04.02.2015. - 04.02.2015.

35. obljetnica rada

Ove godine Galerija Galženica slavi 35 godina rada. Galerija je osnovana 1980. godine u okviru Narodnog sveučilišta Juraj Kokot kao neprofitna galerija namijenjena poticanju i razvoju likovne kulture Zagreba, odnosno Velike Gorice, tada sve mnogoljudnije zagrebačke općine.

Otvorena u zgradi takozvanog Doma kulture u novosagrađenom naselju, zajedno s kinom i knjižnicom, galerija se brzo uklopila u tradiciju zagrebačkih kulturnih centara koji su nemali dio svoje djelatnosti posvećivali vizualnoj kulturi. 1995. Velika Gorica je dobila status grada, pa je Galerija Galženica, u tom trenutku u okviru Pučkog otvorenog učilišta, postala jedina gradska institucija takvog tipa.

U 35 godina rada organizirano je više od 240 izložaba i manifestacija na kojima se predstavilo više od 300 domaćih i inozemnih umjetnika, likovnih kritičara, kustosa i dizajnera. U nekoj priručnoj periodizaciji hrvatske muzejsko-galerijske djelatnosti, rad Galerije Galženice može se predstaviti iz različitih sinkronijskih i dijakronijskih perspektiva.

Primjerice: pod vodstvom prvog voditelja galerije, povjesničara umjetnosti Radovana Vukovića program se galerije kretao, prije svega, oko takozvanog fenomena Nove slike, s jedne strane, i fenomena karikature kao osobite likovne forme, s druge strane. Tijekom 80-ih, i u prvoj polovici 90-ih godina prošlog stoljeća, što na samostalnim, što na skupnim izložbama, afirmiran je niz mladih slikara i karikaturista: Zlatan Vrkljan, Marijana Muljević, Vatroslav Kuliš, Eugen Kokot, Srećko Puntarić, Mojmir Mihatov i drugi. U drugoj polovici 90-ih, primjetan je zaokret prema novoj generaciji umjetnika i drugačijim medijima. Među njima, istina, mnogi su slikari (Lovro Artuković, Duje Jurić, Tomislav Buntak, Matko Vekić i drugi), no sve više su predstavljeni i oni koji se zanimaju za različite oblike ambijentalnih instalacija (Ivana Franke, Nika Radić, Ante Jerković, Jelena Perić. Mirjana Vodopija, Danko Friščić, Ana Kadoić i drugi).

Dolaskom novog voditelja galerije, povjesničara umjetnosti i kustosa Klaudija Štefančića, programska orijentacija se dijelom promijenila. I dalje se posebna pažnja posvećivala mladim umjetnicima, pa je galerija odigrala nemalu ulogu u afirmaciji Marka Tadića, Zlatana Vehabovića, Kristine Lenard, Ines Matijević, Ivana Fijolića i drugih. Programska novost se, nadalje, odnosila na afirmaciju umjetnosti i kulture novih medija, kao i na pokušaj artikulacije društveno-kritičke umjetnosti kroz formu strogo kuriranih međunarodnih izložaba. U periodu od 2008. do 2011., na temelju međunarodnog pozivnog natječaja, organizirane izložbe bile su posvećene novim medijima (2008.), fenomenu globalizacije (2009.), odnosu umjetnosti i aktivizma (2010.) i odnosu umjetnosti i dizajna (2011.).

Kulturu novih medija, pak, galerija je afirmirala na dva načina: korištenjem Weba 2.0 (Wiki, Flickr, Delicious, itd.) u svakodnevnom radu i organizacijom izložaba posvećenih (novo)medijskoj umjetnosti. U prvom slučaju, Galerija Galženica bila je prva muzejsko-galerijska institucija u Hrvatskoj koja je svoju umjetničku zbirku – registriranu u Registru muzeja, galerija i zbirki RH - izložila na Mreži i koja je sustavno implementirala mrežne alate i mrežnu estetiku u svoj svakodnevni rad. [http://www.mgz.hr/UserFiles/file/Sojat-Bikic_Maja_Web_2_0_IM_42_1-4_2011.pdf]

U drugom slučaju, programska sredstva galerije sustavno su ulagana u produkciju i afirmaciju (novo)medijske umjetnosti, kako na domaćoj, tako i na međunarodnoj razini, bilo da se 2003. godine organizirala izložba "Novi mediji i mladi hrvatski umjetnici" zajedno s pratećim međunarodnim simpozijem posvećenim odnosu umjetničke edukacije i novih tehnologija; bilo da se 2004. i 2006. koprodukcijski sudjelovalo u organizaciji prva dva Device art festivala u Velikoj Gorici; bilo da je riječ o organizaciji retrospektivne izložbe "Nove mreže novih medija" posvećene kulturi i umjetnosti novih medija u Hrvatskoj ili samostalnih izložaba poznatih medijskih umjetnika kao što su Ivan Marušić Klif, Dan Oki i Sandro Đukić.

Od samih početaka svog djelovanja, galerija je, također, poseban naglasak stavljala na etablirane umjetnike, pa su u galeriji izlagali neki od najpoznatijih hrvatskih umjetnika druge polovice 20. stoljeća: Ivan Kožarić, Edo Murtić, Miroslav Šutej, Ferdinand Kulmer, Nives Kavurić Kurtović, Đuro Seder, Boris Bućan, Zlatko Keser, Sanja Iveković, Vlado Martek i drugi.

Uz sve navedeno, galerija je poseban naglasak stavljala na lokalni kontekst svog djelovanja. Promovirala je, s jedne strane, velikogoričke umjetnike čiji se rad mogao pozicionirati i u nacionalnim okvirima (Slavko Peršić. Mate Lovrić, Andrea Robić. Zlatko Odrčić, Danijel Šokec i drugi), dok je s druge strane, u formi suradničkih projekata i strogo kuriranih izložaba problematizirala pitanje urbanog identiteta Velike Gorice. Što je grad i kako se on manifestira na primjeru ovog po veličini šestog grada u Hrvatskoj; kakav je njegov odnos sa Zagrebom; postoje li određeni urbani obrasci svojstveni Velikoj Gorici itd.? - samo su neka od pitanja na koja smo pokušali odgovoriti zajedno s umjetnicima i građanima Velike Gorice.

I tako je na neki način zatvoren jedan krug. Od optužbi za provincijalizam i pretencioznost polovicom 80-ih godina prošlog stoljeća kada se u "metropolitanskom" tisku galerija prozivala zbog dvojezičnog kataloga (hrvatski, francuski), do izložaba prikazanih na prestižnim mrežnim portalima (Rhizome.org, 2008.); od lokalnih do globalnih fenomena, od malih do velikih izložaba i projekata uz pomoć publike, umjetnika, novinara, kustosa, prijatelja.

Tradicija nadahnjuje i obvezuje. Unatoč dotrajaloj infrastrukturi zgrade u kojoj galerija djeluje i krizi koja pogađa cijelo društvo, Galerija Galženica nastavlja s radom - na dobrobit zajednice i u susret novoj obljetnici.