slikarstvo

  • 22.11.2019. - 21.12.2019.

    Petra Grozaj, Krystal

    Petra Grozaj završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu, nagrade Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, te nekolicine stipendija i otkupnih nagrada. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Predstavljala je Hrvatsku na Biennalu mladih umjetnika (BJCEM) u Napulju. Boravila je na umjetničkim rezidencijama u Cité Internationale des Arts u Parizu, GlogauAIR u Berlinu, One sided story/ Spinnerei i De/konstrukcija slike Hafenkombinat u Leipzigu, gdje od 2012. u više navrata boravi u ateljeu u slikarskog centra Spinnerei. 2017. izlaže u MSU Zagreb. Članica je HDLU-a i HZSU-a. Njeni radovi nalaze se u privatnim i galerijskim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Više na www.petragrozaj.com

    Petra Grozaj jedna je od najzapaženijih slikarica srednje generacije čiji radovi podjednako intrigiraju i likovnu struku i publiku. Za njezino slikarsko formiranje od velike je važnosti bio odlazak na nekoliko studijskih boravaka u inozemstvo, što će ju osnažiti u odabiru slikarstva kao životna poziva. Ljudski joj je lik središnja tema, a osobito je usredotočena na žene, mahom prijateljice koje prikazuje kao zagonetna lica, često ambivalentnog i grotesknog karaktera. Njezin rad snažno obilježava odnos između fotografije i slikarstva. U njemu slikarstvo posuđuje, citira ili prevodi prizore iz privatne životne sfere, kao u slučaju obiteljskih foto-albuma, ili prizore iz sfere masovnih medija, kao u slučaju popularnih magazina. Povodom izložbe, razgovarali smo s umjetnicom: 

    više..

  • 01.03.2019. - 30.03.2019.

    Josip Zanki, Mantra suosjećanja

    Teško je u lokalnim okvirima naći umjetnika koji tako sistematično radi na povezivanju umjetnosti i kulturne antropologije da ga to na kraju vodi na hibridno područje što leži negdje između umjetničke prakse i znanstvenog istraživanja, kao što je to slučaj s Josipom Zankijem. Istina, u zanimanju za 'čovjeka kao društveno i kulturno biće', Zankija najviše zaokuplja ono što se opire modernizaciji: religija, magija, predmodernistička umjetnost i slično.  Stoga ne čudi da su objekti njegovog interesa tako raznoliki: sepulkralne prakse zadarskog zaleđa, važnost uzgoja ječma u europskim ruralnim sredinama, budističko slikarstvo, „Planine“ Petra Zoranića, Velebit, šamanizam, planinarenje, molitva, meditacija itd. Posve u skladu s mističkom tradicijom sinteze nespojivog, Zanki se na izložbi u Velikoj Gorici okreće odnosu Istoka i Zapada, pokazujući njihov složen, nerijetko nesporazumima obilježen odnos, a na primjeru slikovnog prikazivanja. Što je svrha budističkih slika; na koji način nastaju; u kakvoj su vezi s božanstvom koje prikazuju; koliko te slike duguju zapadnjačkom poimanju prostora i geometrije; postoje li sličnosti između istočne mantre i kršćanske ili islamske molitve i da li se one mogu potaknuti slikom; kakva je uloga likovnog obrasca, a kakva individualne invencije u tradiciji budističkog, odnosno zapadnog slikarstva; kako se stječe status slikarskog majstora u budističkoj umjetnosti i u kakvoj je to vezi sa zapadnjačkim slikarstvom? Izložba će, također, kroz desetke crteža i slika prikazati međunarodne rezultate umjetnikovog pedagoškog rada. Bilo da se stavlja u poziciju učenika ili učitelja, bilo da radi i boravi na indijskom ili južnoameričkom potkontinetnu, Zanki neprestano ukazuje na čovjekovu potrebu za izražavanjem i transcendencijom.  

    Više o umjetničkom radu, donosimo u tekstu Nevene Škrbić Alempijević, izvanredne profesorice na Odsjeku za etnoogiju i kulturnu antropologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu: 

    više..

  • 03.10.2018. - 03.11.2018.

