14.03.2007. - 08.04.2007.

Marko Tadić, "Storyboards"


Karakteristični element Tadićevog rada je preuzimanje različitih vrsta znakova s područja stripa, filma, reklamna industrije, povijest umjetnosti… Skupljajući ih marom strastvenog staretinara, Tadić reciklira ogromnu količinu odbačenih i potrošenih vizualnih znakova, dajući im novo značenje u kontekstu umjetničke slike, odnosno umjetničke izložbe.

Nešto više o njegovom radu pročitajte u dijelovima tekstova umjetničkih kritičarki Ane Dević i Ivane Mance:

"Iako je u najnovijoj seriji radova nazvanih Storyboards pozadina slike svedena na elementarnu razinu, upravo ona igra važnu ulogu. Nije riječ samo o autoreferencijalnosti (naime upravo takve prefabricirane drvene ploče autor koristi u svakodnevnom životu kao radnu stolnu površinu po kojima često usput crta) već i o otkrivanju praznine. Dok je u ranijim radovima prevladavao uglavnom bestežinski horror vacui i manje više jasan princip kolažiranja, Storyboards nam otkrivaju prostore praznine. Taj je prostor slikarske prirode; mjestimično neoslikane, prazne dionice grube, drvene strukture ploče, indiciraju tlo i smještaju tako motive ovih slika u žanr pejzaža. Pejzaž shvaćen kao široki pojam (svakodnevica, socio- pejzaž itd.) može biti primijenjen kao temeljno žanrovsko određenje mnogih Tadićevih radova. No, Storyboards ne prikazuju tlo, već njegov gubitak, fingirajući prazninu, govore o anonimnom, ispražnjenom poharanom teritoriju – znaku." (Ana Dević, Pejzaži, de-facto, slike-stolovi)

"Poetičko načelo – ako uopće postoji – koje sve te elemente dovodi u vezu moglo bi se djelotvorno opisati pojmom «grafitiranja» kojim kustosica Ana Dević opisuje Tadićev postupak. Fenomen grafita, naime, primarno se odnosi na tip anti-estetske intervencije u urbanom prostoru koja brutalnim prisvajanjem javnih površina želi simbolički razbiti njihov neutralni građanski identitet te u javni prostor uvesti dimenziju društvene diferencijacije. Pojam grafitiranja utoliko dobro imenuje upravo Tadićev tip voluntarističke intervencije koja ne intendira estetskoj ili narativnoj cjelovitosti, nego spomenute komponente združuje okrećući ih protiv, ili barem mimo, njihova formalnog, funkcionalnog i značenjskog integriteta. No, bez ikakve agresije ili etički upitne prisile, Tadićeva je gesta izrazito laka, a prijelaz između jedne stvarnosti u drugu gotovo neosjetan: tanjur kojeg je trenutak prije mogao odložiti u sudoper, ludičkom lakoćom ipak stavlja na zid, plesnim korakom prenoseći slike, riječi i stvari iz jednog konteksta u drugi, iz jednog prostora u drugi, s jednog predmeta na drugi, iz javog u privatni život i natrag." (Ivana Mance)

Marko Tadić (1979) dobitnik je Prve nagrade na Salonu mladih u Sisku 2001. godine i Nagrade salona mladih održanog 2006. u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Firenzi 2006. godine. Izlagao je na dvije samostalne izložbe u Zagrebu i na desetak izložba u zemlji i inozemstvu (Firenca, Sisak, Ljubljana, Beograd). Trenutno priprema nastup na skupnoj izložbi u Nottinghamu u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.