10.11.2010. - 10.12.2010.

Što više gledam, to više vidim


Umjetnici: Giuseppe di Bella, Vincent W.J. van Gerven Oei & Jonas Staal, Les Liens Invisibles, David Smithson, Tea Tupajić

Svakako se čini da, gledano iz dominantne suvremene perspektive/a, ideje Brechtovog marksizma i njegove vjere u utopiju, utopijski potencijal i otvoreni politički angažman umjetnosti djeluju pomalo zastarjelo, povijesno irelevantno, u disonanciji s vremenom u kojem se institucionalna Ljevica rasipe, a neoliberalna hegemonija uzima maha. No pravo pitanje je sljedeće: nije li upravo to simptomatično? Nije li to što je Brech danas postao „zaboravljen“ i „staromodan“ – nakon svoje ogromne popularnosti tijekom 1960-ih i 70-ih godina i glatkog prelaska u status „klasika“ – upravo indikator da je sa suvremenim društvom, kao i ulogom umjetnosti u njemu, nešto pošlo po zlu? [1]
Ako je 20. stoljeće gotovo, a s njime i zamišljene utopije i realizirane distopije svih političkih i avangardnih projekata, kako se danas snalazimo s poslijedicama koje nam je za sobom ostavilo? Kako istovremeno, na krilima novih tehnologija kakve, ni orvelovske, ni popularne SF projekcije 20. stoljeća nisu predviđale, ulazimo u novu epohu i kako izgleda novo pozicioniranje političkog i umjetničkog?

11. Međunarodni istanbulski bijenale u koncepciji zagrebačkog kustoskog kolektiva WHW afirmirao je kritičku, društveno i politički angažiranu umjetničku praksu. S druge strane, lijevo orijentirana aktivistička grupa Resistanbul Commissariat of Culture šalje otvoreno protestno pismo kojim u formi avangardnog manifesta poziva na bojkot cjelokupnog autonomnog umjetničkog sistema u zamjenu za aktivni politički angažman, ne u galerijama, već na ulicama.[2] Analizirajući takav sukob na umjetničkoj ljevici, Martha Rosler zaključuje da danas nije potrebno birati između te dvije fronte budući da nisu međusobno isključive. [3]

Čini se stoga da su dijalektičke pozicije 20. stoljeća na liniji angažirana vs. auto-referencijalna umjetnost o kojima Alain Badiou govori u svojoj knjizi Stoljeće, svoj nastavak dobile u najrazličitijim paralelnim (ne nužno pomirljivim) strategijama društveno angažirane umjetničke prakse .

Strategije i umjetnička sredstva umjetnika/ca zastupljenih na ovoj izložbi također se međusobno razliku. Umjetnički duo Les Liens Invisibles [4] svojim radovima ironizira popularne Web 2.0 servise u vlasništvu moćnih korporacija (Facebook, Tweeter, Google Earth itd).

S druge strane, umjetnici poput Vincenta W.J. van Gerven Oeia [5], Jonasa Staala [6] i Tee Tupajić [7] bave se konkretnim političkim i osobnim traumama: genocidom u Srebrenici. Vincent W.J. van Gerven Oei i Jonas Staal propituju opstojnost sudskih presuda u slučaju kontroverznog nizozemskog bataljuna i poruka koje su, pod krinkom demokratske pravne države i neovisnog sudstva, time odaslane, dok se Tea Tupajić svojom zvučnom instalacijom, prije poetski nego analitički, suočila sa srebreničkom tragedijom kao jednom od gorih na tlu moderne Europe.

Brechtovo pitanje Od čega čovjek živi? bila je tema spomenutog Istanbulskog bijenala. Pitanjem Od čega čovjek preživljava? bavi se instalacija Davida Smithsona čija improvizirana šatorska nastamba na tragi-komičan način dočarava nestabilnost i paradoks suvremene ekonomije koja konstantno stasava iz vlastitih ruševina.

Giuseppe di Bella [8], u sterilnoj muzejskoj maniri, izlaže vlastitu seriju poštanskih markica koje, umjesto klasične afirmativne nacionalne ikonografije, prikazuju prizore iz anti-terorističkih logora u Abu Ghraibu. Bez obzira na svoj vizualni sadržaj, vjerne kopije pravih markica uredno su prolazile poštanku administarciju i tako postale odličan dokaz suvremene političke kratkovidnosti. (Sanja Horvatinčić)

Linkovi:

[1] What, How and for Whom/WHW. „What Keeps Mankind Alive?“. 11th International Istanbul Biennial, Istanbul, 2009. http://www.iksv.org/bienal11/icsayfa_en.asp?cid=6&k1=content&k2=conceptual

[2] Resistanbul Commissariat of Culture. „Conceptual Framework of Direnal-Istanbul Resistance Days: What Keeps Us Not-Alive?“, Istanbul, 2009.
http://resistanbul.wordpress.com/2009/09/04/conceptual-framework-of-direnal-istanbul-resistance-days-what-keeps-us-not-alive/

[3] Rosler,M. “Take the Money and Run? Can Political and Socio-critical Art “Survive”? e-flux journal # 12, 01/2010. http://www.e-flux.com/journal/view/107

[4] http://www.lesliensinvisibles.org/

[5] http://www.vincentwj.nl/

[6] http://www.jonasstaal.nl/

[7] http://www.rhiz.eu/person-36662-en.html

[8] http://www.giuseppedibella.net/

Izložba je omogućena sredstvima Grada Velike Gorice, Ministarstva kulture RH i nesebičnom pomoći tvrtke Combis [http://www.combis.hr/] i Muzeja Turopolja iz Velike Gorice.