    Postmedijske strukture

    Iva Ćurić, Paulina Jazvić, Igor Juran, Predrag Todorović

    Kustos: Vanja Babić

    "Tijekom svoga višedesetljetna trajanja, epoha modernizma sustavno je i teoretski nadasve osviješteno osporavala veliku većinu ranije uvriježenih umjetničkih nazora odnosno kanona, sve u cilju afirmiranja progresa kao ultimativne stvaralačke paradigme. Najprije je negiran princip mimesisa, potom će apstrakcija uputiti izazov figuraciji, da bi naposljetku došlo i do medijskih raslojavanja, pri čemu su tradicionalni mediji slikarstva, skulpture ili klasičnih grafičkih tehnika u usporedbi s bujajućim novijim fenomenima poput konceptualne umjetnosti, videa i performansa proglašavani retrogradnima, čak i umjetnički posve jalovima. Za to su, dakako, postojali i određeni razlozi. Potkraj sedamdesetih godina prošloga stoljeća, međutim, modernistička će se usredotočenost razvodniti, ustupivši svoje mjesto ″svežderskom″, programski posve apatičnom, a samim time i – u smislu bilo kakve precizne i sažete definicije - teško odredivu postmodernizmu. Akcija se razvodnila te poprimila karakteristike stanja. Je li se postmodernizam javio tek kao svojevrsna metastaza modernističkih ideja, ili je pak iskaz konzervativne reakcije na njih?

    više..

  • 13.04.2018. - 19.05.2018.

    Đuro Seder, Rt dobre nade (slike i crteži)

    Kustosica: Marijana Paula Ferenčić 

    Đuro Seder je rođen u Zagrebu 1927. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Antuna Mejzdića 1951. Specijalizaciju za slikarstvo završio je kod prof. Marina Tartaglie 1953. Nakon studija radio je u časopisu Jugoslavenski radio kao ilustrator i tehnički urednik, u izdavačkom poduzeću Panorama te u Agenciji za marketing – Vjesnik od 1968. do 1981. kao grafički dizajner. Od 1981. do 1983. bio je docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, od 1983. do 1987. obnašao je službu dekana, od 1987. do 1998. bio je redoviti profesor. Od umirovljenja 1998. u statusu je profesora emeritusa. Redoviti je član Razreda za likovne umjetnosti HAZU od 2000., a od 2011. obnaša i funkciju voditelja Gliptoteke HAZU. Bio je članom umjetničke grupe Gorgona od 1959. do 1966. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih objavljivao je poeziju u časopisima Razlog, Kolo, Forum i Republika, a 1978. tiskana mu je zbirka pjesama Otac iz lonca u nakladi Biblioteke iz Zagreba. Samostalno izlaže od 1958. Djela mu se nalaze u mnogim nacionalnim i inozemnim galerijama i muzejima te u privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu.

    više..

  • 15.09.2017. - 07.10.2017.

    Privremeni susreti

    Jasmina Cibic, Igor Eskinja, Petra Feriancova, Tina Gverović & Siniša Ilić, Vlatka Horvat, Marko Lulic, Damir Očko , Mladen Stropnik, Marko Tadic , Dino Zrnec & Nick Oberthaler

    Kustosica: Branka Benčić

    Apoteka - prostor za suvremenu umjetnost iz Vodnjana u višegodišnjem je razdoblju između 2014. i 2017. godine formirala programsku koncepciju oko istraživanja “privremenih susreta”. U tom je razdoblju realizirano desetak izložbi različitog formata i dinamike odvijanja, preispitujući upravo format izložbe, uvjete, mogućnosti i prakse izlaganja. Tako su se, u nedostatku većeg prostora za razvijanje kompleksnijih izložbenih formata, Privremeni susreti konstituirali kao “izložba u vremenu”, djelovali su kao labavo povezana cjelina i oblik intervencije, izložba koja se ne shvaća “kao fiksna i dovršena konstelacija”, već se iz etape u etapu, tijekom nekoliko mjeseci mijenja, pri čemu se svaka epizoda sagledava pojedinačno ili u kontinuitetu. Privremeni susreti bave se modelom i formatom izložbe kao načinom izlaganja, gramatikom i tipologijom “samostalne” i “grupne” izložbe, a kasnije su dobili i dodatnu koncepciju podnaslovljenu Ovo (ni)je muzej kojom Apoteka, kao korektiv postojećih institucija, pokušava artikulirati lokalni kontekst u kojem djeluje, vlastitu poziciju i strategiju organizacije u Istri.

