29.04.2011. - 29.05.2011.

Bombardiranje očnog živca

art ditu, filjio, gaz, lonac, lunar, oko okato, pajcek, petar popijač, peha plus, puma 34, sank, sretan bor, svenki i drugi

U posljednjih nekoliko godina javnim se diskursom o likovnim intervencijama na ulicama grada sve češće provlači termin street art. Nekoć se o radovima u Branimirovoj ulici govorilo kao grafitima, dok se njihovo novo izdanje u medijima redovito navodi kao street art. Ne ulazeći ovdje u formalno-estetsko razlikovanje nove generacije umjetnika i radova, jasno je da već i sam tako značajan terminološki pomak s nečega što je donedavno povezivano sa specifičnim subkulturama i vandalizmom, označava da se radi o zanimljivom likovnom i društvenom fenomenu. Tko su akteri tog novog vala ulične umjetnosti, kako doživljavaju svoju ulogu prisvajanja javnog prostora, koliko se zaista razlikuju od svojih prethodnika,te kako njihovo djelovanje doživljava struka s jedne i zakon s druge strane, samo su neka od  pitanja kojima se ova izložba bavi...

O street artu

U najširem smislu, street art ili ulična umjetnost podrazumijeva svaku vrstu kreativnog djelovanja u javnom prostoru. S obzirom da to uključuje vrlo široko polje umjetničkog djelovanja, od instalacija, performansa, glazbe, plesa, pa sve do likovnih umjetnosti, za potrebe ove izložbe ograničile smo se samo na potonji aspekt. U popularnoj literaturi, osobito na internetu, pojam se uobičajeno veže uz specifične i karakteristične vizualne medije poput šablona / stencil art, naljepnica / sticker art, kolaža, mješavina crteža, poruka i potpisa i sličnoga, te se time i na formalnoj razini razlikuje od grafita, tagova i običnog šaranja. Ipak, iako se neki umjetnici odlučuju na samo jedan medij ili stil, bitna je odrednica ovog umjetničkog fenomena upravo hibridnost; možemo reći da street art kao takav nije uopće ograničen materijalom, metodom, kao niti onime što predstavlja ili kome je namijenjen.

Povijesno-umjetnički gledano, pojavu i globalnu popularnost street arta s jedne je strane moguće označiti kao posljedicu ili suvremeni odjek izvaninstitucionalnog umjetničkog djelovanja koje je okarakteriziralo dobar dio 20. stoljeća. Ono se veže uz direktne umjetničke intervencije u javni prostor i svjesno zaobilaženje i/ili odbijanje posredničke uloge galerija, muzeja, likovne kritike, odnosno institucije umjetnosti u cjelini. Brojni su primjeri takvih strategija: od manifesta povijesnih avangardi koje pozivaju na opću kreativnu mobilizaciju i izlazak na ulice, različitih konceptualnih praksi šezdesetih, pa sve do suvremenih autora čije je prisvajanje javnog prostora vrlo često politički intonirano.

Ipak, za razliku od navedenih primjera, fenomen street arta specifičan je u svom korištenju ulice kao snažne i jedinstvene platforme za prenošenje direktne, nepretenciozne i često osobne poruke, pri čemu je reakcija koju izaziva spontana i trenutna. Ta vrsta umjetnosti označava i simbolizira kreativnu ljudsku prisutnost na ulicama, neovisnu od institucionaliziranih granica ukusa, prikladnoga i dopuštenoga. U njoj postoji urođeni protest protiv korporativne i državne kontrole javnog prostora, ako ne eksplicitno, odnosno porukom koju prenosi, onda implicitno – nepoštivanjem privatnog ili državnog vlasništva na koje je postavljena. Istovremeno, ono što je napisano na zidovima iskren je odraz društva koje u tom gradu živi.

U današnjem svijetu tehnologije i interneta, mnoštva informacija i njihove brze izmjene, street art se spontano nadovezuje na suvremeni način života. Kao takav, on predstavlja tipičan postmoderni entitet koji bez ustručavanja posuđuje iz „supermarketa stilova“, kopirajući elemente popularne kulture i oglašavanja, te kroz ovaj „tekstualni lov“ pridaje novo značenje inače nebitnim ili zastarjelim elementima. Markiranjem gradskog inventara, navedeni se pokušaji „uljepšavanja“/„nagrđivanja“ javnog prostora mogu promatrati i kroz prizmu doživljavanja grada kao jednog od brojnih aspekata suvremenog života koji je podložan dizajniranju i personalizaciji.

O izložbi

Budući da je jedna od glavnih karakteristika street arta neposredno djelovanje u kontekstu ulice, smatramo da prenošenjem u galerijski prostor ti radovi nužno gube svoj izvorni smisao i poprimaju druge konotacije. Stoga smo u pristupu tom specifičnom fenomenu odabrali dokumentarno-problemski kustoski pristup čiji cilj nije selekcija ili valorizacija, već bilježenje recentne pojave street arta u Zagrebu i Velikoj Gorici.

Sami su radovi u galeriji prisutni samo posredstvom virtualne mape, u kojoj ujedno prepoznajemo prikladan medij za njihovu dokumentaciju, s obzirom da su ti radovi često kratkoga vijeka, te u gradskoj vrevi ostaju nezamijećeni ili pak gube bitku s ostatkom gradskog imaginarija kojeg čini sve dominantniji komercijalan sadržaj.

Kako bismo ponudili što širi uvid u razvoj i stanje lokalne street art scene, selekcijom intervjua vodili smo računa o prezentaciji što različitijih pozicija: od umjetničkih, preko kustoskih, teorijskih i kritičkih, pa sve do pravnih i policijskih. Grupirani u tematsko-problematske cjeline, video-intervjui predstavljaju sadržajnu okosnicu izložbe otvarajući brojna pitanja: od definicije samog fenomena, prisvajanja javnog prostora, institucionalizacije i ilegalnosti, preko stanja lokalne street art scene, pa sve do strategija samo-prezentacije s jedne, i medijske interpretacije s druge strane.

S obzirom da u intervjue nije bilo moguće uključiti sve street artiste i one koji se takvima osjećaju, interaktivnim smo zidom otvorili platformu za mapiranje scene, uspostavljenje međusobnih veza i dokumentaciju zajedničkih točaka djelovanja. (Sanja Horvatinčić, Nina Pisk, Zana Šaškin)