snažni ekspresivni i slobodni nanosi zagasitih crvenih, smeđih i kontrastno „visoko“ plavih i žutih kolorističkih vrijednosti. Govorimo o formalnom slikarstvu geste. Nakupinama pozadinske boje naglašenog tamnog kolorita suprotstavljaju se strukture vrtložne i dijagonalne kompozicijske kretnje središnjeg plana slike. Registri tonova postavljeni su u kontrastirajući odnos, od hladnih registara tamne pozadine do toplih, mahom žarko žutih i crveno intoniranih motiva izvedenih žustrim,energičnim i slobodnim gestualnim potezima. Dinamizmu slike dodatno doprinose koloristički raspršene kretnje boja površinskog sloja slikarskog platna, definirajući prostorni koncept slike. Linijske sekvence koje u brzim i ritmičnim strujanjima prkose dubokim tonovima rasprostiru se i pulsiraju platnom te dodatno svjedoče o vizualizaciji zvuka i glazbenom nervu Vedrana Ružića. 

    Nadežda Elezović, kustosica izložbe

    više..

  • 06.03.2020. - 04.04.2020.

    Ljiljana Mihaljević, Sve je to igra?

    Ljiljana Mihaljević je akademska slikarica i multimedijalna umjetnica. Diplomirala je na Accademia di Belle Arti, Sveučilišta u Firenci, Italija. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Boravila je na studijskim i rezidencijskim programima u New Yorku, Parizu, Berlinu, Leipzigu. Izlagala je na brojnim selektiranim samostalnim i grupnim izložbama u prostorima u zemlji i inozemstvu kao što su: Umjetnički paviljon, Muzej Suvremene umjetnosti, Muzej Mimara, Galerija Bačva, Galerija Prsten, Galerija SC, Galerija Klovićevi dvori u Zagrebu;  Umjetnička galerija u Dubrovniku; Galerija Dioklecijanovi podrumi u Splitu; Galerija Kortil u Rijeci; Muzej likovnih umjetnosti i Galerija Waldinger u  Osijeku; Galerija Garis&Hahn, New York; Galerija MC, New York; Centar za suvremenu umjetnost Halle 14 u Leipzigu; ADA Project Space u Rotterdamu; Laznia Centar za suvremenu umjetnost u Gdanjsku; Multimedijalni centar Šiška u Ljubljani; Nacionalna galerija Makedonije u Skopju; Museo Virgiliano u Mantovi; Nacionalna galerija moderne umjetnosti u Rimu; Accademia delle Arte del Disegno u Firenci; Fabrica Europa u Firenci; na 45. Zagrebačkom salonu,  20. Slavonskom bijenalu, 8., 11. i 13. Trijenalu hrvatskog kiparstva, 12. Međunarodnim danima performansa, na izložbi HT@MSU nagrada i drugdje Njeni tekstovi o suvremenoj umjetnosti objavljivani su u Večernjem listu, Zarezu, Konturi te internetskim portalima Index.hr i Slavonija.info. Od 2009. kontinuirano volonterski radi s djecom s posebnim potrebama u vidu kreativnih radionica s elementima art terapije. Živi i radi u Zagrebu.

    Kustos izložbe: Radovan Vuković

    više..

  • 22.11.2019. - 21.12.2019.

    Petra Grozaj, Krystal

    Petra Grozaj rođena je 1974.u Zagrebu. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu izavršila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagradeSveučilišta i nagrade Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, te nekolicine stipendija i otkupnihnagrada. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Predstavljalaje Hrvatsku na Biennalu mladih umjetnika (BJCEM) u Napulju. Boravila je na umjetničkimrezidencijama u Cité Internationale des Arts u Parizu, GlogauAIR u Berlinu, One sided story/Spinnerei i De/konstrukcija slike Hafenkombinat u Leipzigu, gdje od 2012. u više navrata boravi uateljeu u slikarskog centra Spinnerei. Izlaže u MSU Zagreb, Galeriji Bačva HDLU Zagreb,,Kunstlerhaus Bethanien Berlin, itd.. Članica je HDLU-a i HZSU-a. Njeni radovi nalaze se uprivatnim i galerijskim zbirkama. Više na www.petragrozaj.com