    Privremeni susreti usmjereni su na propitivanje prostornih odnosa i interakcija između objekata i subjekata, konceptualiziciju procedura, postupaka i odnosa unutar umjetničkog djela, sistema umjetnosti i galerijskog prostora, okupivši  umjetničke pozicije koje se dotiču pitanja (re)prezentacije i ´izlaganja´. Radovi ukazuju na napetosti između prostora, promatrača i promatranoga i susrećemo ih kao niz međuodnosa i pukotina isprepletenih u privremenoj okolini. Vidljivim čine ono nevidljivo, skriveno, ukazuju na "konstrukciju", demontažu, podsjećaju nas na privremeni i konstruirani karakter izložbe. Privremeni susreti na različite načine konceptualiziraju odnose unutar prostora umjetnosti, umjetničkog djela, sistema umjetnosti i institucionalnog konteksta.

    više..

  • 18.11.2016. - 17.12.2016.

    Aleksandar Bezinović / Katarina Vojković

    Samostalnom izložbom Aleksandra Bezinovića i Katarine Vojković zavrašavamo program kojim smo ove godine predstavili mlade akademske umjetnike vezane za Veliku Goricu i okolicu, bilo podrijetlom, bilo trenutnim životom i radom. O slikarstvu Aleksandra Bezinovića i Katarine Vojković, ovoga puta pišu povjesničarke umjetnosti Rozana Vojvoda i Petra Petrušić. Rozana Vojvoda tako ističe da se Bezinovićevo slikarsko istraživanje bavi "ulogom čovjeka u općem poretku stvari":

    Stvaranje i rastvaranje, konstrukcija i dekonstrukcija, nastajanje i nestajanje; sve su to parovi suprotnosti koji se mogu aplicirati na radove Aleksandra Bezinovića nastale u protekle dvije godine. Postupcima koji uključuju paljenje, struganje, obilno korištenje vezivnih sredstava, pa čak i namjerno izazvanu koroziju metalnih ploča, autor dodatno naglašava poljuljane odnose između podloge, figurativnog motiva, riječi i boje. Rekonstrukcija kao misao vodilja ove izložbe, postaje primjenjiv i istodobno relativan stvaralački princip - sve se na neki način može rekonstruirati u sprezi tehnologije i stvaralačkog principa; palma pa čak i ljudsko tijelo.

    više..

  • 14.10.2016. - 05.11.2016.

    Željka Cupek / Marija Lovrić

    Samostalna izložba Željke Cupek i Marije Lovrić jedna je od izložaba kojima ove godine predstavljamo mlade akademske umjetnike vezane za Veliku Goricu i okolicu, bilo podrijetlom, bilo trenutnim životom i radom. Ovoga puta, umjesto likovnih kritičara ili kustosa, umjetnice su se same poetički odredile. O radovima predstavljenima na izložbi, Marija Lovrić kaže:

    Introspekcija, 2016.

    Modernim i moglo bi se reći površnim načinom života danas, potreba za povezivanjem sa samim sobom je vrlo bitna ljudska potreba koju često zanemarujemo. Pričamo li samo o svjesnosti ili samopouzdanju, vrlo rijetko isto istinski i osjećamo. Samosvjesnost je viša razina svjesnosti, povezanosti sa samim sobom. To je sposobnost da osjetimo poruke iz naših unutarnjih zaliha emocionalnog pamćenja. Da bi napredovali u samosvjesnosti, trebamo istražiti sebe, poštovati svoje tijelo, voditi računa o sebi, ući u svoju nutrinu. Svaka osoba je unikatna fizički i psihički. Svaka jedinka ima svoju energetsku frekvenciju i prilikom povezivanja osjećamo novu energiju koja se smjesti u nama i potakne različite emocije. Osjetimo vibracije, dubine, vidimo boje, čujemo razne zvukove. Katkad se desi da postanemo intenzivno svjesni sebe, svojih vlastitih psihičkih procesa.

    više..

  • 19.02.2016. - 19.03.2016.

    Duje Šuvar / Vid Vučak

    Izložbom dvojice mladih akademskih umjetnika, Vida Vučka i Duje Šuvara otvaramo izložbenu sezonu koja će biti u znaku mladih velikogoričkih umjetnika. Vid Vučak je 2009. diplomirao kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Do sada se uglavnom bavio spomeničkom i portretnom plastikom, a u Galeriji Galženica će se predstaviti s novim ciklusom radova. Duje Šuvar je diplomirao slikarstvo 2008. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a 2011. je na istoj akademiji diplomirao i na Odsjeku za restauriranje i konzerviranje umjetnina. Njegov slikarski rad obilježen je (foto)realističkim prosedeom, a teme koje ga zanimaju kreću se od urbane svakodnevice do kršćanskih motiva.

    više..

