27.02.2015. - 29.03.2015.

Jelena Bando / Ivan Prerad, Drugi

Odnos između različitih civilizacija bio je kroz povijest više obilježen nerazumijevanjem i sukobima, nego znatiželjom i suradnjom. Oslanjajući se na koncept Drugog, u okviru zapadne civilizacije danas postoji cijelo jedno znanstveno polje koje se bavi tim odnosom. Krajnje jednostavno govoreći, Drugi je svaki onaj, ili sve ono što je neobjašnjivo poznatim, udomaćenim sustavom vrijednosti. Susretu s Drugim uvijek prethodi dugo, iscrpljujuće putovanje, stvarno ili imaginarno. O susretu s Drugim Marka Pola, Kristofora Kolumba, Jamesa Cooka ili braće Seljan znamo gotovo sve. O susretu s Drugim Jelene Bando i Ivana Prerada, saznat ćemo nešto na ovoj izložbi.

U povijesti moderne umjetnosti Drugi je odigrao kratku, ali važnu ulogu. Negdje na prijelazu 19. u 20. stoljeće takozvana primitivna umjetnost naroda Afrike, Oceanije i Dalekog istoka promijenila je kroz radove europskih umjetnika način na koji gledamo svijet. Bilo da je riječ o utjecaju japanske grafike na radove Toulouse-Lautreca, o Gauguinovom prikazivanju života na polinezijskom otočju ili o utjecaju afričkih maski na Picassovu umjetnost – primjerice, na ključnu sliku europske avangarde "Gospođice iz Avignona" – svaki puta svjedočimo plodotvornim dodirima europske umjetnosti s umjetnošću takozvanog Novog svijeta.

U doba tehnološke globalizacije i instantne komunikacije, kakva je sudbina Drugog? Što se danas događa s kulturama drugih i dalekih naroda? Je li moguće da je danas Drugi izgubio svoj egzotični identitet? Kako mi, Europljani, nakon što smo ga pokorili, izmjerili, mapirali i digitalizirali, "Novi svijet" vidimo danas?

Slike Jelene Bando i Ivana Prerada predstavljene na ovoj izložbi sugeriraju nam da između različitih kultura još uvijek postoji neka latentna i kreativna napetost. Ali možda još više nam slike ovih mladih umjetnika sugeriraju da je Drugi, stvaran ili konstruiran, nešto bez čega umjetnost nema previše smisla.

Jelena Bando je rođena 1988. u Zagrebu. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završila je 2012. Studijski je boravila Njemačkoj (Wurzburg, Berlin) i Parizu. Izlagala je na osam samostalnih izložaba u Hrvatskoj, Njemačkoj i Francuskoj i na dvadesetak skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je dvaju nagrada za crtež i grafiku (Galerija SKC, Beograd; 15. bijenale crteža, Beograd)

Ivan Prerad (1988, Zagreb). Upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo (2008), te stekao akademsko zvanje sveučilišnog prvostupnika (Baccalaureus) slikarstva (2012). Završio diplomski sveučilišni studij slikarstva u klasi prof. Zoltana Novaka (2014.). Sudjelovao na dvije samostalne, više skupnih izložbi i likovnih radionica, te je dobitnik Erste Grand Prix (2013).

---

Izložba Jelene Bando i Ivana Prerada rezultat je individualnog istraživanja direktno potaknutog osobnim iskustvom susreta s Drugim, s tuđom kulturom. Jelena Bando se u Parizu upoznaje s radom udruge imigranata s otoka Guadalupe te postepeno kroz druženje s njima započinje rad na seriji aktova. S određenim vremenskim odmakom Jelena se vraća naslikanim aktovima koje sada smješta u imaginarni krajolik nadograđujući vlastiti pogled na Drugoga. Ivan Prerad poseže za vizualnim materijalima koji aludiraju na prostor Novog Zelanda, prvenstveno maorsku kulturu. Iako je dio života proveo na Novom Zelandu Ivana ne zanimaju eksplicitno osobne refleksije već kolažira uglavnom medijski posredovane vizualne reprezentacije maorske kulture.

Oboje zapravo pokušavaju progovoriti o procesu konstruiranja pogleda na Drugoga otvoreno se poigravajući sa subjektivnim interpretacijama preuzetih vizualnih simbola čije značenje nije fiksirano već je podložno momentalnom rekontekstualiziranju. Prisutna je potreba za slobodnim istraživanjem koje Jelenu vodi prema razgradnji krute forme akta, a Ivana intrigira prostorno kreiranje odnosa između naslikanih vizualnih reprezentacija maorske kulture. Slika Drugoga gradi se i istovremeno preispituje upravo kroz osobnu prizmu pa stoga, gledajući i reprezentirajući Drugoga, redefiniramo vlastite stavove i pozicije.

Tamnoputa naga tijela na slikama Jelene Bando kao da su premještena iz nekog drugog prostora i vremena u apstraktni prirodni okoliš koji simbolički označava prostor Jelenine imaginacije. Divlje i neukrotivo raslinje, ali i zamišljeni prostori interijera, jasno razotkrivaju njene asocijacije na egzotičnog Drugog čija pojava na slikama zapravo izmiče našem pogledu. Autorica onemogućava da fiksiramo vlastitu predodžbu Drugog, ne dopušta da tijelo percipiramo u cjelini već ga čini neuhvatljivim i pomalo nestvarnim, posebice uzimajući u obzir nadrealni okoliš s kojim se tijelo isprepliće. S jedne strane servira se naizgled stereotipna reprezentacija tijela Drugog dok se s druge strane ista reprezentacija rasplinjava.

Ivana Prerada zanima gotovo faktografsko prenošenje artefakata, dokumenata i slika vezanih za prostor maorske kulture, međutim on ih vadi iz šireg konteksta, prenosi ih pojedinačno na platno i potom naknadno prostorno intervenira kolažirajući ih. Instalaciju od dvadeset i jedne slike čine naslikani muzejski artefakti kao dokazi maorske materijalne kulture, a postavljeni su paralelno uz fragmente naslikanog krajolika, biljaka, životinja i lokalnih zastava s ciljem vjerodostojnog materijaliziranja maorske kulture. No, upravo kroz prostorno premještanje navedeni fragmenti kao opipljivi dokazi se donekle relativiziraju i uzimaju se zdravo za gotovo kako bi mogli slobodno cirkulirati ispražnjenog značenja.

Izložbom Drugi spontano je objedinjen recentni umjetnički rad Jelene Bando i Ivana Prerada čiji su se interesi potpuno neplanirano povezali i manifestirali kroz zajedničko otvoreno kreiranje mogućih reprezentacija Drugih. Autori pokušavaju na mikro razini ponuditi uvid u vlastitu percepciju slike Drugog koju karakteriziraju kao fluidnu i promjenjivu pa tako njihova izložba zapravo simptomatično ukazuju na često neuhvatljivu, a opet sveprisutnu tendenciju vizualne aproprijacije. (Lea Vene)