    Petra Grozaj jedna je od najzapaženijih slikarica srednje generacije čiji radovi podjednako intrigiraju i likovnu struku i publiku. Za njezino slikarsko formiranje od velike je važnosti bio odlazak na nekoliko studijskih boravaka u inozemstvo, što će ju osnažiti u odabiru slikarstva kao životna poziva. Ljudski joj je lik središnja tema, a osobito je usredotočena na žene, mahom prijateljice koje prikazuje kao zagonetna lica, često ambivalentnog i grotesknog karaktera. Njezin rad snažno obilježava odnos između fotografije i slikarstva. U njemu slikarstvo posuđuje, citira ili prevodi prizore iz privatne životne sfere, kao u slučaju obiteljskih foto-albuma, ili prizore iz sfere masovnih medija, kao u slučaju popularnih magazina. Povodom izložbe, razgovarali smo s umjetnicom: 

    više..

  • 01.03.2019. - 30.03.2019.

    Josip Zanki, Mantra suosjećanja

    Teško je u lokalnim okvirima naći umjetnika koji tako sistematično radi na povezivanju umjetnosti i kulturne antropologije da ga to na kraju vodi na hibridno područje što leži negdje između umjetničke prakse i znanstvenog istraživanja, kao što je to slučaj s Josipom Zankijem. Istina, u zanimanju za 'čovjeka kao društveno i kulturno biće', Zankija najviše zaokuplja ono što se opire modernizaciji: religija, magija, predmodernistička umjetnost i slično.  Stoga ne čudi da su objekti njegovog interesa tako raznoliki: sepulkralne prakse zadarskog zaleđa, važnost uzgoja ječma u europskim ruralnim sredinama, budističko slikarstvo, „Planine“ Petra Zoranića, Velebit, šamanizam, planinarenje, molitva, meditacija itd. Posve u skladu s mističkom tradicijom sinteze nespojivog, Zanki se na izložbi u Velikoj Gorici okreće odnosu Istoka i Zapada, pokazujući njihov složen, nerijetko nesporazumima obilježen odnos, a na primjeru slikovnog prikazivanja. Što je svrha budističkih slika; na koji način nastaju; u kakvoj su vezi s božanstvom koje prikazuju; koliko te slike duguju zapadnjačkom poimanju prostora i geometrije; postoje li sličnosti između istočne mantre i kršćanske ili islamske molitve i da li se one mogu potaknuti slikom; kakva je uloga likovnog obrasca, a kakva individualne invencije u tradiciji budističkog, odnosno zapadnog slikarstva; kako se stječe status slikarskog majstora u budističkoj umjetnosti i u kakvoj je to vezi sa zapadnjačkim slikarstvom? Izložba će, također, kroz desetke crteža i slika prikazati međunarodne rezultate umjetnikovog pedagoškog rada. Bilo da se stavlja u poziciju učenika ili učitelja, bilo da radi i boravi na indijskom ili južnoameričkom potkontinetnu, Zanki neprestano ukazuje na čovjekovu potrebu za izražavanjem i transcendencijom.  

    Više o umjetničkom radu, donosimo u tekstu Nevene Škrbić Alempijević, izvanredne profesorice na Odsjeku za etnoogiju i kulturnu antropologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu: 

    više..

  • 03.10.2018. - 03.11.2018.

    Postmedijske strukture

    Iva Ćurić, Paulina Jazvić, Igor Juran, Predrag Todorović

    Kustos: Vanja Babić

    "Tijekom svoga višedesetljetna trajanja, epoha modernizma sustavno je i teoretski nadasve osviješteno osporavala veliku većinu ranije uvriježenih umjetničkih nazora odnosno kanona, sve u cilju afirmiranja progresa kao ultimativne stvaralačke paradigme. Najprije je negiran princip mimesisa, potom će apstrakcija uputiti izazov figuraciji, da bi naposljetku došlo i do medijskih raslojavanja, pri čemu su tradicionalni mediji slikarstva, skulpture ili klasičnih grafičkih tehnika u usporedbi s bujajućim novijim fenomenima poput konceptualne umjetnosti, videa i performansa proglašavani retrogradnima, čak i umjetnički posve jalovima. Za to su, dakako, postojali i određeni razlozi. Potkraj sedamdesetih godina prošloga stoljeća, međutim, modernistička će se usredotočenost razvodniti, ustupivši svoje mjesto ″svežderskom″, programski posve apatičnom, a samim time i – u smislu bilo kakve precizne i sažete definicije - teško odredivu postmodernizmu. Akcija se razvodnila te poprimila karakteristike stanja. Je li se postmodernizam javio tek kao svojevrsna metastaza modernističkih ideja, ili je pak iskaz konzervativne reakcije na njih?

    više..

