16.11.2018. - 15.12.2018.

Njen novi Istok

Asiana Jurca Avci (SLO), Karla Jurić (HR), Selma Selman (BiH), Tatjana Radičević Planinčić (SRB)

Kustosica: Marina Paulenka

"Izložba pod nazivom Njen novi Istok predstavlja četiri umjetnice iz zemalja bivše Jugoslavije - Hrvatske, Srbije, BIH i Slovenije. Riječ je o umjetnicama mlađe generacije koje za svoj umjetnički izričaj većinom koriste medij fotografije, ali često su tu prisutne i novomedijske prakse, video, performans i instalacija. Umjetnice uključene u izložbu u potrazi su za alternativnim načinima pričanja priča usađenih u našoj kulturi te s mobitelima i fotografskim aparatima u ruci one prevode put definiranja vizualnog identiteta novog Istoka. Ponovno gledajući njihov pogled iz konzervativnog, muškog dominantnog društva, istražuju rodne uloge i seksualnost, mitove i arhetipove, tijelo i urbanu sredinu. Za mladu generaciju s ovih područja feminizam je u porastu: feminizam ne samo u smislu riječi i pojmova, već izgleda. Mlade žene - u fotografiji, modi, filmu i medijima - redefiniraju seksualnost, ženski pogled i pričaju vizualne priče suvremene ženskosti u područjima istočne i jugoistočne Europe. U ovim zemljama, područjima staromodnih rodnih stereotipa, sama riječ feminizam povijesno ima odbojnost u društvu, stoga je stigla kroz druge medije poput Interneta i televizije. Generacije odrasle na Internetu ne bi mogle ostati imune na promjenu rodnih uloga i ne postati dio novog vala feminizma, vizualnog, mladog i web-osviještenog. Njihovi radovi žele transformirati vanjski svijet, a ujedno služe i kao snimke njihove unutarnje  emancipacije.

Feminizam, rod i stereotipi zasigurno su glavne problematike u radu bosansko-hercegovačke umjetnice romskog podrijetla Selme Selman. Na izložbi se umjetnica predstavlja kroz svoje radove performativnog pristupa koje prevodi u video i fotografske projekte. U radu Mercedes 310 ona pokazuje poštovanje i divljenje automobilu koji hrani njezinu obitelj, a time i njoj predstavlja opstanak. Dva video rada Self Portrait (Deconstruction of the Washing Machine) i Self-Portrait - AEG Vampyr pokazuju performanse u kojima umjetnica uništava predmete od metala i odvaja korisne od neupotrebljivih sirovina. Ove katarzične izvedbe, osim ponavljanih radnji kojima upućuje na obiteljski način života da se opstane i na preneseno znanje od vlastitog oca, uništavanje kućanskih uređaja povezano je i porobljavanjem kućanica. Dvojna uloga, perspektiva iz očeve pozicije i ona kućanice daje višeznačnu slojevitost svim Selminim radovima. Ovi radovi se vežu na istu tematiku kao i rad I was poor Then and I am Rich Now: preživljavanje i korištenje umjetnosti kao sredstva za opstanak; korištenje istog materijala u različite svrhe pri čemu metal zamjenjuje umjetnost.

Asiana Jurca Avci u borbi s idejom identiteta suočava se s vlastitim tijelom. Njezino tijelo se odrastanjem i kroz godine mijenja, kao i ona sama, a spoznaju dobiva kroz svoju nenamjernu ‘obitelj’ - svoje prijatelje i prijateljice, svoju okolinu. U svojem radu, dnevničkim zapisima, gotovo je u potpunosti fokusirana na sukob svjetova, vlastitog intimnog i drugih, u kojima se ogleda. Bilježeći promjene na vlastitom tijelu, koje se mijenja i koje proživljava sasvim normalne cikluse, ona fotografijom potvrđuje događaj i aktivno preuzima stav prilikom čega ne želi šokirati ili pokazati nešto ‘neobično’ nego sasvim suprotno, sasvim prirodno, ukazuje na nešto sveprisutuno i ‘normalno’. Svoje dnevničke zapise grupira u fanzine koji su joj sasvim spontan i prirodan medij ne samo u smislu utjelovljavanja svojeg rada nego i njegove diseminacije. Jednako tako oni joj daju mogućnost za kreiranje kinematografskih narativa u vizualnom stvaranju pripovijesti.

