27.04.2012. - 27.05.2012.

Jugoslavenski omladinski tisak kao underground press: 1968. - 1972. (Zagreb, Beograd, Ljubljana)

Izložba Jugoslavenski omladinski kao underground press: 1968. - 1972. (Beograd, Zagreb, Ljubljana) bavi se unikatnim novinarskim žanrom razvijenim u socijalističkoj Jugoslaviji. Omladinski tisak naziv je za splet publikacija koje je izdavala mreža  omladinskih i studentskih organizacija. Izvorno nastao kao dio sovjetskog propagandnog aparata, krajem 1960-ih omladinski tisak u svojoj je jugoslavenskoj adaptaciji razvio brojne specifičnosti. Ova izložba bavit će se jednom od njih, konkretnije, njegovim mnogobrojnim sličnostima s tzv. američkim i britanskim underground magazinima iz istog razdoblja. Izložba će ukazati na brojna neočekivana preklapanja (formativna, sadržajna, politička) između ova dva žanra nastala u dva posve drugačija ideološka konteksta. Postav se sastoji od obilja arhivskog i teško dostupnog materijala – kvalitetnih reprodukcija izvornih omladinskih i studentskih časopisa iz Zagreba, Beograda i Ljubljane, uz pojedine reprezentativne primjerke samih američkih i britanskih underground časopisa.

Autor izložbe: Marko Zubak

Izložbu podržali: Grad Velika Gorica i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. 

 

Jugoslavenski omladinski tisak kao underground press: 1968. – 1972. (Zagreb, Beograd, Ljubljana)


U jeku globalne studentske pobune, u ljeto 1968., u drugom broju novopokrenutog britanskog underground časopisa The Black Dwarf, nedavno preminuli britanski pjesnik Christopher Logue objavio je legendarnu pjesmu Know Thy Enemy (Upoznaj svog neprijatelja). Logueova anti-kapitalistička poema otisnuta je na posteru u čijem se središtu nalazila velika fotografija šake s pečatnjakom s obrisima Che Guevare. Njegova plakatna poezija bila je odraz trenutka koji je tražio sveobuhvatnu revolucionarnu preobrazbu društva, ali i medija.

Svega par mjeseci kasnije, ista se šaka pojavila na naslovnici Omladinskog tjednika, službenog glasila zagrebačkog saveza omladine, s insignijama prilagođenima domaćem ideološkom kontekstu. Logueove je stihove zamijenio usklik “Radikalno ili nikako“, a umjesto Che Guevare s prstena su u čitatelja bili upereni zvijezda i stilizirani srp i čekić. Iako ublažena, poruka je manje-više ostala ista: zahtijevale su se promjene.

Ova neobična „posudba“ najbolja je ilustracija lajtmotiva cijele izložbe: nesvakidašnje veze koja se krajem 1960-ih i početkom 1970-ih uspostavila između dva unikatna novinska žanra, nastala u sasvim drugačijim ideološkim okvirima.

Glavna uloga tu pripada spletu časopisa namijenjenih omladini i izdavanih pod okriljem guste mreže omladinskih i studentskih organizacija poznatih pod nazivom omladinski tisak. Jugoslavenski komunisti spremno su prihvatili taj izvorno sovjetski koncept, nastao kao sastavni dio državnog propagandnog aparata  s ciljem da se omladinu uputi na pravi put. I pritom su prihvatili i sve njegove glavne osobine. U skladu s marginalnim položajem svog izdavača, produljene ruke Partije, omladinski listovi dugo su vremena bili tek pamfleti, lišeni veće novinarske vrijednosti i stavljeni na marginu medijske scene.

No, ova izložba zainteresirana je za neobičnu transformaciju koju omladinski tisak doživljava krajem 1960-ih, potaknut dotad najtemeljitijom reformom omladinskih i studentskih saveza. Nova samoupravna paradigma pokušala je omladinu uspostaviti u aktivnog igrača koji preuzima odgovornost za vlastitu sudbinu. Djelujući u specifičnom socijalističkom okružju, sve propusnijem spram zapadnih utjecaja, jugoslavenski omladinski tisak odbacuje zacrtanu transmisijsku zadaću postupno se pretvarajući u relevantni medij koji s margine odašilje svježe i dijelom subverzivne političke i kulturne poruke.

Pritom mu je, ne uvijek svjesno i ne uvijek doslovno, kao svojevrsni uzor neočekivano poslužio britanski i američki underground press. Nastali na margini i stvarani od samih aktera, časopisi poput Berkeley Barba, Rata, Oza ili Ita bili su reakcija na učmalost mainstream medija. Otvoreni za razne eksperimente u sadržaju i formi, afirmirali su lijeve radikalne ideje studentskog pokreta i novi sex&drugs&rock'n'roll svjetonazor.

Omladinski novinari različitim su kanalima dobivali underground časopise, bivajući iz prve ruke fascinirani drugačijim porukama, načinom prezentacije i poimanjem novinarstva. Vođeni sličnim ljevičarskim patosom i potaknuti općom revolucionarnom atmosferom, preuzimali su i adaptirali njihove teme i heroje. Uslijed sličnih uvjeta, nesigurne egzistencije i pritisaka s kojima su se susretali, instinktivno su posezali za rješenjima koja su duhom bila slična onima do kojih dolazi underground press. Sve ovo moguće je uočiti na nekoliko razina.