  • 13.04.2018. - 19.05.2018.

    Đuro Seder, Rt dobre nade (slike i crteži)

    Kustosica: Marijana Paula Ferenčić 

    Đuro Seder je rođen u Zagrebu 1927. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Antuna Mejzdića 1951. Specijalizaciju za slikarstvo završio je kod prof. Marina Tartaglie 1953. Nakon studija radio je u časopisu Jugoslavenski radio kao ilustrator i tehnički urednik, u izdavačkom poduzeću Panorama te u Agenciji za marketing – Vjesnik od 1968. do 1981. kao grafički dizajner. Od 1981. do 1983. bio je docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, od 1983. do 1987. obnašao je službu dekana, od 1987. do 1998. bio je redoviti profesor. Od umirovljenja 1998. u statusu je profesora emeritusa. Redoviti je član Razreda za likovne umjetnosti HAZU od 2000., a od 2011. obnaša i funkciju voditelja Gliptoteke HAZU. Bio je članom umjetničke grupe Gorgona od 1959. do 1966. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih objavljivao je poeziju u časopisima Razlog, Kolo, Forum i Republika, a 1978. tiskana mu je zbirka pjesama Otac iz lonca u nakladi Biblioteke iz Zagreba. Samostalno izlaže od 1958. Djela mu se nalaze u mnogim nacionalnim i inozemnim galerijama i muzejima te u privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu.

    više..

  • 15.09.2017. - 07.10.2017.

    Privremeni susreti

    Jasmina Cibic, Igor Eskinja, Petra Feriancova, Tina Gverović & Siniša Ilić, Vlatka Horvat, Marko Lulic, Damir Očko , Mladen Stropnik, Marko Tadic , Dino Zrnec & Nick Oberthaler

    Kustosica: Branka Benčić

    Apoteka - prostor za suvremenu umjetnost iz Vodnjana u višegodišnjem je razdoblju između 2014. i 2017. godine formirala programsku koncepciju oko istraživanja “privremenih susreta”. U tom je razdoblju realizirano desetak izložbi različitog formata i dinamike odvijanja, preispitujući upravo format izložbe, uvjete, mogućnosti i prakse izlaganja. Tako su se, u nedostatku većeg prostora za razvijanje kompleksnijih izložbenih formata, Privremeni susreti konstituirali kao “izložba u vremenu”, djelovali su kao labavo povezana cjelina i oblik intervencije, izložba koja se ne shvaća “kao fiksna i dovršena konstelacija”, već se iz etape u etapu, tijekom nekoliko mjeseci mijenja, pri čemu se svaka epizoda sagledava pojedinačno ili u kontinuitetu. Privremeni susreti bave se modelom i formatom izložbe kao načinom izlaganja, gramatikom i tipologijom “samostalne” i “grupne” izložbe, a kasnije su dobili i dodatnu koncepciju podnaslovljenu Ovo (ni)je muzej kojom Apoteka, kao korektiv postojećih institucija, pokušava artikulirati lokalni kontekst u kojem djeluje, vlastitu poziciju i strategiju organizacije u Istri.

    Privremeni susreti usmjereni su na propitivanje prostornih odnosa i interakcija između objekata i subjekata, konceptualiziciju procedura, postupaka i odnosa unutar umjetničkog djela, sistema umjetnosti i galerijskog prostora, okupivši  umjetničke pozicije koje se dotiču pitanja (re)prezentacije i ´izlaganja´. Radovi ukazuju na napetosti između prostora, promatrača i promatranoga i susrećemo ih kao niz međuodnosa i pukotina isprepletenih u privremenoj okolini. Vidljivim čine ono nevidljivo, skriveno, ukazuju na "konstrukciju", demontažu, podsjećaju nas na privremeni i konstruirani karakter izložbe. Privremeni susreti na različite načine konceptualiziraju odnose unutar prostora umjetnosti, umjetničkog djela, sistema umjetnosti i institucionalnog konteksta.

    više..

