28.11.2007. - 23.12.2007.

Ana Hušman, "Po bontonu"


Izložba Po bontonu video je instalacija koja se sastoji od tri loop projekcije, animacije i scenografije sa snimanja istoimenog filma.

-

Kad razmišljamo o pravilima lijepog ponašanja, sjetimo se svih onih neugodnih situacija u kojima nismo znali kako se nositi s alatom čudnovatog oblika, kad nas je zatekla neumjerena količina raznorodnog posuđa ili zabezeknule vrste i podvrste staklenog asortimana…

Ipak, ono čega se ja najviše sjećam je bonton koji je do mene došao sedamdesetih, kad sam kao dijete slušala svoju majku i njen krug, za ta vremena, slobodoumnih prijatelja kako se žale na manjak stila u odabiru odjeće djevojke iz Amerike koja je došla u posjet. Traper jakna u kombinaciji s dugom večernjom haljinom. "Ponudili smo joj da joj posudimo šal", govorili su. No ona je odbila. "Ne", rekla je "ja imam svoju traper jaknu". Amerikanka je, u stilu pravih Evropljana, dobila packu za nedostatak elegancije i svoje iskreno uvjerenje da je casual odijevanje prihvatljivo. Iz nekog razloga mi je slika te Amerikanke u večernjoj haljini i traper jakni ostala u sjećanju pored slike moje majke koju zamišljam u večernjoj haljini od ljubičastog baršuna i dugačkom ogrtaču bez rukava s vrištećim psihodeličnim uzorkom.

Gdje žive pravila lijepog ponašanja? Tamo gdje vlada civilizacija.
Gdje vlada civilizacija? U Evropi.
Tko je neciviliziran? Svi ostali.
Što njima treba? Civilizacija.
Tko će im to dati? Mi.
Tko smo mi?

U knjizi Norberta Eliasa "O procesu civilizacije" nalazimo genealogiju pravila lijepog ponašanja i njihov razvoj od srednjeg vijeka do danas. Prema Eliasu, postupne promjene koje se dešavaju u poimanju srama i profinjenosti vezane su uz promjene društvene strukture tijekom vremena. Kako se usljed pritiska prema integraciji malih feudalnih posjeda u veće pacificirane društvene organizacije pomalo smanjuje broj malih dvoraca i njihovih gospodara, tako se postepeno unificiraju i pravila ponašanja. Elias ukazuje na iznenađujuću i očaravajuću povezanost postepenog formiranja države kao 'monopola primjene sile' i internalizacije prihvatljivih oblika ponašanja u organizaciji društva koja je sve više centralizirana (...). ( iz predgovora Nicole Hewitt)



Ana Hušman je diplomirala 2002. na Odjelu za multimedije i na Nastavničkom smjeru Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi te sudjelovala na filmskim i video festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je nekoliko nagrada (Visura aperta/Momiano, Momjan 2003. i 2004.; Gastro film fest, Beograd 2003; Osijek 2004; 15.Dani hrvatskog filma, Zagreb 2006; 28. Salon Mladih, Zagreb). Asistentica je na odjelu za animirani film na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.


Linkovi:
(1) http://www.filmski.net/vijesti/kratki-film/2557/eksperimentalni_film_14._dhfa
(2) http://www.cunterview.net/index.php?option=com_content&task=view&id=75&Itemid=66
(3) http://www.kulturaplus.com/k/program_view.asp?p=1666&c=18&g=1