Karla Jurić, hrvatska umjetnica, konstruira osobu koja se manifestira kroz jednako tako dnevničke zapise unutar digitalnog svijeta društvenih mreža, prvenstveno Instagrama. Tijekom godine dana ona stvara seriju #BSBSK10 u kupaonici koju virtualno smješta na svoju boravišnu adresu u centru grada. Promatrajući korisnike društvenih mreža nepobitno (kupaonski) autoportreti postaju neizostavni elementi nečijeg online portfelja – potvrde današnjeg bivanja, ili kako umjetnica navodi ‘ako nije na Instagramu — nije se dogodilo’. Iščitavanjem slika dolazimo do niza konotacija – tko je publika koja gleda i procjenjuje ovakve snimke, nagrađujući ih pritom tisućama likeova, svojevrsnih ‘potvrda’ da je snimak uspješan i prihvaćen. Umjetnica preuzima ulogu korisnica društvenih mreža koje koriste mobilne telefone i ugrađene fotoaparate da bi se snimile i brojnim aplikacijama za uljepšavanje lica reprezentirale ne nužno muškoj nego pogotovo ženskoj publici koja ih svakodnevno gleda i procjenjuje, ne nužno samo u digitalnom svijetu. Provocirajući usađene stereotipe društva, ona povremeno i zauzima aktivnu ulogu vođe, umjetničke direktive uz moment subverzivnog koketiranja ženskog i muških tjelesa – stranaca koji su pozvani u njezinu intimu da budu fotografirani. Pitanja istinitosti snimke uvijek želi razglabati s publikom koja ju prilikom toga ocjenjuje kao društveno prihvatljivu ili ne: to se uočava brojem novih pratitelja odnosno onih koji ju više ne prate – najčešće stvarnih poznanika/ca i prijatelja/ica. Umjetnica propituje granicu feminističke ideje samoreprezentacije, ali i pitanje vlastitog identiteta: je li ona zapravo prihvaćena svojim drugim ja ili onim pravim ‘ja’? Otvoren za diskurs, sam projekt doživljava i vlastito uništenje samoga sebe: javnim vizualima po gradskim pročeljima umjetnica poziva publiku u galerijski prostor koji, po svojoj prirodi javan, postaje mjesto uništavanja konstruiranog lika.

Srpska umjetnica Tatjana Radičević Planinčić u svojem je radu pretežito orijentirana ženama čije uloge, reprezentaciju i Drugost propituje većinom kroz modu. Ona je započela svoju karijeru u modnoj industriji reinterpretiravši modne editorijale, mijenjajući ulogu žene od objekta požude do karaktera u vizualnom narativu. Okruženje u kojem živi nerado pozdravlja njezine projekte i nalaže (ženama) što odjenuti, kako izgledati, kako se ponašati, što skrivati, a što odavati. Inspiraciji koju potencijalno pronalazi u suvremenim modnim pionirkama, Tatjana pridodaje svoje jedinstveno iskustvo revolucije na Istoku. U svojem radu koji je u nastanku prikazuje ženu koja je radi pojedinih fizičkih osobina etiketirana u svojoj okolini. Nevezano uz to radilo se o (ne)prihvaćanju od strane njezine svakodnevice ili modnog svijeta koji postoji unutar uvriježenih pravila, ona proživljava komentare javnosti. Postoji nešto o njoj što ne sliči na Druge - neki nazivaju to prednošću, drugi manom. Umjetnica ovim radom propituje kanone ljepote i predstavlja nove: mogu li oni potencijalno promijeniti lice mode na našim prostorima? (Marina Paulenka)

---

Asiana Jurca Avci (11.6.1992.) Rođena je u Londonu u Velikoj Britaniji. Od 1999. godine živi u Ljubljani, gdje je diplomirala u rujnu 2015. godine na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna. Zbog snažnog interesa za film i više kinematografskih aspekata fotografije, prvenstveno se bavi stvaranjem pripovijesti. Iz tog razloga predstavlja većinu svojih projekata u obliku knjiga i fanzina. Sudjelovala je na skupnim izložbama u Sloveniji, Hrvatskoj i Slovačkoj, a trenutno radi na raznim projektima s područja fotografije i filma.

Karla Jurić rođena je u Zagrebu 1994. godine, Završila je dodiplomski studij snimanja, a trenutno pohađa diplomski studij snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Tatjana Radičević Planinčić rođena je u Beogradu 1986. godine Završila je Filološki fakultet u Beogradu, japanski jezik i književnost, a trenutno studira na Zurcher Hochschule fur der Kunste - HdK u Zurichu u Švicarskoj.

Selma Selman je rođena 1991. u Bosni i Hercegovini. Selman se definira kao umjetnica romskog podrijetla, a ne romska umjetnica, Njezin rad prikazuje njezinu vlastitu borbu za društvenim priznanjem, kao i borbu njezine zajednice. Pri tome koristi slikarstvo, fotografiju i video. Godine 2014. stekla je Bachelor of Fine Arts na Odsjeku za slikarstvo Sveučilišta u Banjoj Luci. Trenutno je na diplomskom studiju na Sveučilištu u Syracusi gdje, također, i predaje.

---

Program Galerije Galženica financiran je sredstvima Grada Velike Gorice, Zagrebačke županije i Ministarstva kulture RH.