26.04.2019. - 18.05.2019.

Papir, škare, knjiga

Bruketa & Žinić & Grey, Dejan Dragosavac Ruta, Danijel Dragojević, Irena Frantal, Peter Greenaway, Siniša Labrović, Dubravka Vidović, različiti artefakti 

Kustosi: Petra Galović, Klaudio Štefančić

Nedavno su se međunarodni mediji ozbiljno posvetili podacima o prodaji klasičnih i elektronskih knjiga. Statistika je, naime, pokazala da se pad prodaje papirne knjige, ne samo zaustavio, nego je na određenim tržištima, uglavnom u anglosaksonskim kulturama, prodaja papirne knjige nadmašila prodaju elektronske. Na određeni način, ovi podacii iznenađuju, i ne iznenađuju. Iznenađuju, jer se u jednom  trenutku učinilo da je elektronska knjiga zadovoljila ključne kriterije demokratskog obrazovanja. Bila je jeftina, ili barem jeftinija od papirne; bila je, zahvaljujući Mreži, široko dostupna; bila je ekonomična, jer nije zauzimala životni prostor i skupljala prašinu; sadržavala je potencijale neslućenog umrežavanja, kako teksta, tako i čitateljskog iskustva itd. Sav taj potencijal ne bi, naravno, bio moguć bez uređaja, nove generacije elektronskih čitača, kao što su Kindle ili iPad. Novi čitači postali su bolji uglavnom na području tehnologije ekrana i bežične povezanosti s prodajnim centrima (knjižarama), manje na području interpersonalne komunikacije i čitateljskog osnaživanja općenito. Paradoksalno, najveći su napori poduzeti s ciljem da se čitanje elektronske knjige učini što sličnijim čitanju papirne knjige, bilo da se na ekranu oponašala boja papira, bilo da se dizajnirao novi font, bilo, što se najčešće i radilo, i jedno i drugo. Jedan se od ključnih uređaja u toj tehnološkoj evoluciji (Kindle 2), tako, svojevremeno reklamirao osobitim postignućem: usuglasivši boju papira i fonta na novom ekranu, rekreirali smo čitateljsko iskustvo iz 19. stoljeća, hvalili su se u Amazonu.

To pak da se papirna knjiga još uvijek traži i prodaje bolje od elektronske, ne iznenađuje iz nekoliko razloga. Jedan od najvažnijih vezan je za autorska prava. U slučaju elektronske knjige, skup različitih uređaja i softverskih protokola, poznat pod nazivom Digital Rights Managment (DRM), promijenio je naviku čitanja iz perspektive posjedovanja knjige. Elektronsku knjigu zaštićenu DRM-om nije moguće preprodati, posuditi ili pokloniti, osim ako taj ili ta nema isti čitač, odnosno ako nije dio zatvorene distributerske platforme kao što su Amazon, Apple itd. Elektronska je knjiga promijenila i druge navike, primjerice, orijentaciju u tekstu. Suočen s plohom zaslona, čitatelj je izgubio saznanje o veličini knjige, više-manje preciznu svijest o svojoj poziciji u tekstu. On na neki način i čita tekst i upravlja (novim) strojem, klikajući, skrolajući, premještajući fajlove itd.. S mjesta na kojem trepće kursor, ne vidi ni kraj ni početak, koliko je prošao i koliko još mora ići, to jest čitati. Izgubljena je ne samo fiksna i pregledna numeracija stranica, nego i materijalnost klasične knjige, njezino svojstvo da je uvijek više od zbroja informacija, da je grafički oblikovana, da ima korice, hrbat itd., da bude objekt, naime.