  • 18.11.2016. - 17.12.2016.

    Aleksandar Bezinović / Katarina Vojković

    Samostalnom izložbom Aleksandra Bezinovića i Katarine Vojković zavrašavamo program kojim smo ove godine predstavili mlade akademske umjetnike vezane za Veliku Goricu i okolicu, bilo podrijetlom, bilo trenutnim životom i radom. O slikarstvu Aleksandra Bezinovića i Katarine Vojković, ovoga puta pišu povjesničarke umjetnosti Rozana Vojvoda i Petra Petrušić. Rozana Vojvoda tako ističe da se Bezinovićevo slikarsko istraživanje bavi "ulogom čovjeka u općem poretku stvari":

    Stvaranje i rastvaranje, konstrukcija i dekonstrukcija, nastajanje i nestajanje; sve su to parovi suprotnosti koji se mogu aplicirati na radove Aleksandra Bezinovića nastale u protekle dvije godine. Postupcima koji uključuju paljenje, struganje, obilno korištenje vezivnih sredstava, pa čak i namjerno izazvanu koroziju metalnih ploča, autor dodatno naglašava poljuljane odnose između podloge, figurativnog motiva, riječi i boje. Rekonstrukcija kao misao vodilja ove izložbe, postaje primjenjiv i istodobno relativan stvaralački princip - sve se na neki način može rekonstruirati u sprezi tehnologije i stvaralačkog principa; palma pa čak i ljudsko tijelo.

    više..

  • 14.10.2016. - 05.11.2016.

    Željka Cupek / Marija Lovrić

    Samostalna izložba Željke Cupek i Marije Lovrić jedna je od izložaba kojima ove godine predstavljamo mlade akademske umjetnike vezane za Veliku Goricu i okolicu, bilo podrijetlom, bilo trenutnim životom i radom. Ovoga puta, umjesto likovnih kritičara ili kustosa, umjetnice su se same poetički odredile. O radovima predstavljenima na izložbi, Marija Lovrić kaže:

    Introspekcija, 2016.

    Modernim i moglo bi se reći površnim načinom života danas, potreba za povezivanjem sa samim sobom je vrlo bitna ljudska potreba koju često zanemarujemo. Pričamo li samo o svjesnosti ili samopouzdanju, vrlo rijetko isto istinski i osjećamo. Samosvjesnost je viša razina svjesnosti, povezanosti sa samim sobom. To je sposobnost da osjetimo poruke iz naših unutarnjih zaliha emocionalnog pamćenja. Da bi napredovali u samosvjesnosti, trebamo istražiti sebe, poštovati svoje tijelo, voditi računa o sebi, ući u svoju nutrinu. Svaka osoba je unikatna fizički i psihički. Svaka jedinka ima svoju energetsku frekvenciju i prilikom povezivanja osjećamo novu energiju koja se smjesti u nama i potakne različite emocije. Osjetimo vibracije, dubine, vidimo boje, čujemo razne zvukove. Katkad se desi da postanemo intenzivno svjesni sebe, svojih vlastitih psihičkih procesa.

    više..

  • 19.02.2016. - 19.03.2016.

    Duje Šuvar / Vid Vučak

    Izložbom dvojice mladih akademskih umjetnika, Vida Vučka i Duje Šuvara otvaramo izložbenu sezonu koja će biti u znaku mladih velikogoričkih umjetnika. Vid Vučak je 2009. diplomirao kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Do sada se uglavnom bavio spomeničkom i portretnom plastikom, a u Galeriji Galženica će se predstaviti s novim ciklusom radova. Duje Šuvar je diplomirao slikarstvo 2008. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a 2011. je na istoj akademiji diplomirao i na Odsjeku za restauriranje i konzerviranje umjetnina. Njegov slikarski rad obilježen je (foto)realističkim prosedeom, a teme koje ga zanimaju kreću se od urbane svakodnevice do kršćanskih motiva.

    više..