  • 22.04.2015. - 31.05.2015.

    Svako drvo stoji i misli

    Jan Chudy, F.F. Coppola, Boris Cvjetanović, Darija Čičmir, Gradski muzej Virovitica, Ivan Ivanković, Ines Kotarac, D.H. Lawrence, Barbara Loden, Sara Malić, Hana Miletić, Ema Muža, Muzej Turopolja, Muzej grada Koprivnice, Vesna Parun, Barbara Radelja, Andrea Resner, Luka Rolak, Davor Sanvincenti, Martin Scorsese, Tamara Sertić, Sv. Ambrozije, Mladen Šutej, Zlatan Vehabović, Davor Vrankić, Magdalena Vuković 

    Pod krovnim nazivom “UM – unutarnji muzej” krije se niz izložaba od kojih je prva posvećena fenomenu samoće. Čovjek je, slažu se gotovo sve društvene i prirodne znanosti, prije svega društveno biće. Socijalna interakcija u velikom dijelu određuje njegov karakter, njegovo djelovanje, njegove moralne vrijednosti. Od prvih kontakata s roditeljima ili skrbnicima, preko prvih prilagođavanja okolini (škola), do svrhovite participacije u zajednici, intersubjektivni odnosi ključni su za normalan razvoj čovjeka.Učenje jezika, otkrivanje društvenih obrazaca ponašanja, suosjećanje, inteligencija itd. samo su neka od svojstava koje doživljavamo pozitivnima i automatski povezujemo s društvenošću. Nasuprot tome, većinu devijacija u razvoju čovjeka od djeteta do odgovornog društvenog subjekta povezujemo s izostankom ili manjkom socijalizacije. Popularna kultura, poslovično sklona pojednostavljenju, tako ljude koji preferiraju samoću prikazuje kao čudake s klasnih, zemljopisnih, etičkih ili estetičkih rubova društva.

    više..

  • 27.02.2015. - 29.03.2015.

    Jelena Bando / Ivan Prerad, Drugi

    Odnos između različitih civilizacija bio je kroz povijest više obilježen nerazumijevanjem i sukobima, nego znatiželjom i suradnjom. Oslanjajući se na koncept Drugog, u okviru zapadne civilizacije danas postoji cijelo jedno znanstveno polje koje se bavi tim odnosom. Krajnje jednostavno govoreći, Drugi je svaki onaj, ili sve ono što je neobjašnjivo poznatim, udomaćenim sustavom vrijednosti. Susretu s Drugim uvijek prethodi dugo, iscrpljujuće putovanje, stvarno ili imaginarno. O susretu s Drugim Marka Pola, Kristofora Kolumba, Jamesa Cooka ili braće Seljan znamo gotovo sve. O susretu s Drugim Jelene Bando i Ivana Prerada, saznat ćemo nešto na ovoj izložbi.

    U povijesti moderne umjetnosti Drugi je odigrao kratku, ali važnu ulogu. Negdje na prijelazu 19. u 20. stoljeće takozvana primitivna umjetnost naroda Afrike, Oceanije i Dalekog istoka promijenila je kroz radove europskih umjetnika način na koji gledamo svijet. Bilo da je riječ o utjecaju japanske grafike na radove Toulouse-Lautreca, o Gauguinovom prikazivanju života na polinezijskom otočju ili o utjecaju afričkih maski na Picassovu umjetnost – primjerice, na ključnu sliku europske avangarde "Gospođice iz Avignona" – svaki puta svjedočimo plodotvornim dodirima europske umjetnosti s umjetnošću takozvanog Novog svijeta.

    U doba tehnološke globalizacije i instantne komunikacije, kakva je sudbina Drugog? Što se danas događa s kulturama drugih i dalekih naroda? Je li moguće da je danas Drugi izgubio svoj egzotični identitet? Kako mi, Europljani, nakon što smo ga pokorili, izmjerili, mapirali i digitalizirali, "Novi svijet" vidimo danas?

    Slike Jelene Bando i Ivana Prerada predstavljene na ovoj izložbi sugeriraju nam da između različitih kultura još uvijek postoji neka latentna i kreativna napetost. Ali možda još više nam slike ovih mladih umjetnika sugeriraju da je Drugi, stvaran ili konstruiran, nešto bez čega umjetnost nema previše smisla.

    više..