Bilo kako bilo, ne treba se zanositi statistikom. Odnosi što vladaju na tržištu knjiga, čvrsto povezani s jednim od najefikasnijih kapitalističkih sektora – informatičkom industrijom na čelu s Googleom, Amazonom, Appleom i Facebookom – najavljuju korjenite promjene. Papirna knjiga, naravno, neće nestati, ali u skoroj budućnosti više neće biti privilegirani nositelj informacija, odnosno znanja, ne zbog toga što će elektronski čitači biti još bolji, nego zato što će se promijeniti cjelina društvene komunikacije. Možda ta komunikacija neće biti usmena, kako ju je, fasciniran radijem i televizijom zamišljao Marshall McLuhan, možda će još više počivati na abecedi, na tekstu, kako ju je, u obliku apsolutne knjige, vjerojatno zamišljao Stephane Mallarme. Nikad se, uostalom, nije više pisalo i čitalo nego danas. Pripadnici takozvane generacije Y , po svim dosadašnjim istraživanjima, nisu odbacili samo sredstvo za omekšavanje rublja, zvono na vratima i dnevnu sobu, nego se vjerojatno neće javiti ni na telefon, ako ih nazovete; umjesto toga, dopisivat će se s vama.  Je li na njihovoj llisti suvišnih stvari i papirna knjjiga?  Teško je reći, ali jedno je sigurno: za zvijezdu što je stajala u središtu „Gutenbergove galaksije“, za papirnu knjigu, u budućem društvu koje upravo nastaje pred našim očima, više neće biti centralnog mjesta. Prijelaz s usmene na pismenu kulturu među lingvistima i kulturnim teoretičarima označen je kao jedan od najrevolucionarnijih u povijesti čovječanstva. Abeceda je razvila sposobnost apstraktnog mišljenja, rečenica naglasila linearno vrijeme, a zapisani podatak smanjio važnost memoriranja. Iz te perspektive, izum tiskarskog stroja samo je dodatno osnažio, ubrzao i globalizirao alfabetsku kulturu. Aktualne promjene, međutim, ne vode nas u novu usmenost, ne vraćaju nas nekom imaginarnom iskonu komunikacije. Upravo suprotno, čini se da smo katapultirani prema naprijed. Pamtimo manje i zapisujemo više nego ikada prije, u dva primjerka čak -  na papiru (analogno) i na kompjuteru (digitalno). Arhivi nam rastu kao gljive poslije kiše; sve s marom bilježimo, klasificiramo, opisujemo, imenujemo, tagiramo itd.

Ako je jedno od obilježja Gutenbergove kulture veća važnost nositelja od sadržaja informacije, ako je „medij poruka“, kako kaže McLuhan, što nam slabljene simboličke važnosti tradicionalne knjige poručuje? Buduću redukciju knjižara i knjižnica? To sigurno. Smanjenje proizvodnje polica za knjige? Također. Arhitektonsku reinvenciju građanskog stana? Vrlo vjerojatno.  Na stranu, ipak, svi sociološki epifenomeni, najvažnija i ujedno najdramatičnija „poruka“ leži u još jednom stupnju dematerijalizacije kulture. U dugom procesu imobilizacije tijela, od čitateljskog osamljivanja, do utišavanja, discipliniranja tijela u knjižnici, papirna je knjiga uvijek našla način da animira tijelo. Opip, miris, težina, prašina, prljavština itd. za svakog su knjiškog moljca tajni i senzualni kodovi. Jednom kada se to iskustvo izgubi, kada tekst zauvijek napusti listove knjige – uvijek je mogao i sam, zar ne!? –  materijalni svijet više neće biti isti, kao uostalom ni čitateljevo tijelo, njegov sastavni dio.  

Izložba „Papir, škare, knjiga“ je više melankolična, nego nostalgična. Naglašava važnost ukoričene knjige, ali tako da unaprijed želi biti spremna na njezin gubitak. Slično nekim prethodnim primjerima (izložbeni projekt Unutarnji muzej), ona obuhvaća umjetničke radove, tekstove i različite artefakte  koji u interakciji s publikom opredmećuju kulturne procese i zornije prikazuju određene pojave.

---

Bruketa&Žinić&Grey dio je međunarodne mreže reklamnih agencija Grey od kada je 2017. najveća svjetska grupacija za komunikacijske usluge WPP investirala u dizajnersku agenciju Bruketa&Žinić OM. Unutar Grey mreže agencija djeluje kao brand, product &retail design hub te kao digital shopper hub. Jedna je od najviše nagrađivanih reklamnih agencija u jugoistočnoj Europi s preko 450 međunarodnih nagrada za kreativnost i efikasnost u oglašavanju i dizajnu.