Omladinski tisak postaje organ studentskih pokreta koji se krajem 1960-ih i početkom 1970-ih formiraju u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. Listovi daju medijski glas pobunjenim studentima, ali i sami organiziraju njihove akcije, stupajući u sukob sa režimom. Promoviraju se i ikone globalne studentske i anti-imperijalističke pobune, od Rudija Dutschkea do kontroverznih Black Panthers, gerilske organizacije teško spojive sa samoupravnom ideologijom. Manifest vođe Yippiesa, Jerryja Rubina, Do it: Scenarios for Revolution (Učini to: Scenariji za revoluciju) tiska se posvuda kao da je riječ o kakvom marksističkom klasiku.

Za razliku od underground pressa, omladinski tisak bio je ipak primarno politički orijentiran. Mlade novinare privlačio je alternativni životni stil hipija, no mučila ih je njihova apolitička indiferentnost. I rock kultura, uz par iznimaka, dolazi na stranice omladinskog tiska tek nakon što je dokazala svoj progresivni karakter.

Idealni spoj pronađen je u politiziranoj anglosaksonskoj kontra-kulturi čija se pionirska djela, poput Bomb Culture Jeffa Nuttalla ili Play Power Richarda Nevillea, prezentiraju čitateljima u nastavcima. Njujorški anarhistički pjesnik Tuli Kupferberg, koji će u Makavejevom Misteriju Organizma ironično pozivati na pokolj studenata, po prvi se put u jugoslavenskom kontekstu pojavljuje na stranicama omladinskog tiska.

Časopisi postaju i zagovornici seksualnih sloboda, ponekad shvaćenih kao sastavni dio političke emancipacije. Njihova seksualna revolucija, nalik svom američkom prototipu, bila je obojena muškim seksizmom i većinom ograničena na detabuizaciju seksualnog čina i žargona.

Naposljetku, omladinski tisak postaje platforma za iskušavanje novih vizualnih koncepata na tragu undergrounda. Grafički urednici inovativno su koristili postojeća tehnička ograničenja, dekonstruirajući uobičajene grafičke obrasce. Mihajlo Arsovski i Kostja Gatnik, svaki na svoj način, oblikuju kultna godišta Pop-Expressa i Tribune gdje neobičnom upotrebom tipografije i fluorescentnim bojama uvode duh psihodelije i flower-power estetike u socijalističko okružje. U Beogradu, Slobodan Mašić kreira osebujni vizualni identitet Susreta, a Florian Hajdu, uz pomoć Lazara Stojanovića, eksperimentira s formom, mijenjajući iz broja u broj format Vidika.

Baš kao i underground press, omladinski tisak rodno je mjesto alternativnog strip izričaja. Tu se pojavljuju prvi prijevodi budućih klasika, poput Roberta Crumba, ali i pionirska domaća ostvarenja Pere Kvesića, Bálinta Szombathyja i spomenutog Kostje Gatnika alias Magne Purge.

Underground urednička politika nije prošla nezapaženo od strane režima. Redakcije časopisa suočavale su se sa sve jačim pritiscima vlasti koji su kulminirali uredničkim smjenama. Politička represija u Jugoslaviji početkom 1970-ih baca u krizu i omladinski tisak koji će se od ovog udarca oporaviti tek krajem desetljeća.

Marko Zubak

 

Marko Zubak rođen je 1975. godine u Zagrebu gdje je završio Filozofski fakultet, smjer povijest i filozofija. Za studija pet godina radio je kao novinar, kritičar i urednik na zagrebačkom Radiju 101, te kao urednik u izdavačkoj kući Profil. Magistrirao je na Odsjeku za povijest na Central European University-u u Budimpešti, a na istom je upisao doktorski studij gdje upravo predaje tezu o omladinskom i studentskom tisku u komunističkoj Jugoslaviji od 1968. do ranih 1980-ih. Godinu dana proveo je kao gost istraživač na Osteuropa Institutu berlinskog Freie Universitäta. Posljednjih godina radi kao znanstveni istraživač na Hrvatskom institutu za povijest gdje se bavi omladinskim i studentskim pokretima i supkulturama u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Dobitnik je više stipendija, sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima, sastavio je jednu antologiju, zastupljen je u par zbornika te je objavljivao stručne članke u zemlji i inozemstvu.

 

Autor se zahvaljuje brojnim pojedincima i institucijama koji su omogućili ovaj projekt, bilo stručnom podrškom, razgovorima ili ustupanjem vlastitih materijala: Pero Kvesić, Antun Vujić, Kostja Gatnik, Mihajlo Arsovski, Bálint Szombathy, Branko Matan, Alija Hodžić, Marija Grujić, Blaž Vurnik,  Charlotte Priddle (Tamiment Library, New York), Elizabeth Chase (Marble, Emory Library, Atlanta) i Melissa Watterworth Batt (Thomas J. Dodd Research Center, Connecticut).

Napomena: katalog će izaći iz tiska u svibnju te ćete o tome biti obaviješteni.