Dejan Dragosavac Ruta (1971, Nova Gradiška) grafički je dizajner. Pohađao je Fakultet grafičke tehnologije u Zagrebu. Od 1994. do 2003. radi u Arkzinu, nakon čega pokreće vlastiti studio. Dizajnirao i grafički uređivao više magazina i časopisa: Arkzin, Nomad,
Godine nove, Libra libera, Gordogan, Up&underground, Civilno društvo.hr, Frakcija itd. Klijenti su mu većinom iz područja kulture i civilno-društvene scene:

Danijel Dragojević rodio se 1934. godine u Veloj Luci na otoku Korčuli. Piše poeziju,pjesničku prozu, prozu i eseje. Do sada je objavio dvadesetak knjiga. Među njima su Kornjača i drugi predjeli, Nevrijeme i drugo, Prirodopis, Razdoblje karbona, Rasuti teret,
Cvjetni trg, Žamor i Negdje. Živi u Zagrebu.

Irena Frantal vizualna je umjetnica iz Zagreba. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je 2004. godine te specijalizirala umjetnost knjige na University of the Arts u Londonu 2010. godine. Područje njenog likovnog istraživanja je medij knjige. Redovito izlaže na samostalnim izložbama u Hrvatskoj i grupnim izložbama u inozemstvu te sudjeluje na sajmovima umjetničkih knjiga u Velikoj Britaniji. Surađuje s umjetnicima na projektima u području umjetnosti knjige. Njezine knjige mogu se kupiti u Biblofilu u Zagrebu.

Peter Greenaway (1942, Newport) Britanski je filmski redatelj, scenarist i umjetnik. Nakon formalnog slikarskog obrazovanja na Walthamstow College of Art, 1965. godine počinje raditi kao montažer i redatelj u Central Office of Information (COI), a nedugo zatim započinje i s autorskim filmskim radom. Radio je na više od šezdeset kratkometražnih i dugometražnih filmova, ali se bavio i slikarstvom i pisanjem. Održao je nekoliko samostalnih i kustoskih
izložbi u muzejima širom svijeta.

Siniša Labrović (1965, Sinj) počeo se baviti vizualnim umjetnostima 2000. godine. Godine 2005. realizira rad Stado.org, u kojem su ovce bile sudionice reality showa. Radovi mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu i Umjetničke galerije u Dubrovniku. Na 11. Istanbulskom bijenalu 2009. godine izložio rad Postdiplomsko obrazovanje/Postgraduate Education. Uz druge umjetnike predstavljao Hrvatsku na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2012. godine.

Dubravka Vidović (1970, Zadar) vizualna je umjetnica koja najčešće radi u medijima fotografije, instalacije, videa i arhiva, a živi i djeluje između Shanghaija i Milana. Diplomirala je na Brera Akademiji likovnih umjetnosti u Milanu te je 1999. primljena na Advanced
Course in Visual Arts pri Foundation Ratti u Comu. Izlagala je na više od 25 grupnih i devet samostalnih izložbi u Italiji, Njemačkoj, Kini, Hrvatskoj i BiH. Dobitnica je prve nagrade na 11. Zadarskom salonu mladih (2005.) te je izlagala na T-HT nagradi (2003.).

---

Izložbu prati dodatni program realiziran u suradni s Gradskom knjižnicom Velika Gorica i književnom prevoditeljicom Romanom Perečinec.

Nagovor na poeziju: razgovor s pjesnikanjama

Sudjeluju: Sonja Manojlović, Suzana Matić i Lara Mitraković.

Moderira: Romana Perečinec

3.5. u 19 sati, Dvorana Galženica

 

Seid Serdarević (Fraktura), Kako nastaje knjiga?, razgovor

10.5. u 19 sati, Gradska knjižnica Velika Gorica (Zagrebačka 37)

 

Nagovor na poeziju: razgovor s pjesnikanjama.

Sudjeluju: Monika Herceg, Lucija Butković i Lidija Deduš

Moderira: Romana Perečinec

17.5. u 19 sati, Dvorana Galženica

---

Program Galerije Galženica financiran je sredstvima Grada Velike Gorice, Ministarstva kulture RH i Zagrebačke županije.